Potreba za logopedom i u Trebinju je sve izraženija. Samo u vrtiću “Naša radost” od 572 djece, koliko trenutno broji ova ustanova, njih 15 do 20 posto je s nekom vrstom govorno jezičkog odstupanja, rekli su za “Direkt” u ovoj predškolskoj ustanovi.
“Svake godine sve veći broj djece dolazi sa nekom vrstom govorno jezičkog odstupanja”, na početku razgovora za naš portal govori Svetlana Bokun, logoped u trebinjskom vrtiću “Naša radost”.
Kaže da se najčešće susreću sa nepravilnim izgovorom pojedinih glasova.
“U većini slučajeva se javlja ta vrsta govorno jezičkog odstupanja. Manifestuje se time što dijete nema uopšte taj glas ili ga mijenja drugim glasom ili kada ima oštećenje izgovora tog glasa”, kaže naša sagovornica i dodaje da se pored toga susreću i sa problemom mucanja kod djece.
“Mucanje nije prisutno u tolikoj mjeri, ali ga takođe ima. Najčešće se javlja između druge i četvrte godine kada se kod djece povećava vokabular riječi pa nervni sistem ne može da isprati sve te aktivnosti mozga i tada dolazi do poremećaja u ritmu i tempu govora što se manifestuje kao mucanje”, pojašnjava naša sagovornica.
Pored navedenih poteškoća primjetno je i da sve češće djeca kasnije progovaraju, a razlozi za to su brojni.
“Dešava se da djeca sa tri godine kreću u vrtić i da ne pričaju. Razlozi mogu biti ekranizam, manjak komunikacije s djecom ili ako djeca nemaju još uvijek razvijen govorni aparat”, kaže za “Direkt” Svetlana Bokun.
Ona pojašnjava da do nerazvijanja govornog aparata može doći kada djeca previše koriste cuclu ili kada jedu pasiranu hranu. U tom slučaju nemaju potrebu da razvijaju govorno jezički aparat i da pokreću jezik, već samo gutaju hranu i jezik ostaje u pasivnom položaju.
“Tako sve jedno drugo vuče. Djeca kasnije progovaraju, a zatim ne mogu sve glasove da izgovore u skladu sa njihovim kalendarskim uzrastom”, kaže naša sagovornica.
Iskustvo roditelja
Trebinjka s kojom smo razgovarali potvrdila nam je prethodnu priču. Nakon što je kasno progovorio, njen sin je nepravilno izgovarao riječi.
“Kod logopeda smo otišli onda kada je sin imao četiri i po godine. Iako je kasnio sa govorom ipak smo sačekali da počne sam da priča. Pošto je dosta nepravilno izgovarao riječi potražili smo pomoć od logopeda. Nakon možda nekih pola godine vježbe riješili smo taj problem, sada nam je ostalo još samo nepravilno izgovaranje glasa R, kaže naša sagovornica.
Prije odlaska na vježbe kod logopeda bili su na pregledu i testiranju kod logopeda, defektologa u Beogradu.
“Kada je imao tri i po godine odveli smo ga na pregled u Beograd pošto je prve riječi progovorio tek sa dvije godine, a bila mu je slaba pažnja i koncentracija. Htjeli smo da vidimo da nema neki poremećaj pažnje ili nešto slično. U Beogradu su ga testirali i dali instrukcije šta i kako dalje logoped da radi s njim”, prisjeća se naša sagovornica.
U razgovoru smo saznali i da ih je jedan tretman od 45 minuta kod logopeda, kod kojeg su išli privatno, koštao 15KM.
Savjeti i smjernice roditeljima
“Savjeti su da djeci, kada je prilagođen uzrast, ne dajemo pasiranu hranu, već da to bude korica hljeba ili keksić kako bi imala potrebu da žvaću, da im čitamo priče i pokazujemo predmete na slikovnicama. Pored toga, bitna je svakodnevna komunikacija sa djecom, nije važno da li je to nešto usko vezano za dijete ili ne, ali da ga podstičemo na govor, da dijete učimo razumijevanju govora. Pošto da bi dijete progovorilo prvo treba da ima razumijevanje govora. Možemo nekim jednostavnim nalozima, kao što su – daj, donesi, pokaži prstićem – da tako ima i pokazni gest“, poručuje logoped Bokun.
Takođe, napominje, važno je da kod bebe roditelji razvijaju i oponašanje.
“Oponašanje ćemo najbolje razviti kroz neke pjesmice koje su motoričke. Kada pjesmica zahtjeva da dijete ima određene pokrete uz pjesmicu, to je neki predverbalni period i onda tek možemo očekivati da dijete počne da priča kada ima razvijen taj predverbalni period”, naglašava Bokun.
Prema njenim riječima, dijete bi trebalo da ima prvu funkcionalnu riječ sa značenjem oko prvog rođendana, međutim i ako malo kasni nije vrijeme za uzbunu.
“Dijete bi trebalo da ima prvu funkcionalnu riječ sa značenjem negdje od 12. do 15. mjeseca. Nije važno koja je to riječ samo da je funkcionalna. Kada dijete ima jednu funkcionalnu riječ smatra se da je progovorilo i samo taj govor treba nadograđivati. Ipak, ne mora striktno značiti da dijte ima neku vrstu zakašnjelog govorno jezičkog razvoja ako nije progovorilo do 15. mjeseca. Taj period možemo prolongirati, ali već ako dijete oko drugog rođendana nema nijednu riječ sa značenjem, treba raditi na ranoj stimulaciji govora i jezika da ne bi kasnilo i u nekim drugim stvarima”, rekla je naša sagovornica.
Saradnja sa roditeljima je presudna
Bez saradnje roditelja, kaže, logoped ne može mnogo toga uraditi.
“Ako ja radim sa djetetom i tri puta sedmično, a ono kući govori jednim istim govornim modelom na koje je naviknuto, tih mojih 45 minuta neće imati efekta ukoliko dijete kući svaki dan pomalo ne vježba. Ne znači da dijete moramo sjesti svaki dan sat vremena da vježba, ukoliko nije raspoloženo, nego možda taj vremenski period raspodijeliti tokom dana kada je dijete raspoloženo za neku vrstu vježbi”, poručuje naša sagovornica.
“Porodica, dijete, vrtić, odnosno vaspitač ili logoped je neka cjelina koja može da dovede do pravilnog govorno jezičkog razvoja”, ističe Bokun.
Pojašnjava da u ovoj predškolskoj ustanovi na početku svake školske godine rade testiranje djece, trijažni test i artikulacija, gdje se vidi da li dijete ima neka odstupanja što se tiče govorno jezičkog razvoja. Nakon toga ona napravi plan i program rada sa djecom.
“Prioritet dajemo djeci predškolskog uzrasta da se govor ispravi do polaska u školu, što ne znači da se ne radi i sa djecom mlađeg uzrasta. Takođe, jako je bitno da radimo i sa djecom koja nisu progovorila na ranoj stimulaciji govora”, kaže naša sagovornica.
Trebinjski vrtić “Naša radost” ove godine pohađa rekordan broj djece 572, što je za čak 200 više nego 2019. godine.