Na izgradnju sigurne kuće u Trebinju čekalo se više od 20 godina. Vlasti su se, doduše ne tako često, mijenjale, ali prećutni stav da sigurna kuća za žrtve porodičnog nasilja nije u vrhu prioriteta, bio je zajednički svima. Konkretan pomak se desio lani kada se u cijelu priču uključila i organizacija UN women, a zadatak je konačno ozbiljno shvatio i Grad Trebinje.
Mašine su na terenu, sigurna kuća se gradi, a Grad je taj posao tenderom povjerio domaćem konzorcijumu, za oko 620.000 maraka sa PDV-om.
Više od dvadeset godina sve oči bile su uprte u nevladinu organizaciju “Ženski centar”, od koje je i potekla inicijativa za izgradnju objekta koji bi bio utočište za žene i djecu koji se susreću sa nasiljem u porodici na području istočne Hercegovine.
Za sve ove godine udruženje “Ženski centar” iz Trebinja, kroz različite akcije i donacije, uspjelo je da skupi 175.405 maraka, a novac je već prebačen Gradu. Kompanija “Bingo” je za projekat donirala 400.000 maraka, a prema riječima Čičković, i Grad je učestvovao sa 50.000 maraka. U preoces je uključen i UN women, a značajna je bila i podrška Ambasade Austrije u BiH.
Direktorica ovog udruženja Ljiljana Čičković odahnula je i sada konačno može da govori za medije, jer je završetak objekta sve izvijesniji. Očekuje da će sigurna kuća biti završena do kraja godine i moći će da ponudi smještaj za 12 osoba iz cijele istočne Hercegovine. No, nije u ptanju samo smještaj, precizira Čičković u razgovoru za naš portal.
“Smještaj u sigurnu kuću podrazumijeva rad sa žrtvama na prevazilaženju traume. Potrebno je vrijeme da se žrtva ohrabri, da prevaziđe traumu, da izgradi lične kapacitete i da je osnažimo da se ne vrati u nasilnu zajednicu. Statistika je pokazivala frapantan procenat onih koje su se vraćale u nasilnu zajednicu”, navodi Čičković i pojašnjava da je zakon ostavio mogućnost da žrtva u sigurnoj kući boravi najduže godinu dana.
Grad je obezbijedio zemljište, građevinsku dozvolu i infrastrukturu, i upravo će Grad biti i vlasnik objekta. Kako je zamišljeno, sigurnom kućom će upravljati novoosnovano udruženje “Sigurna kuća”, koga će zastupati psihologinja Branka Pejović Petković, dugogodišnja saradnica “Ženskog centra”.
Izgradnjom objekta posao neće biti završen. Predstoji opremanje prostora, obuka stručnog kadra i obezbjeđivanje sredstava za redovno funkcionisanje ustanove bez obzira na broj korisnika.
Finansiranje boravka korisnika je regulisano zakonom i ono se vrši u omjeru da 30 posto troškova smještaja snosi lokalna zajednica iz koje žrtva dolazi, a 70 posto ide na teret Vlade Republike Srpske.
U Republici Srpskoj Centar za socijalni rad upućuje žrtvu u sigurnu kuću i učestvuje u procjeni potrebe za smještajem.
Čičković kaže da im je plan i da se povežu sa insitutcijama i privatnim sektorom, kako bi potencijalo mogli da govore i o zapošljavanju žena koje budu njihove korisnice.
Sta govori prošlogodišnja statistika?
Da problem porodičnog nasilja nije zanemarljiv pokazuju i zvanični podaci. Policijska uprava Trebinje tokom prošle godine evidentirala je 33 slučaja nasilja u porodici. Tužilaštvu su podnesena 33 izvještaja protiv 36 osoba, od kojih su 34 muškarca i dvije žene. Evidentirano je 40 žrtava, među kojima je bilo 26 žena i 14 muškaraca, a izrečeno je 11 mjera zaštite.
Podaci Okružnog javnog tužilaštva Trebinje pokazuju da su tokom prošle godine formirana 52 predmeta za krivično djelo nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici. Prijavljene su 52 osobe, od kojih 49 muškaraca i tri žene. Žrtve su bile 41 žena i 11 muškaraca. U istom periodu podignute su 23 optužnice, doneseno 10 naredbi o obustavi istrage, za osam osoba izrečene su presude, dok je 15 sudskih postupaka bilo u toku.
I podaci kojima raspolaže “Ženski centar” su takvi da Ljiljana Čičković smatra da se desilo to da su se žrtve ohrabrile da prijave nasilje, a ne nužno da je nasilje učestalije.
“Prije petnaestak godina žene koje su nam se obraćale uglavnom su imale između 40 i 60 godina. Tada se pomoć uglavnom tražila preko organizacija, jer je povjerenje u institucije bilo veoma slabo. Posljednjih godina imamo više mlađih žena“, kaže ona.
Podsjeća da su 2016. godine prvi put imali prijavu bez elemenata fizičkog nasilja, već je isključivo u pitanju bilo psihičko.
“To je prvi slučaj i sada već nije jedini. Mi u zadnje vrijeme imamo još tih prijava, jer psihičko nasilje jeste najteži oblik, jer proizvodi traume koje se teško liječe, a uvod je u razne bolesti. S druge strane, žrtvi treba više vremena da ga prepozna i teško ga je dokazati. Ohrabruje to da je sada prepoznato kao nedopustivo ponašanje”, zaključuje Čičković.
Izgradnja sigurne kuće biće podrška ženama, poručuje naša sagovornica, da imaju gdje da odu, da imaju alternativu, a za nasilnika poruka da žrtva više nije sama i da iza nje stoji cijela lokalna zajednica.