Tekstilna industija u istočnoj Hercegovini, koja je hranila na hiljade porodica, danas hrani tek oko dvije stotine. Broj tekstilnih radnica se drastično smanjio, a već godinama na djelu su prekidi rada, stečajevi, preregistracije i drugi pokušaji opstanka do zatvaranja preduzeća.
Za Direkt piše: Dubravka Čolović
Najbolji primjer je trebinjski „Novoteks“ koji je do devesedestih godina prošlog vijeka zapošljavao preko hiljadu radnica, a prije nešto više od godinu dana, nakon decenija agonije, štrajkova, mjenjanja vlasnika, kupovine pogona od stranje Vlade RS, zvanično je ugašen. Njegov pogon, koji je bio simbol napretka privrede u Trebinju, sad je stambeno-poslovni objekat.
Najsvježiji primjer nezavidnog položaja tekstilnih radnica je u Bileći, gdje je krajem prošle sedmice njih 28 odbilo da potpiše produžetak ugovora o radu na određeno, a kako su rekle „Direktu“ već danas idu po odjave pa na biro za zapošljavanje. Pogon „Bilkona“ je u prostorima nekadašnjeg tekstilnog giganta „Bilećanke“, koja je zapošljavala oko 2000 radnika.
Jednu firmu gurnu u stečaj, drugu otvore
„Bilećanka“ je početkom 2023. godine izbrisana iz registra poslovnih subjekta, a i „Bilkon“ je već podnio zahtjev za stečaj. No, vlasnici su prije nekoliko mjeseci registrovali novo preduzeće „Novakon“ i radnicama ponudili prelazak u tu tekstilnu firmu.
U zahtjevu za stečaj “Bilkona” su naveli da negativno posluju, jer im je smanjen broj narudžbi zbog čega im prijeti platežna nesposobnost.
„Procjena je da bi dalji nastavak poslovanja doveo do još većeg gubitka i neizmirenja obaveza prema povjeriocima“, naveli su u zahtjevu.
Uz prijedlog za pokretanje stečaja sudu su dostavili i bankovne račune na kojima se vidi da od 18. septembra nije bilo nikakvih priliva.
Radnice koje ne žele da produže ugovor na određeno nisu željele da pojedinačno govore za medije, a njihov zajednički stav koji su potvrdile novinarkama Direkta je da se neće predomisliti.
Ono što ih je natjeralo da ne potpišu novi ugovor je, kako navode, nezadovoljstvo uslovima na radu i kršenje radničkih prava.
Radnice kažu da je posla bilo, da se roba izvozila na evropsko tržište te da su često ostajale duže u pogonu kako bi ispoštovale rokove isporuke.
Kao razlog zbog koga su odlučile da više ne rade su odredbe koje, kako smatraju, prredviđaju obavezan rad subotom i prekovremeni rad, bez odgovarajuće naknade.
Takođe, navode, da nisu imale adekvatan odmor niti topli obrok, koji je iznosio svega šest KM.
„Bile smo se izborile za slobodan vikend i godišnji odmor, jer nismo mogle više izdržati, imale smo i zdravstvenih problema, a sada nema ni toga. Vlasnicima smo davali šansu i rekli da želimo raditi, ali ne pod uslovima da radimo subote i produženo, što nam nikada nije bilo plaćeno, jer smo se dosta tako naradile“, kažu nezadovoljne radnice.
„Bilkon“ je osnovan 2013. godine i u jednom periodu je zapošljavao oko stotinu radnika.
Jedan broj radnica, koje su ranije napustile ovo bilećko preduzeće zatražile su pravnu pomoć i angažovale advokata, što je „Direktu“ potvrđeno u Centru za pružanje besplatne pravne pomoći.
Pod iglom nema novca
Nikola Nosović koji je sa Gojkom Vukovićem vlasnik „Bilkona“, a sada „Novakona“, kaže da je problem što radnice, koje nisu produžile ugovor na određeno, ne žele subotom da rade, a norme se ne mogu ispuniti.
„Naljutile se, neće nikako i eto. Radili smo dvanaest godina isto i sad odjednom ne valja ništa. Možda će se neke i vratiti, neke su izmanipulisane,“ rekao je on kratko za Direkt.
Nosović dodaje da je svjestan da „pod iglom nema novca“, ali da je prednost to što se radile u svom mjestu i što je plata veća od minimalca.
U „Novakonu“ u Bileći radi jedna linija, a Nosović kaže da porudžbina ima za tri mjeseca, ali će biti problem ispoštovati rokove.
On dodaje da imaju i pogon u Ljubinju gdje radi oko 20 radnica.
I u Nevesinju je slična situacija sa tekstilnom industrijom. Nekadašnje preduzeće „Javor“ zvanično je otišlo u stećaj prije desetak godina, tekstilnu industriju u starim pogonima pokušalo je oživjeti drugo preduzeće , a trenutno radi pogon preduzeća „Mraz“, u kome se smanjivao broj radnica i koje je zatvorilo pogon u Foči. O poslovanju ovog preduzeća ranije je istraživao Spin.info.
Najmanje zarade koji najviše rade
Direktor Područne privredne komore Trebinje Veselin Savić za Direkt kaže da je tekstilni sektor jako nepogodan za automatizaciju, pa zahtjeva dosta radne snage, te da su u zapadnim zemljama samo sjedišta firmi, a poslovi se rade negdje drugo.
Navodi da se radi za male pare, a konkurenti su Indija, Bangladeš i druge zemlje gdje ima mnogo više radne snage i jeftinija je.
„Tekstilna industija nema neku budućnost. Nismo uspjeli razviti svoje brendove, pa da radimo i dio koji se više vrednuje. U ovim poslovima je najteži posao najmanje plaćen, odnosno oni koji direktno proizvode komad odjeće ili obuće i imaju norme, a najviše zaradi maloprodaja. Ozbiljno je ugrožena tekstilna industrija po tzv. lohn sistemu, gdje domaće fabrike samo šiju odjeću za velike strane kupce od materijala koji dobijaju. Devedesetih godina kada smo imali velika tekstilna preduzeće nije bilo toliko jeftine radne snage u drugim zemljama kao sada, pa je naša radna snaga bila jeftinija u odnosu na ostale “, objašnjava on.
Savić smatra da treba postaviti pitanje šta može zamjeniti tekstilnu industriju na ovim prostorima i obezbjediti radna mjesta.