Pesnikinja Marija Šuković, sada Vučković, je iz Gacka otišla u Sarajevo, a potom u Njemačku. U Bonu nastavlja, kako kaže, svoj i profesionalni i neprofesionalni život. Književni debi je napravila 2019. godine zbirkom pjesama “Onostranost je prilika”. Nova zbirka je na pomolu, a o pjesmama, glumi i planovima, mlada umjetnica je pričala za “Glas Srpske”.
Piše: Miloš Vasiljević/ Glas Srpske
Kad si u zemlji čijim jezikom ne vladaš, to umije da bude bolno, naročito kad je jezik tvoj najveći alat. Za nekoga ko je završio književnost i teatrologiju, bavio se glumom i pisao na maternjem jeziku, to dođe kao sve ispočetka. I samo po sebi je inspirativno.
Riječi su književnice i glumice Marije Vučković koja je prvom knjigom “Onostranost je prilika” pokazala da je pisanje njena najveća ljubav, strast i inspiracija, a svoju publiku priprema i za novu knjigu.
Vučkovićeva je aktivna na “Jutjub” platformi, gdje ima svoj kanal na kojem govori poeziju, pa su tako njeni pratioci mogli da čuju neke pjesme koje su uvrštene u novu knjigu.
– Raduje me što je u Njemačkoj kultura na visokom nivou i što se umjetnici manje foliraju, a više cijene. Mislim da ću tu pronaći svoje mjesto – dodala je Vučkovićeva.
[stextbox id='naslov’ caption='Kulturi fali dobar PR’]
Vučkovićeva apostrofira da kulturi kod nas nedostaje dobar PR, više reklame i prodora, ali i ljudi koji imaju živce.
– Mora biti prisutna borbenost za borbu neprestanu. Sumnjam da nismo talentovani. Nego prosto ti niko ne priča o tome, svi ti pričaju da treba praviti pare, a ne snove. A što ne bi više para moglo i u snove – kazala je Vučkovićeva.
[/stextbox]
Kako je kazala poezija je nešto bez čega ne može da zamisli nijedan svoj dan.
– Poezija je moja najveća ljubav, moja lična karta. Ono što mi nikad nije mrsko. I ono na šta mislim kad mi je najnapornije. Ona je u svemu, i ona kreira sve, osmišljava i rehabilituje. Kad sam bila mlađa, bilo mi je čudno što pjesnici opjevavaju poeziju, pišu pjesmu pjesmi, slavu slovima, a onda je to i meni postalo jedino ispravno – rekla je Vučkovićeva.
Njeno djelo ostavilo je traga kod domaće publike, a već je spremna za nešto novo.
– “Onostranost”sad puni tri godine i ljudi je još poručuju. Osim prvog izdanja doštampavala sam je u dva navrata. Zadovoljna sam što se i dalje čita. Vrijeme je za novu zbirku, i uistinu, imam je spremljenu, ali ovog puta ću naći ozbiljniju izdavačku kuću. LJudi koji čitaju ono što pišem ili prate “Jutjub” kanal gdje govorim poeziju upoznati su već sa nekim od novih pjesama iz zbirke – rekla je Vučkovićeva i dodala da povremeno objavljuje neke od pjesama i na portalima, te ih ne čuva samo za knjigu.
Dodaje da što se tiče glume nije aktivna već neko vrijeme, ali u dogledno vrijeme moglo bi se i to promijeniti.
– Posljednji angažman imala sam krajem 2020. godina. Iz više razloga, najprije zato što sam napustila Sarajevo i odselila se u Njemačku, a i te godine postala sam majka. Prije toga dobila sam ponudu za glavnu ulogu u jednom kratkom filmu, onako telefonski, usred korone, sa stomakom do zuba, dok sam ležala u bolnici – kazala je Vučkovićeva.
Objasnila je da tada nije mogla da snima, a produkcija nije mogla da čeka.
– Neke te situacije baš omaše. Moram da naglasim da gluma nikad nije bila moje glavno zanimanje, ona je više sporadično – hronično u mom životu prisutna, kao omiljeni hobi. To ne umanjuje moju ljubav prema njoj, ni moju omašku što možda to nisam studirala. U svakom slučaju, planiram da nastavim sa glumačkim radom u pozorištu, i to ovdje u Bonu, gdje sada živim – ispričala je Vučkovićeva
Konačno je dobila njemačku vizu nakon dvije godine čekanja, tako da uskoro planira i dodatni iskorak u ovoj evropskoj zemlji na profesionalnom planu.
– I sad sam konačno dobila vizu tako da je moje stalno boravište sada promijenjeno. I sav moj profesionalni i neprofesionalni život nastavlja se ovdje. To nosi gomilu izazova pred kojima se osjećam gotovo nesposobno, ali znam da je to samo strah pred novim. I pobijediću ga – zaključila je Vučkovićeva.