Liste čekanja i dalje su najveći problem onkoloških pacijenata. Skupe i često nedostupne terapije, kao i nedovoljna pomoć države i dalje muče oboljele. I dok se nadaju stvaranju boljih uslova za liječenje, u redove za primanje hemIoterapije staje sve veći broj mlađih osoba.
O tome pričamo i ove godine povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv karcinoma.
Piše: Ivana Vico
Šef onkologije Dr Mirko Kolak kaže da je porastu je broj oboljelih od malignih oboljenja u istočnoj Hercegovini i da svake godine pristiže preko 10 odsto pacijenata više nego prethodne godine. Najčešći oblik karcinoma je karcinom pluća, ako gledamo pojedinačno onda je to karcinom dojke kod žena, a prostate kod muškaraca.
Sa druge strane, kako naglašava, ohrabrujuće je da se najlakše liječe karcinomi dojke i prostate, a najznačajnije za uspješno liječenje je da pacijenti dolaze u najranijim stadijumima bolesti.
„U okruženju nalazimo se na začelju, BiH je u najlošijem položaju, prije svega jer postoji lista čekanja za liječenje pacijenata što je besmisleno. Država bi mogla više pomoći u liječenju onkoloških pacijenata. Prije svega treba obezbjediti redovne skrining programe koji su vezani za pravovremeno otkrivanje bolesti, da poboljša uslove za liječenje pacijenata kroz dostupnost dijagnostike i terapije“, jasan je Kolak.
Kako naglašava, Pušenje, alkoholizam, gojaznost, hronične infekcije kao što su humani papiloma virusi i hepatitisi glavni su uzročnici za pojavu ovih bolesti, dok su tek na zadnjem mjestu spoljašni faktori, na koje ne možemo uticati, a to su zračenja i aerozagađenja.
Prevencija je svakako najznačajnija, a za to preporučuje skrining metode vezane za rano otkrivanje bolesti, kao i primarnu prevenciju, odnosno brigu o tome da do bolesti ne dođe. Kako kaže, imamo priliku da vakcinišemo sve djevojčice i dječake od devete godine života protiv humanog papilom virusa, ali odziv za tu vakcinu nije zadovoljavajući.
Nada Đurić, članica Udruženja oboljelih od malignih bolesti Istočne Hercegovine „Vjera, luča, nada“, kaže da je osnovni cilj postojanja ovog udruženja borba za bolji položaj onkoloških pacijenata.
Prije svega, radimo na tome da pacijenti imaju pristup inovativnim lijekovima ciljane terapije. Za to se bore sva Udruženja i to su naši današnji zahtjevi koje iznosimo povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv karcinoma.
„Fond treba staviti na listu lijekove koji su danas poznati na tržištu i pomoću kojih dolazimo do izliječenja. Svi pacijenti moraju biti u istom položaju. Ne mora neko iz Trebinja odlaziti u Banjaluku da primi terapiju ako za to ima sve uslove u svom gradu“, jasna je Đurić.
Podsjeća da je Zakonom o zdravstvu iz 2022. godine legalizovana je lista čekanja. Zato su pokrenuli inicijativu da se to promjeni, što je duža procedura koja treba ići preko Narodne Skupštine RS, kako je i donesena.
„Lista čekanja se mora ukinuti, to znači da ako pacijent ne može od Fonda dobiti lijek, neka ga sam kupi, pa mu poslije Fond to treba refundirati. Međutim, legalizacijom ove liste, Fond nema obavezu da nam vrati novac. Zato se mi borimo da se to ukine“, ističe članica Udruženja Vjera, luča, nada.
Prisjetila se momenta koji je nju razočarao, a to je činjenica da je nakon dobijene analize iz američke laboratorije da postoji lijek za njen tip karcinoma, koji će je dovesti do izliječenja, na listi Fonda se nalazio samo oboljele od karcinoma pluća i melanom.
