Nema više sumnje, otvaranje zatvorenog bazena u Trebinju regionalna je vijest. O bazenu i onome što je pratilo njegovu izgradnju ne čujemo gotovo ništa, ali na račun trebinjskog gradonačelnika i danas zbijaju šale. Istina, gradonačelnik Mirko nije uspio da iznese napisani govor, zapleo se više puta i griješio u izgovoru nekih riječi. Dodamo li tome i tehniku, koja mu očigledno nije išla naruku, pritisak od velikog događaja i još većih zvanica, gradonačelnik nije mogao bolje.
Zamislite da vam na događaju koji vam je jako važan poture nekakav govor prepun nekih dugačkih komplikovanih rečenica i riječi u koje ni vi sami ne vjerujete, a treba da izgleda kao da ste ih baš vi osjetili i napisali.
Onda vam zakaže tehnika, pa vas gleda Dodik, pa Višković, pa Luka Petrović, pa onda čujete sebe, pa niste zadovoljni onim što čujete... Dabome da biste se pogubili, prestali da mislite o onome što čitate i molili sile da se govor što prije završi.
Ja zamišljam da se baš u tim problemima našao trebinjski gradonačelnik i nalazim razumijevanje za “blam” koji je obilježio mjesec april.
Priznajte, da ste ovih dana rasli u vlastitim očima, vodeći se onom – pa bolje bih ja ovo odradio, gradeći za tastaturom sopstveni ego.
Kladim se da gradonačelnik zna tečno izgovoriti “reprezentacija”, iako za vaterpolo nisam sigurna. Ako i ne zna, sad je naučio. Ne budite licemjerni, niste ga sigurno birali zato što je obrazovan, elokventan i načitan, već, znate ono, posao, kombinacija, striko, tetka, obećanje, partija, pomozi, poguraj, biće, valjaće… Čemu ovoliko čuđenje?
Elem, svako ima poneku strašnu riječ u ovom našem jeziku. Ja, na primjer, prije nego što napišem riječ “snabdijevati” obavezno provjerim je li prvo ide B ili D. Po nekoj mojoj logici, entuzijasta je entuzijazista i to je tako. No, nisam ja tema, vratimo se gradonačelniku.
Mirku bi se za sve ove godine, koliko je na vlasti, moglo i trebalo mnogo toga zamjeriti – od skrivene diplome, do namještenih tendera, preko državne zemlje koju je dao svojoj punici, do petljavina sa privatnim biznisom i još štošta. Meni je, recimo, prije to za ismijavanje, kritiku, saopštenja i proteste negoli nekakve greške u trominutnom govoru.
Mora mu se u ovoj hajci ipak priznati kako je uspješno zavarao javnost. Nesvjesno, doduše. Na ceremoniji otvaranja bazena od partije je, ako ništa, zaslužio ogromno priznanje, jer je bez po muke, pomjerio fokus javnosti sa onih pravih pitanja u vezi sa izgradnjom i otvaranjem bazena. Gradonačelnik Mirko, odnosno njegovi istomišljenici na pozicijama moći, koji su dogovarali poslove izgradnje bazena, mogu da odahnu, jer ih niko nije ni upitao – pa, koliko ste tačno platili sve to, zašto ste toliko kasnili, kome li ste sve tendere namještali, jesmo li mogli proći jeftinije i štošta drugog.
Površni, surovi i deklasirani pojedinci pristali su da budu dio cirkusa koji danima ismijava isključivo greške u govoru gradonačelnika, pritom ne osvrćući se na primjer na to što novinarima, na tom dugo očekivanom događaju, nije bilo dozvoljeno da postave niti jedno jedino pitanje.
I oni koji se predstavljaju kao korektiv nakaradnosti sistema i politike, SDS i PDP, nisu propustili priliku da napišu još jedno lepršavo saopštenje i pokažu da nisu nikakva alternativa.
SDS-u, na primjer, u gomili stvari koje su pratile zatvoreni bazen smeta to što je gradonačelnik prvo pozdravio Dodika umjesto vladiku, jaka stvar. Za njih je to, dalje, “lijep događaj, ali skandalozno obraćanje gradonačelnika”. Ako sam već puna razumijevanja za sve, onda hajde da razumijem i SDS – nije pametno previše ni kritikovati javnu ustanovu “Bazeni” Trebinje, kada u njoj ima i njegovih, mimo procedura, zaposlenih kadrova.
PDP, pak, povezuje Trebinje kao grad kulture i govor gradonačelnika te podsjeća kako “prvi čovjek grada mora biti primjer i ponos mlađim generacijama”. Moramo li išta komentarisati ako se sjetimo njihovog gradonačelnika Slavka Vučurevića?