U januaru ove godine nisu evidentirana krivična djela koja bi uznemirila javnost i stanje bezbjednosti na području Policijske uprave (PU) Trebinje u ovom mjesecu policija je ocijenila zadovoljavajućim. Ni prethodna godina nije se mnogo razlikovala. Dakle, stanje je uvijek bilo zadovoljavajuće.
Ljude uznemiruju različite stvari. Rambo Amadeus je, na primjer, primijetio da našeg čovjeka danas jedino može da uznemiri nestanak interneta.
Mene, između ostalog, uznemiri nadmenost, bahatost i busanje u vlastiti status. Dobro, i još puno toga.
Uznemiri me, recimo, i retoričko pitanje – znaš li ti ko sam ja?… Kažem retoričko, jer se od sagovornika u tim situacijama ne očekuje odgovor, već se očekuje da zna sa kim ima posla. Ako ga ne zna po nekim velikim djelima, a ono bar mu je lik sa izbornog plakata morao zapamtiti.
Elem, tako su policajci nedavno u gluvo doba noći u Trebinju imali susret sa jednim lokalnim javnim dužnosnikom. Povod je nekakva tuča u kojoj se nekako našao i ovaj. Može se desiti i najboljima i lično nisam za besprijekoran privatni život javnih ličnosti, više sam za varijantu Sane Marin.
Ovdje me uznemirilo nešto drugo.
Zaljubljen u vlastiti status, može biti da je javni dužnosnik iz Trebinja pomislio da će telefonski pozivi riješiti problem, a prijetnja policajcima da bi mogli ostati bez posla trebalo je da mu da na značaju. Da li je u pitanju zaista pomisao da će dobro pozicionirani “prijatelji” riješiti situaciju ili je posrijedi bila samo demonstracija moći, teško je prozreti.
Upozorenja i ometanja nisu pokolebala policajce, koji su ostali vjerni znački, pa je trojac završio na ispitivanju u policijskoj stanici.
Epilog je da se javni dužnosnik sumnjiči da je počinio prekršaj po Zakonu o javnom redu i miru “ometanje državnih organa, privrednih društava i drugih javnih lica u vršenju javnih funkcija”, zbog čega je nadležnom sudu podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
Jedan ovakav događaj neće narušiti zadovoljavajuće stanje bezbjednosti u Trebinju, ali uznemiruje činjenica da oni koje smo birali i koji su se zakleli na vjernost narodu smatraju da se sukobi sa organima reda ili bilo koje druge situacije rješavaju telefonskim pozivima.
Istina, ne misle to samo javni dužnosnici već i većina onih koji su daleko od pozicija moći. Svi koji ne razmišljaju tako i ne koriste blagoteti bolesnog društva ostaju da se čude u manjini. Uznemireni.
Možda ovom dužnosniku pozivanje moćnih prijatelja na funkciji ovoga puta nije pošlo za rukom, ali to prolazi svakodnevno u školi, u bolnici, u banci, na šalteru, u autobusu, na ulici, u kafani…
U takvom, od pojedinaca okupiranom sistemu, institucije su bezvrijedne ili policijskim rječnikom rečeno – stanje bezvrijednosti je zadovoljavajuće.