Oni odgajaju djecu bez roda: „Htela sam da dete bude ono što želi, ne da ja odlučujem umesto njega”

Autor: Direkt Aktuelno Društvo
9 minuta čitanja
(COURTESY OF MARKUS TSCHANNEN)

Dok se Gabrijela Martenson pripremala za rođenje prvog deteta, donela je odluku – neće reći detetu da li je rođeno kao devojčica ili dečak, i uglavnom će izbegavati da o polu deteta razgovara sa ljudima izvan porodice i uskog kruga prijatelja.

(COURTESY OF MARKUS TSCHANNEN)

Piše: Medi Sevidž, BBC novinarka

„Želela sam da ono bude ono što želi da bude. Ne želim ja to da odlučujem umesto njega”, kaže Martensen, koja je kad je rodila prvo dete imala 30 godina i živela u rodnom gradu Stokholmu.

„Baš kao što ne bih želela da odlučujem šta će raditi kad poraste ili koga će voleti i sa kim će živeti.”

Kao dete, Martensen je odgajana uglavnom u okviru stereotipnih rodnih normi, kao što su roze odeća i haljinice.

Ali u poznim tinejdžerskim godinama, kaže da je „otkrila feminizam” i počela da preispituje rodne norme.

I zato, kad je postala majka, odlučila je da detetu kupuje širok dijapazon odeće i poklona, od vozova do lutaka, dajući mu slobodu izbora šta želi da koristi toga dana.

Nadala se da će njen roditeljski stil pomoći njenom detetu da se oseća opuštenije da istraži čitav dijapazon hobija i interesovanja, umesto da bude navođeno ka rodno stereotipnijim aktivnostima.

Takođe je smatrala da će odgajanje bez roda detetu olakšati stvari ako se na kraju odluči da bude rodno drugačije od pola sa kojim je rođeno, i da će mu pomoći da prihvati druge koji se ne povinuju rodno binarnim ili drugim društvenim normama.

„Dozvoljavam da bude bilo šta… I učim dete da ne bude ograničenih shvatanja”, kaže ona.

Martenson, koja je u međuvremenu ponovila ovaj pristup sa još dvoje svoje dece, deo je onoga što eksperti tvrde da je mali ali sve veći broj roditelja – i strejt, i kvir – koji su se poslednjih godina odlučili za rodno neutralno roditeljstvo.

Nije najjasnije koliko je tačno roditelja usvojilo tu strategiju, jer je bilo malo akademskih ili javnih istraživanja ovog mikro-trenda.

Ali autori knjiga o roditeljstvu, psihoterapeuti i vaspitači podjednako tvrde na osnovu ličnog iskustva da su primetili kako je ova praksa u blagom porastu u protekloj deceniji, naročito u severnoj Evropi i Americi.

Iako se sve više roditelja odlučuje za ovaj pristup – koliko god uzak ovaj trend još uvek bio – to je nekonvencionalan pristup i nije da nema otpora prema njemu, pa čak i da izaziva kontroverzu.

A opet roditelji koji odbacuju uvreženu praksu odgajanja dece imaju konkretnu motivaciju za to, baš kao i praktičan pristup koji primenjuju.

Njihov stav mogao bi da pomogne drugima da bolje razumeju vlastite odluke i čak rasvetli šta netradicionalni roditeljski pristup može da znači za budućnost odgajanja dece.

Porast rodno neutralnog roditeljstva

Rejna Martin Natanijel Siver, berlinski kvir rodno neutralni autor, bloger i predavač, kaže da je odluka da se dete ne etiketira kao dečak ili devojčica prvi put počela da se javlja osamdesetih, uglavnom u kvir zajednicama.

To se poklopilo sa „drugim talasom feminizma”, kaže Siver, kada su se žene pobunile protiv tipske uloge staratelja, kod kuće ili u okviru nekih zanimanja.

Siverovo istraživanje za knjigu uključivalo je proučavanje višedecenijske literature rodnih studija, kao i razgovor sa samim roditeljima.

Siver kaže da mnogi od ljudi koje privlači rodno neutralno roditeljstvo žele da izbegnu izlaganje svoje dece iskustvima koji su imali i sami.

Odrastajući u svetu u kom su muško-ženski stereotipi i raspodela moći bili izraženiji nego danas, transrodni ljudi su se suočavali sa većim stepenom diskriminacije, a LGBT odnosi bili su manje prihvaćeni, što je sve uticalo na ljude koji se nisu povinovali ovim normama.

Stoga se rodno neutralno roditeljstvo nije javilo da bi „neutralisalo” rodove kod dece, već da bi im „omogućilo da otkriju vlastiti identitet, umesto da im o njemu govore drugi”, kaže Siver, koji koristi zamenicu „oni”.

