Savremenu CNC mašinu koju je Udruženje “Sunce nam je zajedničko” nabavilo prije skoro dvije godine, sa idejom da vrijedne ruke njegovih članova stvaraju unikatne suvenire i ramove za slike, nagriza zub vremena dok stoji gotovo netaknuta.
Piše: Ivana Vico
Direktor ovog Udruženja Mijat Šarović kaže da je pomenuta mašina značajna stvar koju posjeduju i nada se da će je uskoro staviti u funkciju kako bi je u skorijoj budućnosti mogli koristiti. Napominje da je to potrebno samo za ostvarenje dodatne dobiti, ali neće mnogo uticati na potrebe članova ovog udruženja.
„Projekat kojim smo došli do CNC mašine je rezultat napornog rada. Već smo imali saradnju sa obučenim ljudima iz Stoca, koji su nam održali kraću obuku. Planirane su dodatne edukacije kako bi se bolje savladao rad na pomenutoj mašini, ali trebamo dobiti i statusna rješenja koja se tiču organizacije. Potrebno je potpisati ugovore sa Ministarstvom, Gradom i Centrom za socijalni rad kako bi imali izdefinisano šta će ko da radi“, objašnjava Šarović.
Podsjeća da su ranije imali obućarsku radionicu, ali član koji je trebao da se bavi tim poslom nije pokazao zainteresovanost, pa su bili prinuđeni da rasprodaju opremu.
Majka jednog od članova, Ubavka Dakić, kaže da trenutna situacija u Udruženju „Sunce nam je zajedničko“ nije za pohvaliti, ali je bolja nego ranije. Ništa se drastično nije promijenilo od kada su se žalili u junu prošle godine, ali bar imaju redovan doručak i dvije nove radnice koje posvećeno obavljaju svoj posao.
„Što je najgore, imamo dosta dobre uslove za rad, koje niko ne koristi. Potrebno je probuditi volju za radom kod zaposlenih. Prije svega trebaju naučiti kako da koriste CNC mašinu, ali za tu obuku nije niko zainteresovan. Ideja je da pomoću nje pravimo razne suvenire, koje bi djeca farbala i poslije prodavala“, predlaže Ubavka.
Napominje da su tokom dugogodišnjeg rada, ovom udruženju pristigle brojne donacije sa željom da im se pomogne, ali taj novac, prema njenom mišljenju, nije dobro iskorišten.
„Veliki broj njih ima i po 40 godina i prava je šteta što im nije pruženo mnogo više od ovoga. Prvenstveno svom sinu želim pružiti bolju budućnost, da ne sjedi kod kuće nego da izlazi, da radi nešto korisno i da se druži, kada već može. U Beogradu je jedna porodica zaposlila osobe sa poteškoćama u razvoju u fabriku slatkiša. Tu se vidjelo koliki doprinos oni mogu dati, jer neko valja kuglice, neko filuje torte, ali svi su korisni i zbog toga srećni“, objašnjava Ubavka.
Kako kaže, prije pola godine obratila se Ombudsmanu za ljudska prava i od tada je rad sa djecom krenuo na bolje. Prije svega zahvalni su novozaposlenim djevojkama koje zaista rade sa djecom, za razliku od ostalih. Oni koji su pripali Centru za socijalni rad uopšte ne prilaze djeci pod izgovorom da se njihova zaduženja odnose na rad sa najmlađima.
„Najstrašnija situacija za mene je bila kada mi dijete dobilo napad epilepsije, gdje mu niko nije pomogao. Loši međuljudski odnosi odražavaju se na djecu. Znam da plate stalno kasne, direktor kaže da Gradska uprava ne uplaćuje sredstva blagovremeno, što oni negiraju. Veliki broj njih boravi ovdje, ako uzmemo u obzir da dnevni centar pohađa ukupno 21 dijete, na to trebamo dodati 600 KM primanja po svakom članu i onda niko ne može reći da novca nema“, kaže Ubavka.
