Sarajlije, pogotovo stare Sarajlije znaju da su na mezarjima Alifakovac, Kovači, Cicin han-Hambina carina, Ravne Bakije i Grlića brdo, lociranim na obroncima grada, kapaciteti odavno popunjeni i da su zatvorena još prije rata. Ali samo prividno.
Izvor: Inforadar
Tokom našeg dvomjesečnog istraživanja iz usta više sagovornika dobro upućenih u ova pitanja nam je potvrđeno „da se za veću sumu novca“ posljednji počinak može osigurati na samo na ovim starim i „zatvorenim“ mezarjima, već čak i u nacionalnom spomeniku Alifakovac!
S obzirom na obim prosječnog mezara i broj onih koji bi željeli počivati u blizini sokoka gdje su odrasli svaka mogućnost ima granice. Ipak, površnim pregledom dnevne štampe doslovno svaki dan možemo naći obavijesti o dženazama koje se najavljuju na zaštićenim i(li) zatvorenim lokacijama. Jedino šokantnije od same ove činjenice jeste što se ovaj kulturno-historijski urbicid s ciljem najklasičnije pljačke unesrećenih porodica ne dešava od jučer – no na njega niko ne reagira. Postavlje se opravdano pitanje zašto i zbog čega? Odnosno zbog koga.
Istražujući navode iz nekoliko nezavisnih izvora da se zbog enormne potražnje grobnih mjesta na ovim lokacijama razvio bizaran ali unosan biznis, kojem se modus operandi sastoji od promatranja mezara, selekcije zapuštenih i zaraslih (za koje postoji osnovana pretpostavka da ih niko ne obilazi), zatim rasklimavanja nišana, te konačne ekstrakcije nadgrobnog dijela – da bi se mjesto napravilo slobodnim za ukope rahmetlija – utvrdili smo da je ova vrsta organiziranog kriminala poprimila neslućene razmjere. Prema našim saznanjima, a pogotovo nakon odgovora iz svih relevatnih institucija koje smo u međuvremenu kontaktirali, jasno je da svi putevi na kraju vode prema vješto prikrivenim pozicijama moći unutar struktura Islamske zajednice BiH u Sarajevu.
Institucije se peru od odgovornosti
Naime, javna je tajna da se jedno takvo grobno mjesto plaća i do 15.000 KM, a sve se navodno završava u vidu donacije vjerskoj zajednici jer nije zakonski moguće izdavati fiskalne račune za grobna mjesta „koja su zatvorena i ne postoje“! Prema podacima do kojih smo došli, cijena grobnih mjesta na ovakvim lokacijama godinama je progresivno rasla.
Pri tome je unazad decenijama uništeno na hiljade starih nišana i kulturnih spomenika neoprocjenjive historijske vrijednosti. A da smo udarili u „osinje gnijezdo“ jasno je i iz reakcija institucija kojima smo se obratili posljednjih sedmica; sve i jedna, naime, prebacuje odgovornost na onu drugu. Pojedine čak, perući vlastitu savjest, ukazuju i upozoravaju i na mogućnost sanitarne katastrofe.
No, krenimo redom.
Prije izvjesnog vremena razgovarali smo i sa uglednim Sarajlijom Mustafom Kurtalićem Mutetom koji je, uz mnoge druge, primijetio „čudna dešavanja“ na Grlića brdu.
„Bojim se sljedeći put kad dođem da neću zateći mezar svog babe“, rekao nam je vidno zabrinuti Kurtalić.
Njegov otac od ’60–tih godina prošlog stoljeća počiva na mezarju Grlića brdo iznad Sedrenika i Mute ga obilazi svakog Bajrama. Svaki put bi, kaže, primijetio promjene. Određeni stari nišani bi bivali rasklimani, a u nekoj slijedećoj posjeti ih više ne bi vidio. Nicali bi novi, sa svježim datumima.
„Ono što također želim naglasiti jeste da je jedan od opredjeljujućih faktora zašto sam u ratu ostao da branim Sarajevo bio taj što mi je tu očev mezar“, navodi Kurtalić.
Njegovo svjedočanstvo nije usamljeno.
Nastavak istraživanja čitajte OVDJE