„Nažalost, lijek koji je meni trebao nije bio na listi za oboljele od karcinoma debelog crijeva. Da stvar bude gora, i u tim slučajevima bilo je obezbjeđeno 20 terapija, a na lista čekanja je bilo njih 40. Da li su prednost godine, stanje bolesti ili ko se prije javi, ne znamo, ali s obzirom da je sve veći broj oboljelih, čekanje se samo produžuje. Spoznaja da imam mogućnost da se izliječim, ali mi od nečijeg potpisa zavisi život me pokolebala. To je značilo da sam imala rješenje, ali nečiji potpis je određivao hoću li živjeti i kakav će mi biti kvalitet života. Za to se borimo da se lista proširi“, pojašnjava ova hrabra žena.
Kako kaže, država joj u tom slučaju finansijki nije pomogla u liječenju. Bilo je potrebno platiti 15 imunoterapija, čije su cijene previsoke, ako znamo da je jedna terapija u našim apotekama 11 000 KM, odnosno nabavljajući je iz Turske, 6000 KM, dolazimo do zaključka da neko ko živi od prosječnih primanja nerealno je da sebi obezbjedi liječenje.
Požalila se kako su izgovori nadležnih uvijek isti, a odnose se na to da nema novca. Ipak, iz svih Udruženja čiji su osnivači onkološki pacijenti širom RS, smatraju da novca ipak ima, samo ga treba drugačije preraspodijeliti.
Kako ističe, trenutno su uslovi na onkološkom odjeljenju u Trebinju dosta bolji nego ranije, iako i dalje nisu idealni. Terapija se može primiti, a ohrabruje ih činjenica da će uskoro biti izgrađena nova bolnica.
„Uspjeli smo stvoriti bolje uslove na onkološkom odjeljenju, koje se nalazi u podrumskim prostorijama. Promijenjen je dio namještaja i riješen osnovni problem kanalizacionog sistema. Pacijenti su u jednom periodu morali napustiti prostorije kako bi se sve očistilo i regulisalo. Zahvaljujući donatorima, koje smo pronašli preko udruženja, obezbjeđeno je oko 70 000 KM i te stvari nas više ne muče“, naglašava Đurić.
Ističe da je donacija stigla i od predsjednika RS Milorada Dodika, a odnosila se za nabavku medicinske opreme koju su medicinari sa odjeljenja smatrali najpotrebnijom.
Ono što sve najviše brine je sve veći oboljelih, jer nekada je ova bolest pretežno zahvatala starije generacije, što danas, nažalost, nije tako.
„Prije par dana dok sam primala terapiju pored mene je bio momak koji je 2002. godište, a ima i onih koji su i od njega dosta mlađi. Nisu svi pacijenti članovi našeg udruženja, neki, kao da je sramota, kriju bolest. Trebamo shvatiti da bolest ne bira, i ne znamo ko će sutra biti na našem mjestu“, navodi Đurić.
Objašnjava da je kod dobijene dijagnoze najvažnije prihvatiti bolest i shvatiti da nema drugog puta nego da se borite. Ne treba ni lutati od jednog do drugog doktora, niti tragati za alternativnom medicinom. Sve što je potrebno je da se obratite stručnom onkologu, kome ćete vjerovati i čije savjete ćete primjenjivati.
„Ne prihvata svako isto dijagnozu. Mojoj porodici je bilo dosta teže nego meni. Za mene je to bila realnost kroz koju sam prošla dvije operacije i 18 hemioterapija. Ova bolest je toliko uznapredovala da dobijamo tendenciju pandemije. U istočnoj Hercegovini svake godine je 10 do 15 odsto više oboljelih nego prethodne godine što je svakako zabrinjavajuće, pogotovo što je među pacijentima sve veći broj mladih“, dodaje Đurić uz nadu da će se uslovi liječenja za sve hrabre borce uskoro poboljšati.
Podsjećamo, Udruženje Vjera, luča, nada broji oko 350 članova, a na toj broj treba dodati i prijatelje udruženja kojih je oko 300. Prijatelji su ljudi koji nisu onkološki pacijenti, niti u svojoj porodici imaju članove sa uspostavljenom dijagnozom, već dobrovoljno svojom humanošću pomažu njihovom radu.