Mar-a-Lago je također pijačni trg, samo na višem nivou, pozlaćen i ekskluzivan. Na takvom mjestu, Milorad Dodik je komičan, on je samo gojazni provincijski gazda koji u skupom odijelu glumi vlasnika korporacije. Na rever sakoa su mu zalijepili naljepnicu kako bi znali o kome se radi.
Javljanja Milorada Dodika iz gnijezda MAGA pokreta, Mar-a-Lagoa, a naročito komentari njegovih glasača, dobro ilustruju dubinu iluzije u kojoj se nalazi, ne samo Republika Srpska, nego i cijela Bosna i Hercegovina sa njom.
Dodik u svojim javljanjima ubjeđuje javnost da se on, tokom boravka na Floridi, bori za interese Republike Srpske, a ne kao što bi zlonamjerni pomislili, za sebe. Dok pozira ispod zlaćanog znaka Mar-a-Lago Cluba, karakterističnog za estetiku Donalda Trumpa, poručuje sirotinji koja ga prati na društvenim mrežama:
„Republika Srpska je spremna da svima bude prijatelj i partner, a nikome sluga.”
U komentarima pljušte emotikoni aplauza, zastava, molitvi, narod se nada da će im gazda tamo dogovoriti kakve slabo plaćene poslove koji će im slomiti kičmu ili neki kredit koji će otplaćivati umjesto njega. Milorad Dodik im zauzvrat ponavlja da je na Floridu, preko Pariza, stigao ne bi li tamo stekao “prijatelje” i „strateške partnere”. Laže, naravno, jer nemoguće je da on stvarno ne zna gdje je došao. Sa samo par klikova na internet tražilici može doći do pouzdanih informacija. Evo, ja ću to učiniti umjesto njega.
RASKOŠNO GNIJEZDO
Raskošna vila, u kojoj je smješten klub, izgrađena je 1922. godine u hispano – maurskom stilu 1922. godine za bogatu nasljednicu Marjorie Merriweather Post. Ima 126 soba, balske dvorane, privatnu plažu, ogroman bazen, još veći spa centar, terene za tenis i golf, restorane… Trump je imanje kupio 1985. i nakon renoviranja pretvorio ga u privatni klub pod nazivom The Mar-a-Lago Club.
Da biste postali član kluba morate uplatiti nepovratnu naknadu od milion dolara, slijedi godišnja članarina od 20 hiljada dolara, a najjeftinija večera koštala bi vas 2000 dolara. To je okvirna cijena za mogućnost da budete u Trumpovoj blizini, ali to je samo mogućnost, jer predsjednik SAD često odsustvuje sa organizovanih večera zbog drugih obaveza. Zainteresovanim tada preostaje susret sa osobama iz njegovog kruga koje se smucaju po imanju.
Oni koji uplate astronomske sume mogu učestvovati na privatnoj večeri u ogromnoj balskoj dvorani, izdaleka posmatrati bogatune poput Muska i Zuckerberga, glumce poput Sylvestera Stalonea ili muzičare kao što je Kid Rock. Dok pare oči na selebritijima mogu žvakati omiljena Trumpova jela: odrezak sa obaveznim kečapom i čokoladni kolač – koji koštaju, da ponovimo, skromnih 2000 dolara. Sve je savršeno organizovano u stoprocentnom Trumpovom stilu, čak je i playlista koja dopire iz klupskih zvučnika sačinjena od njegovih omiljenih hitova iz osamdesetih godina.
Tokom devedesetih godina tamo je nekoliko puta boravio i pedofilski predator Jeffrey Epstein. Decenijama poslije Trump je izjavio da se posvađao s Epsteinom i izbacio ga iz kluba nakon što je pokušao silovati jednu od klupskih radnica, što nam dodatno ilustruje o kako ozbiljnom, nadasve diplomatskom, okruženju se radi. Takva su literarno uspješno obrađivali Kosinski, Zola, Nabokov, Bret Eston Ellis…, da pomenem samo nekoliko.
E, U TAKAV MAR-A-LAGO…
E, u takav Mar-a-Lago, proletjevši kroz pariške kapije, stigao je i ovaj naš nesretnik Milorad Dodik. Često ga upoređujem sa pijačnim švercerima, ali moraću ponoviti i u ovom tekstu, zato što ne postoji preciznije poređenje od toga. Knjiga je knjiga, kamen je kamen.
Kao što nam je svima poznato, Milorad Dodik počeo je svoju karijeru na švercerskim, ratnim pijacama, gdje je stekao sve kasnije poslovne i političke navike. Usponu je pomoglo što je i čitav svijet, a ne samo ovaj naš komadić Balkana, postavljen kao velika švercerska pijaca, gdje se krade na vagi, preštampavaju pečati s rokovima trajanja, gdje se u brašno dodaje kreč bez straha po zdravlje mušterija… gdje na kraju dana šverceri vade pazar iz gaća i čarapa i prebrojavaju zgužvane novčanice, spremni da se zbog najmanjeg manjka potuku s poslovnim partnerima. Gdje, kada si gladan, zaista nisi svoj, kada si slab nemaš ništa svoje, ni kuću, ni zemlju, a kamoli državu.
Mar-a-Lago je također pijačni trg, samo na višem nivou, pozlaćen i ekskluzivan. Na takvom mjestu pojave poput Dodika su dodatno komične, zato što se tamo jasno vidi da je on samo gojazni provincijski gazda, anonimni nakupac koji u skupom odijelu glumi vlasnika korporacije. Na rever sakoa su mu zalijepili naljepnicu kako bi znali o kome se radi. Kao i svi mali nasilnici, i on na tom mjestu traži snažnije silnike koji bi mu mogli pomoći da preuzme lokalnu pijacu. Ne može on pronaći nikakvog „strateškog partnera”, može se samo nadati milosti arogantnog moćnika na kojeg naleti u parku oko vile. Koliko god se prijazno kezio, ne može pronaći niti „prijatelja”, zna se kako funkcionišu poslovi u neravnopravnim odnosima: jači diktira uslove, a slabiji podmeće grbaču, jači dobija rudnik, a slabiji podršku na međunarodnom planu. Nimalo jaranski.
PRIJATELJU, PRIJATELJU…
Kada u razglednici iz Palm Beacha Dodik piše kako je Republika Srpska spremna da svima bude prijatelj i partner, a nikome sluga, moramo znati da odnos prema Republici Srpskoj nije u njegovim rukama. Iz svega što znamo, izvjesnije je da će biti baš obrnuto – nikoga u toj vili ne zanima prijateljstvo i partnerstvo sa malim komadićem ionako male zemlje, ali za nove sluge, kreditno i investicijski zadužene, uvijek su zainteresovani.
Kada se vrati kući Dodik će nama donijeti pozlaćenu vreću bižuterije, a sebi, ako bude imao sreće, obezbijediti opstanak u sve nepovoljnijem okruženju po njega nakon odlaska Orbana i Vučića. Nećemo znati šta je u Mar-a-Lago klubu založio za to, ali možemo biti sigurni da će to biti nešto što ne pripada njemu.
Može mu se. Dodik očigledno planira da ne silazi sa političke scene sve dok ima šta raskućiti na bjelosvjetskim pijacama. Kako sada stvari stoje, čini se da će njegov pad uslijediti tek kada bude rasprodao sve što ima u magazama i kada ga njegovi prevareni „prijatelji i strateški partneri” otjeraju s pijace. Kad već mi ne znamo kako se to radi.