Najmanje dvije trećine radnika u Republici Srpskoj uopšte ne može da ostvari pravo na uvećanje godišnjeg odmora po osnovu staža zbog neprecizne formulacije u Zakonu o radu koji ga uslovljava postojanjem kolektivnog ugovora.
Za najvažnije informacije iz Hercegovine pridružite se našem Viber kanalu.
Piše: Andrijana Pisarević/Capital
U dijelu zakona koji reguliše pitanje godišnjeg odmora jasno se navodi da je zakonski minimum 20 dana, a da se on uvećava “po osnovu radnog staža i drugim osnovama u skladu sa kolektivnim ugovorom”.
Ono što je zakon propustio da uradi, jeste da zaštiti radnike u realnom sektoru u kojem se izbjegava njegovo zaključivanje, pa se tako najveći dio privrede odmara na zakonskom minimumu.
Predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković rekao je za CAPITAL da punih 12 godina od usvajanja Zakona o radu nije usvojen mehanizam koji bi za dvije trećine radnika omogućio ostvarivanje elementarnih prava na odmor.
Objašnjava da je sindikat tražio da se ovo pitanje reguliše uredbom Vlade, u paketu sa pitanjem utvrđivanja minimalnog iznosa regresa. Ističe da svugdje gdje imaju potpisan kolektivni ugovor o radu, njihovi članovi ostvaruju pravo na dodatne dane godišnjeg odmora, po jedan za svake četiri godine rada.
“Kolektivni ugovori su uglavnom potpisani u javnim preduzećima, ustanovama, dakle tamo gdje su budžetski korisnici i gdje imamo sindikat. Postoji tridesetak privatnih firmi koje takođe imaju kolektivni ugovor. Tamo radnici ostvaruju ova prava, ali u privatnim firmama gdje nema sindikata, pa samim tim ni kolektivnog ugovora, radnici i dalje ostaju na minimumu odmora“, kaže Stanković.
Punih 12 godina bez prava na dodatne dane
Objašnjava da je jedna od mjera koju su tražili od Vlade ta, da dok se ne potpiše kolektivni ugovor u svim granama, utvrde minimalan iznos regresa i koliko dodatnih dana godišnjeg odmora se može ostvariti po osnovu staža.
“Ranije se koristila formula da se na svake tri godine staža ostvari jedan dan odmora. Sada su već prešli uglavnom na četiri godine, ali to je zato što se povećao minimum dana za godišnji odmor. Ovaj se problem mora riješiti i definisati precizno koliko godina staža donosi jedan dan, jer radnici punih 12 godina ne mogu da ostvare svoje pravo na godišnji odmor zbog načina kako ga zakon definiše“, kaže Stanković.
Govori da su radnici u privatnom sektoru ovako još jednom diskriminisani i stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na one koji rade u institucijama i ostvaruju puni obim prava.
“Osim toga, tako stimulišu radnike da napuštaju privatni i prelaze u javni sektor. Što da ne, ako će u startu neko ko ima određeni broj godina staža imati sve slobodne vikende i još duži odmor po osnovu staža“, kaže Stanković.
Kaže da se odmor sada počeo daleko više cijeniti, posebno zbog toga što su radnici zbog malih plata prinuđeni da rade više poslova, a samim tim i da napuštaju poslodavce kod kojih nisu zadovoljni.
“Dok u svijetu, pa i oko nas, vlade razmišljaju o četvorodnevnoj radnoj sedmici i daju brojne druge privilegije da bi sačuvali radnike i njihove zarade, naši ne mogu da ostvare ni onaj minimum zakonskog uvećanja. Zato nije ni čudo da se bore da pređu u javni sektor. Sa istom dužinom staža neko ima samo 20 dana odmora, a drugi sa istim godinama rada 30 zato što radi u javnom preduzeću ili instituciji“, objasnio je Stanković.
Dodaje da zakonodavac nije zamislio tako da pripravnik koji je tek počeo da radi ostvari isto koliko i onaj radnik koji ima 30 i više godina staža. Pored toga, isti je slučaj i sa regresom za koji nije utvrđena njegova minimalna visina.
“Radnik ostvaruje pravo na regres, a visina se utvrđuje kolektivnim ugovorom. Tako smo i došli u situaciju da je firma “Nešković” uplatila radnicima po jednu marku za regres i ispoštovala zakon, a zapravo ga izigrala. Nažalost, pokazalo se i da tamo gdje nemamo sindikata, radnik ne može da ostvari ni regres“, kaže Stanković.
Poslodavci: Procesi moraju ići uporedo
Predsjednik Unije poslodavaca Zoran Škrebić kaže da radnici u njegovoj firmi imaju potpisan kolektivni ugovor, te ostvaruju pravo na dodatne dane godišnjeg odmora po osnovu staža. Jasno mu je, kaže, da to nije slučaj u većem dijelu realnog sektora.
Objašnjava da svima mora biti jasno da je teško ostati konkurentan na tržištu i ispuniti sve zahtjeve, da se procesi napredovanja i rasta moraju odvijati uporedo, pa tako i sklapanje kolektivnih ugovora.
“Ako radite samo na jednom faktoru u proizvodnji, samo na platama radnika ili samo na nabavci sirovine, to neće dati željene rezultate razvoja. Da bi se položaj radnika popravio, mora se snažno raditi na tehnološkom unapređenju, ali i na marketingu i svim ostalim procesima. Istovremeno, mora se raditi na unapređenju zakonskih i podzakonskih normi. Tako se dobijaju bolji uslovi rada i primanja“, kaže Škrebić.
Govori da se mora naći model primjenjiv u svim granama. To se može uraditi, kaže Škrebić sagledavanjem modela po kojim su sklopljeni kolektivni ugovori u firmama u realnom sektoru, koji mogu poslužiti kao polazna osnova za dogovor.
“Na osnovu toga bismo mogli praviti granski, a onda i opšti kolektivni ugovor. Tek tada možemo govoriti o sistemu primjenjivom na sve. Potpuno se slažem da se trebamo dogovoriti, ali nije sve ni na poslodavcima. Vjerujem da ćemo radeći na realnim osnovama, postići dogovor dobar za sve“, kaže Škrebić.
Dodaje da nećemo ništa postići ako se nastavi pad industrijske proizvodnje i rast spoljnotrgovinskog deficita.
Šta još kaže zakon
Zakonom o radu je definisano i da se godišnji odmor radnika može uvećati po raznim osnovama, kao što su bolest djeteta, zatim samohrano roditeljstvo ili ako je roditelj djeteta ometenog u razvoju. Takođe, zakon između ostalog kaže i da se radnik ne može odreći prava na godišnji odmor, niti mu se to pravo može uskratiti.
Radnik koji nije u cijelosti iskoristio godišnji odmor u tekućoj kalendarskoj godini ima pravo da preostali dio iskoristi najkasnije do 30. juna naredne godine. Za vrijeme korišćenja godišnjeg odmora ima pravo na punu platu, kao da je za to vrijeme radio.
Kome prestane radni odnos radi prelaska na rad kod drugog poslodavca za tu kalendarsku godinu koristi godišnji odmor kod onog kod kojeg je stekao pravo i to prije otkaza. Ako ide u starosnu penziju ili prestaje da radi na određeno vrijeme, poslodavac je dužan da obezbijedi korišćenje godišnjeg odmora prije prestanka radnog odnosa, odnosno sticanja uslova za starosnu penziju.




