Poezija, muzika i šum Trebišnjice sinoć su se gotovo stopili u isti ritam dok je pjesnik Marko Milošević kazivao svoje stihove. A publika je, prateći svaku riječ u tišini, kako je i sam pjesnik primijetio, od kafane na obali rijeke napravila pravo pozorište.
Trebinju se pjesnik Marko Milošević, nakon dvije godine, vraća treći put. Kaže nam da ovdje uvijek doživi lijepe emocije. Za njega posebnu radost i težinu predstavlja kazivanje poezije u gradu Jovana Dučića.
“Nekako, mislim da sa brda čuje i vidi sve što se lepo dešava u ovom gradu i da je ponosan na ovaj grad kako izgleda u luda vremena. Mislim da opet uspevate da održite nešto, malo drugačije od svega ostalog što nam se servira”, rekao je Milošević, u razgovoru za Direkt, dodajući da grad ima dušu i kulturu.
Istakao je i da su sinoć, kako bi ispratili njegov nastup, stigli i ljudi iz okolnih zemalja.
“Dolaze svi ovde da čuju poeziju. Tako da, grad poezije, grad umetnosti”, zaključio je pjesnik.
Poezija kao dar
Marko Milošević poeziju piše od petog razreda, priča nam da je za njega to dar od Boga, piše kada riječi izlaze iz njegovog srca.
“To je od Boga i sve dok mi daje, ja sam mu zahvalan na tome, i nadam se da me neće izdati, da me neće ostaviti, da će još mnogo, mnogo stihova ostati, da ostane iza mene”, rekao nam je pjesnik, koji je kao dječak nerijetko nailazio i na podsmjehe zbog pisanja poezije. Ni slutio nije da će mu upravo ona, godinama kasnije, otvoriti brojna vrata i da će obojiti njegov život.
“Ovo je počelo kao igra, a pretvorilo se u život. I onog trenutka kad sam osvestio da je to moj put i to je moj život, ja se budim i ležim sa poezijom. I tako ću uvek biti. Nadam se da ću trajati još dugo, ali ono što je bitno je da, onog trenutka kad počnem da odrađuju nastup, ja ću prestati da se bavim ovim”, rekao nam je Milošević navodeći da sa istom radošću dolazi i na velike i na male scene, na kojima ostavlja dio duše, koji mu se uvijek i vraća.