U nekadašnjem ženskom fudbalskom klubu Leotar curice su sanjale i onda kada je za okolinu bila sramota da se djevojčice bave ovim sportom. Milena Nikolić je jedna od onih koja je igrala fudbal na trebinjskim livadama, a danas se nalazi na vrhu ženskog fudbala u Švajcarskoj. S ponosom nam kaže da je prevazišla svoje dječje snove.
Već u svojoj prvoj sezoni u švajcarskom Bazelu Milena je izabrana za najbolju igračicu. Priča nam da nije očekivala to priznanje baš iz razloga što joj je to prva sezona i što je u klubu ekipa novoformirana sa 15 novih igračica.
„Bez obzira na individualni kvalitet koji imamo, nisamo očekivale da ćemo ovako dobro odigrati sezonu i pogotovo ja nisam očekivala da ću biti izabrana za najbolju igračicu, a svakako da mi to puno znači, pogotovo kada se uzme u obzir da sam i od strane svojih, ali i protivničkih igračica izabrana za najbolju igračicu Švajcarske što daje dodatnu draž tom priznanju“, priča za „Direkt“ Milena Nikolić.
„Nema ljepšeg osjećaja nego kada poslom možeš nazvati nešto što najviše voliš“
Iako fudbal igra više od dvadeset godina, priča nam da se ovim poslom profesionalno bavi tek osam.
„Od kada sam otišla da igram u Njemačku mogu da kažem da je to moj posao, dok na Balkanu djevojke još igraju pod amaterskim ugovorima“, priča nam Nikolić kojoj je vrata evropskog fudbala otvorilo njoj i najdraže priznanje iz 2014-2015. godine kada je bila proglašena za najboljeg strijelca Lige šampiona.
„Tada sam bila u Spartaku iz Subotice i to je bila moja prva sezona u Ligi šampiona gdje smo kroz kvalifikacije stigli do 32 najbolje ekipe Evrope. U tih šest utakmica ja sam postigla 11 golova koji su me vodili na vrh liste strijelaca kroz cijelo takmičenje Lige šampiona“, prisjeća se za „Direkt“ Milena vremena kada je promijenila tok svoje karijere.
Nakon Trebinja, Nikšića i Subotice, Milena odlazi u Njemačku, pa u Švajcarsku gdje je sada.
“U SC Sand iz Njemačke, s kojim sam igrala finale Kupa Njemačke, sam se zadržala tri godine, nakon toga sam prešla u Bajern iz Leverkuzena gdje sam se zadržala četiri godine i sada već prašlog ljeta sam se preselila u Švajtarsku u Ženski fudbalski klub Bazal“, priča nam Nikolić kako je išao njen profesionalni put u fudbalu.
Ipak do svega toga ne bi došlo, kaže, da joj ogroman vjetar u leđa nije davala porodica koja ju je podržavala i onda kada se glasno govorilo u Hercegovini da fudbal nije za žene.
“Na početku sam nailazila na razne predrasude, ženski fudbal nije bio toliko razvijen, ali uz podršku porodice ostala sam u fudbalu i moram priznati da nema ljepšeg osjećaja, nego kad radite nešto što volite i kada možete svojim poslom nazvati nešto što najviše volite”, iskreno priča Nikolić.
“U Švajcarskoj mi se vraća dječija draž za fudbalom”
Od tri Balkanske zemlje, Njemačke i Švajcarke Milena kaže da joj je najteže bilo u Njemačkoj, dok joj se u Švajcarskoj igranje fudbala malo više sviđa.
„Moram priznati da je, što se tiče sportske karijere, najteže bilo u Njemačkoj, s obzirom na to da mi znamo kako su Njemci disciplinovani, ali ja sam se prilagodila jako lijepo i bilo mi je lijepo tih sedam godina u Njemačkoj. U Švajcarskoj je malo opuštenije što se tiče sporta, ali moram priznati da mi se malo i više sviđa, jer fudbal se igra zbog golova, tako da su utakmice dosta interesansnije. Više dolazimo u gol šansu, više se golova postiže, tako da se vratila ta neka dječija draž za fudbalom što se nadam da će tako i osati u narednoj godini”, priča za “Direkt” Milena Nikolić.
Ženski fudbal u BiH je napredovao
Od vremena kada je Milena počinjala da igra fudbal do danas, kako nam priča, ženski fudbal i u BiH bilježi napredak.
“Ženski fudbal u BiH je mnogo napredovao ne samo na klupskom nivou već i na reprezentativnom gdje danas imamo i više selekcija. Djevojčice su već selektovane čak i od trinaest godina, a kada sam ja počinjala mi smo imali dvije selekcije, dok danas imamo pet selekcija na reprezentativnom nivou, a i što se tiče klupskog takmičenja danas postoji više liga, već od 13. Pored toga mnogo više djevojčica danas trenira fudbal, rekla bih da danas u odnosu na vrijeme kada sam ja počinjala dosta manje roditelja brani djevojčicama da treniraju fudbal”, priča nam Nikolić koja je i kapitenka reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Ona dodaje da u BiH ima još mnogo prostora za napredak, ali da joj je drago kada vidi da to ide nekom uzlaznom putanjom.
Iako smo na početku razgovora čuli da je Milena prevazišla svoje dječje snove, igra za reprezentaciju i u najboljim ligama Evrope, sa napredovanjem je postavljala i nove. Danas sanja da u Bazelu osvoji titulu i da još jednom zaigra u Ligi šampiona.
Jednoga dana kada završi svoju fudbalsku karijeru kaže nam da joj je želja da život nastavi u rodnom Trebinju, u koji je s vremenom sve više vuče i nostalgija.
„Odvojenost od porodice, prijatelja i Trebinja mi najteže pada. Iz godine u godinu moram priznati da je sve teže“, priča nam Milena i kaže da i kada joj je teško snagu crpi iz podrške koju dobija od porodice.
Na kraju razgovora za „Direkt“ Milena je poručila svim djevojčicama koje možda sada sanjaju o uspjesima u ženskom fudbalu ili nekom drugom sportu da budu uporne i istrajne u svojim snovima i da nikada ne odustaju.