Da bi omogućila svom dijetetu da radi nešto novo, sama ulaže novac, svakodnevno s njim boravi u ovom udruženju i pokazuje mu kako treba da radi.
„Pokrenute su radionice. Nakon novogodišnjih ukrasa, uložen je novac od njihove prodaje i počeli su da izrađuju mirisne svijeće. Sve proizvode prodaju na Zelenoj pijaci. Sljedeće što pripremaju su pokloni za Dan žena, od čije prodaje planiraju organizovati izlet“, govori ova majka o aktivnosti koje sprovode u pomenutom udruženju.
Dodaje da je Grad uz pomoć organizacije iz Čikaga obezbjedio i plastenik, gdje sade sezonsko voće i povrće. Osim toga, pohvalno je i da trenutno postavljaju ogradu u dvorištu, travu koja je bila zarasla su posjekli, a ruševine koje su bile okolo očistili, pa se nadaju da će biti dosta prijatniji boravak u ovom mjestu.
Sa druge strane, direktor Udruženja „Sunce nam je zajedničko“ kaže da je ukupan broj korisnika usluga Dnevnog centra 55, a najveći problem vidi u tome što pojedini roditelji imaju nerealna očekivanja, te traže rješenja gdje ih nema. Suština borbe u ovom udruženju je da djeca i osobe sa poteškoćama u razvoju mogu biti zbrinuti u svom gradu, ali nailaze na brojne barijere. Pri tome misli na to da mnogi ne znaju šta je stanovanje uz podršku, šta mobilni tim, a šta program “predah”.
„Briga o ovim osobama je naša nadležnost, ali bez obzira na to što godinama imamo podršku lokalne zajenice, potrebe su ogromne. Polazimo od toga da je nekim osobama potrebno pelena i lijekova u vrijednosti od preko 2000 KM. Mlađi od 12 godina trebaju individualnu edukaciju, odraslima treba radna okupacija, nezaposlenima koji mogu da rade treba pronaći posao, osobama sa teškim smetnjama treba program predah. Milion je ideja, ali ne možemo sve pokriti“, jasan je Šarović.
Napominje da je zahvaljujući USAID-u, ovom udruženju obezbjeđeno blizu pola miliona KM. U tom periodu realizovano je preko 30.000 individualnih tretmana od strane psihologa, logopeda i ostalih stručnih osoba.
„Rad u Dnevnog centru je težak, potrebe članova su ogromne. Povećanjem plata, u 2024. godinu ušli smo u dosta teškoj situaciji, ali zahvaljujući Gradu i brojnim donatorima uspjeli smo zaključno sa 31.12. prethodne godine imati sve pokrivene troškove, što podrazumjeva i isplaćene sve plate i doprinose“, ističe direktor ovog udruženja.
Zagovornik je toga da se Dnevni centar registruje kao javna ustanova, jer sve usluge udruženje pruža kao nevladina organizacija. Navodi da je briga o ovoj djeci je obaveza lokalne zajednice, mada za sad još nema naznaka da će Grad ići u pravcu sprovođenja toga.
„Pravi se dogovor da Dnevni centar preuzme brigu o djeci mlađeg uzrasta, do 15 godina, gdje će razvijati stimulativno – individualne tretmane. Udruženje bi po tome i dalje nastavilo da pruža usluge programa rada, okupacije, zapošljavanja i brige o djeci sa teškim smetnjama u razvoju. To je toliko težak posao, pogotovo jer imamo dosta korisnika koji zahtjevaju po jednog vaspitača. Kada bi neko proveo jedan dan u Dnevnom centru shvatio bi o čemu pričam“, objašnjava Šarović.
Dodao je da su zaposlili pet osoba sa invaliditetom, za šta su i nagrađeni od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje iz Prijedora kao jedna od organizacija koja najbolje promoviše zapošljavanje lica sa poteškoćama u razvoju.