Vreme je da zapušimo usta (ne)vernim Tomama koji nam spočitavaju da ne vidimo ništa osim trunja u oku naše vlasti oslobođene svakog greha. Napokon je na red došla i sedmica ispunjena samo lepim vestima.
Najpre, (ne)namensku industriju RS je posetio Aleksandar Vulin što je gotovo kao da je bio sam Vučić glavom i bradom. Inače, ovaj uvek odmereni i pažljivi čovek (obožavalac suprugine tetke) je navodno došao da pomogne industriju oružja. Ali, pravi smisao njegove posete je da Dodiku pravi društvo. Sneveselio se predsednik RS, nko mu ne dolazi, prosto dosadili seoski vašari, na podsmeh se dalo i ono sa predstavništvom u Štutgartu. A mora se skrenuti medijska pažnja. Je li kandidat ili nije, majka mu stara?! Šta će, kud će, nego primeniti oproban Vučićev recept. Kad je gusto – daj Vulina. Malo se slikali, bacili koju patriotsku parolu, prosto da se održi dinamika pojavljivanja i pozitivnih obećanja.
Ono što se ne dešava često, dobra vest i za nauku na ovim prostorima. Sveučilište u Zagrebu je Dragana Čovića proglasilo za počasnog doktora. Primajući priznanje dottore Čović je rekao da će ga ono osnažiti da primarno služi čoveku. Natuknuo je i da se njegova životna opredeljenja daju prepoznati u svakodnevici. Posledica ove izjave je drastičan skok odlučnih da odu odavde i da se nikad ne vrate- sa 50% na 70% stanovnika. Mora se priznati da je čovek doktor za razbijanje iluzije da stvari mogu da krenu napred.
U sedmici iza nas smo potvrdili i jednu davnašnju tezu da nas vode loši đaci. Mesto radnje: najviše zakonodavno telo RS kako sebi republički parlament voli da laska (mada dobro znamo u čijoj ruci leži zakon, a bogami i topuz).
Elem, po receptu učenika koji ne nauči lekciju, pa pobegne sa časa, premijerka je shvatila da je najbolje da izbegne neprijatna pitanja koja bi je samo uznemirila. Stoga je pobegla sa poslednje sesije skupštine u ovom sazivu. Pa, šta? Stres je dokazano okidač za mnoge bolesti. Dobro znamo da je zdravlje naše najveće bogatstvo, a Željka neko ko je posvećen očuvanju istog.
Ipak, nije ona mislila samo na sebe i one oko nje. Umesto da sedi u parlamentu, radila je na opštem dobru. Tako je drugu sedmicu zaredom, potukla i političku i unutarstranačku konkurenciju što se, razumljivo, i očekuje od kandidatkinje za predsednicu.
I dok su zabrinuti poslanici opozicije od Čubrilovića tražili da raspiše poternicu za premijerkom, ona je izgarala na tome da sve bude u znaku dobrih vesti. Neupućeni (ili maliciozni?) bi rekli da je već počela kampanja, ali nije. Sve što se dešava je izraz čiste brige za narod.
Dobra vila Željka je donela dobre vesti za one na vlasti, ali i za običan svet, bilo da je zaposlen ili u penziji. Jedino su nezaposleni ove nedelje uskraćeni za blagovesti, ali oni individualno rade na dobrim vestima-svako za sebe, Čekaju u redu pred ambasadama ili su već na autobuskim stanicama.
Elem, vlasti su uspele da za svoj opstanak obezbede 300 miliona prodajom obveznica, a za nas 300 maraka neoporezivog dela od plate. Ako vam se čini da je raspon veliki, u stvari je prirodan, jer pratimo svetske trendove koji pokazuju da je jaz između bogatih i siromašnih sve veći. A imperativ svake vlasti je biti u trendu.
Varljivo leto je tu. U zemlji seljaka i njoj odgovarajuće vlasti ono se meri kalendarom seoskih slava i zborova. Provodi pod šatrom uz jagnjetinu, muziku iz zavičaja i mlako pivo. Pa udri brigu na veselje sve do oktobra. A posle? Pa, zna se šta se dešava cvrčcima.