Položaj studenata sa invaliditetom na Univerzitetu Istočno Sarajevo nije na zavidnom nivou. Njihov broj se, nažalost smanjuje bez obzira na napore Univerziteta da se ovoj kategoriji studenata obezbijede što bolji uslovi za rad. Infrastrukturne i psihološke barijere, ali i društvena diskriminacija još uvijek su sastavni dio društva u BiH. 
Piše: Nikola Vuksanović
Međutim, da jaka volja i upornost ruše sve barijere dokazuje studentica Fakulteta za proizvodnju i menadžment Univerziteta u Istočnom Sarajevu sa sjedištem u Trebinju Milica Ijačić. Pored toga što je student, Milica je ujedno i odbornica u Skupštini grada Trebinja, te član različitih udruženja. Kroz debate, forume, seminare, ali i odborničko djelovanje, ukazuje na probleme mladih, ali i osoba sa invaliditetom.
Pojavom ovih studenata na Fakultetu za proizvodnju i menadžment napravljen je veliki pomak, jer je otvorena mogućnost da se o problematici nepristupačnosti i drugim barijerama sve više govori na fakultetu, ali i u Gradu Trebinju gdje su osnovne i srednje škole, Likovna akademija te Visoka škola za turizam i hotelijerstvo skoro potpuno neprilagođene ovoj kategoriji studenata.
“Fakultet za proizvodnju i menadžment je svoju ustanovu u toku protekle godine prilagodio za kretanje studenata sa poteškoćama u kretanju ugradnjom lifta. Ugradnja lifta je umnogome olakšala nama studentima sve procese studiranja, počevši od prisustva na nastavi, dolazaka na ispite, pristupačnosti biblioteke, pa i omogućila da konačno možemo u potpunosti participirati svim dešavanjima na našem fakultetu”, priča Milica Ijačić osvrćući se i na psihološke barijere koje su, čini se, ovoj kategoriji studenata ipak najveća prepreka za studiranje.
Podrške kolega i profesora nije nedostajalo. Čak su, ističe Milica, upravo kolege bili ti koji su je tri godine studiranja iznosili uz stepenice, gotovo svakodnevno.
“Što se tiče kolega u toku svog studiranja mogu reči da mi je najznačajnija bila njihova podrška u smislu prihvaćenosti i izjednačavanja mogućnosti. Ali ono što moram istaći jeste da je potrebno na svim univerzitetima i fakultetima izvršiti promociju studenata sa invaliditetom na taj način da oni ohrabre buduće studente, te da jasno daju informacije o mogućnosti studiranja ukoliko imate invaliditet. Vrlo malo se govori i o prilagođenosti studiranja za slijepa lica koja nemaju jednak pristup literaturi. Mišljenja sam da bi na veb – sajtovima i informatorima svih fakulteta trebalo da postoji i posebno poglavlje koje će sadržavati informacije namijenjene ovim studentima”, ističe Milica.
Statistika o broju zaposlenih lica sa invaliditetom je poražavajuća. Bez obzira na evidentne olakšice koje zakoni nude poslodavcima i to što je zapošljavanje invalida obavezno u republičkim organima uprave, organima lokalne samouprave, organima pravosuđa, javnim ustanovama i fondovima, te javnim preduzećima, broj zaposlenih je izuzetno nizak. Potrebno je mnogo više govoriti o ovoj problematici, ali i povećati izdvajanja za ovu populaciju u smislu podsticaja kako bi poslodavci dali veću šansu osobama sa invaliditetom prilikom zapošljavanja.
“Moj cilj jeste da što više ukazujem na sve probleme koji se tiču osoba sa invaliditetom, kako u našem gradu, tako i u čitavoj Republici Srpskoj. Kroz sve tačke u skupštinskim klupama, ukoliko je to moguće, pokušavam da provučem potrebe osoba sa invaliditetom, da utičem i na zakone i na pravilnike koji se tiču svih, pa i osoba sa invaliditetom. Zapošljavanje osoba sa invaliditetom još uvijek u našem društvu koče predrasude o mogućnosti istih”, zaključuje Milica.
Ipak, iako su urađeni veliki pomaci u svim oblastima života koji se tiču osoba sa invaliditetom, na nama je da kreiramo društvo u kome su prava jednaka za sve aktere zajednice, smatra naša sagovornica koja nastavlja borbu za bolje društvo, ali i položaj osoba sa invaliditetom.
Milica za kraj poručuje: “Nikada ne odustajte od ostvarivanja svojih snova i građenja lične sreće.”