Premijerka Ana Brnabić je izjavila da će se sa eksproprijacijom zemljišta za Aerodrom Trebinje krenuti najesen, a da bi izgradnja trebala početi tek 2022. Predizborni nonsensi da će prvi letovi biti do kraja 2021. su se pretvorili u početak radova tek 2022. I nikom ništa! Vuk izio magare!
Piše: analitičar Alen Šćuric/Zamaaero
No, ono što je daleko indikativnije je prošlo ispod radara javnosti. Ministar Tomislav Momirović je objavio da je uvjet da se gradi aerodrom da kontrolu leta nad tim područjem ima srpska SMATSA ili bosansko-hercegovačka BHANSA, a ne Hrvatska kontrola zračne plovidbe koja ga sad kontrolira. Ministar zna da se tako nešto niti može lako, a niti brzo provesti. Konačno koji je problem tko kontrolira nebo za potencijalni aerodrom? Što je to toliko važno u ovom momentu Aerodromu Trebinje?
Upravo stoga se treba postaviti pitanje radi li se ovdje o „izlaznoj strategiji“ Srbije? Evidentno je da su procjene da će aerodrom koštati oko 100 milijuna EUR. No, toliko bi koštao minijaturni aerodromčić sa pistom od 1000 metara, bez rulnica, stajankom za dva trubopropa i terminalčićem za 70-tak putnika. Jasno je da Vlast zna da će aerodrom koji su oni najavili, sa 3000 do 3500 metara piste, paralelnim rulnicama, stajankom za 6 aviona od čega 2 širokotrupca i terminalom za 250.000 putnika koštati neusporedivo više, i preko 200 milijuna EUR. Previše za Srbiju? U prvom redu ostanje pitanje zašto su dali toliko malu cijenu? Jel zapravo žele izgraditi mali aerodromčić da se opravdaju, a sve uz izgovor „biti će i veći u budućnosti“. Ili samo lupaju brojke što je bio slučaj i do sada kada su za Moravu rekli da će imati preko 200.000 putnika iako su kapaciteti svih zrakoplova bili tek 40.000 putnika, a za Trebinje da će u prvoj godini imati preko 50.000 putnika. Lupanje brojaka jest politička praksa u Srbiji, a ljudi kao i uvijek imaju pamet zlatne ribice pa zaborave te nonsense odmah nakon izbora.
No, bez obzira na to, ostaje pitanje je li inzistiranje prebacivanja kontrole letenja zapravo „izlazna strategija“, izgovor da se aerodrom uopće ne napravi. Jer eto, bi mi to napravili, ali neracionalni Hrvati i njihova kontrola letenja nam to ne dozvoljavaju. Bojim se da je upravo tako, no vrijeme će nam pokazati. Za sada je činjenica da se sve prolongira na više od godine dana, da već 20 godina ovaj aerodrom „samo što nije napravljen“ i da za sada nema baš nikakvih naznaka da će se i napraviti. Do sada doslovce nije napravljeno ništa. Na terenu je pustopoljina, zemljište je još uvijek u vlasništvu građana, a od aerodroma postoji tek smiješna stranica na facebooku sa tek tri objave. Čak ne postoji ni kompjuterska animacija aerodroma ili banalna ploča na gradilištu.