ŠIROM SVIJETA OBILJEŽEN MEĐUNARODNI DAN NENASILJA:
Nasilje se ovdje ne sankcioniše

Rođendan Mahatme Gandija, 2. oktobar, se u svijetu obilježava i kao Međunarodni dan nenasilja. U našoj zemlji je samo povod za konstataciju da je nasilje nešto što smo prihvatili kao svakodnevicu.

Sociološkinja Mirjana Čeko naglašava za “Direkt” da nas obilježavanje Međunarodnog dana nenasilja podsjeća da, iako se o tome sve više govori, nasilje je i dalje prisutno svuda oko nas—fizički, psihički, verbalno, pa čak i ekonomski.

“Naša svijest o nenasilju često se svodi na deklarativnu osudu, dok stvarne promjene izostaju. Jesmo li zaista svjesni da nasilje nije samo ekstremni akt, već svakodnevni pritisci, diskriminacija, pa i nepravda s kojom se suočavamo u privatnim i javnim sferama? Dokle god ga prepoznajemo samo kad eskalira, ne činimo dovoljno da ga zaustavimo”, kazala je Čeko.

Prema njenim riječima, stvaranje zdravog društva koje zaista oštro sankcioniše nasilje zahtijeva duboku promjenu svijesti, gdje svaka forma agresije i nepravde postaje neprihvatljiva, a odgovornost za promjenu nosimo svi – od institucija do pojedinca.

Upaljen crveni alarm

Da je kod nas stanje ozbiljno, saglasna je i sociološkinja Jadranka Berić. Kako ističe za “Direkt” kada se u društvu ustanovi dan zaštite nekih prava, u ovom slučaju nenasilja, to znači da je alarm uveliko upaljen i da društvo ima veliki problem sa tom pojavom.

“Kod nas trenutno, nasilje je veoma zastupljeno i najveći apsurd se ogleda u tome, da se jako puno priča o nasilju, ali ne dešavaju se nikakvi postupci, zakonski akti od strane države i odgovornih da se to spriječi i preduprijedi i da se radi na rješavanju tih problema”, rekla je Berić.

Sociološkinja ističe da se problem nasilja može sagledati u pogrešnoj personifikaciji moći.

“Ranije je nasilje bilo jako sankcionisano, dok danas zbog nereagovanja vlasti to je jedan začarani krug. To su te prakse i iskrivljene vrijednosti u našem društvu, jer se nasilje ublažava ili ne kažnjava”, rekla je ona dodavši da je puno područja i uloga u životu u kojima se očitava nasilje, bilo da je na poslu, mobing ili zlostavljanje, fizičko ili nasilje u porodici.

Izostaje reakcija

Jadranka Berić apostrofira ključni problem a to je da izostaje reakcija na nasilje, a poražavajući su podaci koliko je samo žena pretrpilo nasilje posljednjih godina.

“Mi svi prepoznajemo nasilje, ali izostaje reakcija. U ljudskoj prirodi je sposobnost da prepozna nasilje. Zbog otuđenosti mi ne ulazimo u dijelove međuljudskih odnosa gdje bi trebali. S druge strane nekada nepotrebno ulazimo u privatnost ali kad je nasilje u pitanje moramo reagovati. Previše smo kao društvo prihvatili da prećutkujemo nasilje, a kao plod imamo puno smrtnih slučajeva”, dodala je Berićeva.

Ona je dodala da se nasilje dešava gotovo svima nama.

“To se dešava svima nama, ali ako ne reagujemo samim tim dozvoljavamo da taj broj žena bude ubijen i da se povećava da nam djeca budu povrijeđena i žive pod traumama jer se desilo nasilje u porodici. Ako ćutimo dozvoljavamo da odgajamo generacije koje su uplašene, ali još agresivnije i nasilnije”, dodala je ona.

I baš na današnji ali i svaki drugi dan, treba da zapamtimo, nasilje nije moć nego izraz nemoći i kukavičluka.