Na nemačkom govornom području Švajcarske, Markus Tšanen i njegova supruga zastupaju pristup rodno neutralnog roditeljstva za svoje dvoje dece (COURTESY OF MARKUS TSCHANNEN)

Neki roditelji, čiji je maternji jezik engleski, više vole izraz „rodno kreativno roditeljstvo” da bi se lakše izbeglo pogrešno uverenje kako je krajnji cilj „neutralisanje” roda, kaže Siver.

Neki od njih koriste i izraz „rodno otvoreno roditeljstvo”, iz sličnih razloga.

Kako god da je definisana, ova vrsta roditeljstva uglavnom je ostala uska kategorija tokom devedesetih i dvehiljaditih, kaže Siver, ali je postala malo poznatija ranih dvehiljadetedesetih, pošto je jedan broj kvir i strejt porodica počeo da deli vlastite priče u medijima, pokrenuvši istaknute, polarizovane rasprave.

U njih spada i par iz Toronta koji je odgajio dete po imenu Storm bez rodne etikete, i cis muž (njegov rodni identitet odgovara polu dodeljenom pri rođenju)i njegova rodno nebinarna supruga iz Solt Lejk Sitija, koji su dokumentovali putovanje sa odgajanjem deteta po imenu Zumer na društvenim mrežama.

Nebinarne osobe imaju preklapanje ili nedefinisane linije između rodnih identiteta – mogu se identifikovati sa dva ili više roda.

U međuvremenu, globalni izveštaji o nekim predškolskim ustanovama u Švedskoj koje izbegavaju da koriste reči „on” i „ona” za sve đake takođe su pomogli da u žižu javnosti dospeju rodno-neutralne ideologije, kaže Siver.

Negde u istom tom periodu, Siver – koji se identifikuje kao transrodna, nebinarna i poliamorska osoba – počeo je da odgaja prvo od troje dece bez rodnih etiketa.

Transrodnost je stanje rodnog identiteta osobe koje se ne poklapa sa dodeljenim rodom te osobe.

Poliamorija označava postojanje ljubavnog ili emotivnog odnosa sa više od jedne osobe – od poligamije se razlikuje u tome što odnos sa trećim partnerima ne mora uključivati brak.

Siver objašnjava da su na tu odluku umnogome uticala lična iskustva odrastanja tokom devedesetih.

Iako su roditelji Siver bili pod uticajem ranih feminističkih talasa, koji su ohrabrivali da deca „rade šta god žele” što se tiče aktivnosti, i dalje su etiketirali Siver kao devojčicu, što na kraju nije bilo prijatno iskustvo.

„Tek mi je u ranim dvadesetim pošlo za rukom da shvatim da mogu da izađem iz te kategorije, zato što nisam imala reči za nju. Nije mi prenesen rečnik za to”, kaže Siver.

Kao i Martenson, Siver veruje da rodno neutralno roditeljstvo od samog rođenja olakšava život deci koja odluče da se ne uklapaju u binarne norme i može toj deci da pomogne da izbegnu deo „konfuzije” koju je doživeo Siver u mladosti.

Siver se nada i da će ovaj pristup pomoći u uspešnijem širenju feminističkih poruka.

„U decenijama feminističke literature krute ideje roda smatrale su se glavnim uzrokom patrijarhalne represije”, kaže Siver, posle višedecenijskog istraživanja literature rodnih studija za njegovu knjigu.

„Što otvorenije naša deca mogu da odrastaju, manje će rodno definisane strukture uticati na to ko ima moć u društvu i stoga ko ima najviše koristi od nje.”

Mark Varmejer, psihoterapeut koji radi sa porodicama u Brajtonu, u Engleskoj, dodaje da su dvehiljadedvadesetih razgovor o rodnom identitetu i rodnoj represiji postali mnogo uobičajeniji u medijima i društvu, i da to pomaže da roditelji uvide da postoje alternativni načini odgajanja dece.

„Sve je više roditelja upoznato sa mogućnošću odgoja rodno neutralnog deteta”, kaže on, zbog sve češće upotrebe zamenice „oni”, kao i opšte svesti o uticaju stereotipa i predrasuda.

Na osnovu njegovih iskustava rada i sa roditeljima i sa tinejdžerima, on kaže da „sve veći broj roditelja želi da pruži deci psihološki i emotivni prostor da se do kraja izraze ko su, minimizujući svesni i nesvesni uticaj koji rodne predrasude mogu da imaju na dete – na primer, doživljavanje devojčica kao „slabijih” ili dečaka kao „pametnijih”.

Cijelu priču čitajte  OVDJE

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content