Naša generacija svjedoči velikom tehnološkom progresu i ekonomskom rastu, koji pored toga što mnogima donosi benefite, isto tako prouzrokuje ozbiljne posljedice, kako socijalne, tako i one koje su vezane za životnu sredinu.
Piše: Slobodanka Pavlović/Buka
Nejednakost između siromašnih i bogatih, među istim i različitim nacijama, neprestano raste, a sa tim raste i sve veće propadanje, fizičko devastiranje životne sredine, odnosno okruženja, kroz razne oblike širom Planete.
Кako prepoznati ljude, mjesta i aktivnosti koje kroz svoje aktivnosti doprinose ekološki stabilnoj planeti i zelenijoj budućnosti za sve, veliki je izazov. Svjedoci smo da se riječi ekologija, zaštita, životna sredina i reciklaža koriste kao riječi koje su u modi, a koliko u stvari znamo o tome i, još važnije, koliko se posvećujemo tome i pokazujemo svojim primjerom, jeste ono što nas izdvaja od drugih iz one naše čuvene “Ma svi su oni isti!”. Neki ne žele ni novac, ni medijsku pažnju, ni da im kažete hvala, već da im niko ne odmaže, ako već ne pomaže, i kao glavnu nagradu vide ostvarenje svojih zamisli i ciljeva i njihovu održivost.
Ako ne radimo zajedno da napravimo značajne promjene, bićemo i dalje samo svjedoci mnogobrojnih, kako prirodnih, tako i antropogenih ekoloških katastrofa; stalne rastuće globalne temperature, topljenje lednika, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, požari, brza deforestacija…
Sada, više nego ikad, svi moramo dati svoj doprinos održivijoj budućnosti. Naša neminovnost jesu klimatske promjene koje postoje, ali postoje i ekološki heroji koji kontinuirano zagovaraju bolju budućnost naše Planete. Ovi junaci nas okružuju svaki dan, a mi ih samo trebamo prepoznati. To su naši eko-heroji. Oni su od presudne važnosti za našu budućnost i od vitalnog su značaja za pomaganje u podizanju svijesti o ekološkim temama i zaštiti životne sredine uopšte.
Кroz dosadašnji rad na ovu temu, sa studentima, srednjoškolcima, osnovcima i predškolcima, raznim udruženjima, institucijama ali i pojedincima, upoznala sam mnoge koji bi se mogli spomenuti u ovoj kategoriji, ali ipak, veliki utisak na mene, kroz aktivnosti akcije „Otpadom ukrasi, Planetu spasi!“ u 2019. godini ostavila je jedna osoba, jedna sekcija, jedna inicijativa, jedne škole. Nastavnica Mirjana Albijanić, ekološka sekcija „Reciklaža nije gnjavaža“, O.Š, Petar Petrović Njegoš iz Bileće.
Učenici VIII-2 na konkursu „Otpadom ukrasi, Planetu spasi 4“, osvojili su drugo i peto mjesto. Drugo mjesto zauzeo je rad „Recikliraj, čovječe“, a azbuka, tekst i ilustracija visoko peto mjesto. Rezutatima učenika VIII- 2 ponosi se i diči i njihova razrednica Mirjana Albijanić.
Da, oni su osvojili drugo i peto mjesto, pa se možda pitate zašto baš njih da izaberem. Imala sam tu čast da ih lično upoznam prilikom uručivanja nagrada, kao i sve druge nagrađene, i tada su mi pokazali šta oni to sve rade.
Oni su ti koji prave razliku, svojim primjerom nas inspirišu za naše sopstvene napore po pitanju reciklaže i zaštite životne sredine.
Кroz svoj rad i djelovanje nam pokazuju kako se može samo kad hoćete, kada imate cilj, i zato želim da ih pomenemo i istaknemo u danima i nedeljama koji vode do Globalnog dana recikliranja 2020. godine.
U jednom od naših razgovora Mirjana mi je ispričala kako je sve to počelo…
„Naime, sve je krenulo sasvim slučajno, a kasnije se pokazalo kao jako ozbiljno. Prošle godine sam na TV-u vidjela kako su u Novom Sadu od plastičnih čepova uradili mozaik za Ginisa. Dolazeći u školu, po dvorištu vidim, nakon velikog odmora, svuda razbacanih čepova, a baš taj dan imala sam čas odjeljenjske zajednice i predložim djeci da uradimo i mi neki mozaik od čepova. Odjeljenje VII 2, koje je inače super po učenju, prosječna ocjena 4.33, rado su prihvatili to i za dva mjeseca smo skupili 7ooo – 8000 čepova i napravili naš prvi mozaik.“
„Međutim, kada smo prvi put izašli, na času odjeljenjske zajednice, da pokupimo čepove, pojavila se nova ideja. Djeca su počela sakupljati čepove, a ostavljati boce, što je bilo neprihvatljivo. Odmah sam malo „proguglala“, pozvala par brojeva i došla do vlasnika firme koja se otkupom reciklažnog materijala bavi već dugi niz godina. Vlasnik je predložio da osim PET ambalaže krenemo sa prikupljanjem papira.”
Prvu veliku, pravu akciju organizovali su u sedmici pred Dan planete Zemlje 22. aprila. Prethodno su uradili poster za školu kojim su pozvali sve učenike, nastavnike i roditelje da se pridruže njihovoj akciji. Mirjana je napravila prezentaciju i svakom odjeljenju u školi (24 odjeljenja) prezentovala da bi znali šta je reciklaža i kakve su koristi od nje. U isto vrijeme su obavili i jedan praktičan zadatak, da bi mogli svakodnevno u školi razdvajati otpad, odlučili su da za svaku učionicu, plus za hodnike, naprave po dva paketa koji jasno pokazuju u koji ide papir u koji flaše.
“Osim što smo u školi obavijestili o akciji, i lokalni mediji su imali prilog i obavještenje svakodnevno, pa su se mnogi građani i privatnici priključili akciji. Te sedmice, od 16-20. aprila, sakupili smo 3 tone reciklažnog materijala”, priča Mirjana.
“Svi su bili pozitivno iznenađeni, pa su i mnogi mediji o tom izvještavali. Vidjela sam da zaista to može da se uozbilji i nastavili smo dalje još organizovanije. Iz preduzeća koje nam je otkupljivalo papir, donijeli su nam veliki broj kanti za papir namijenjenih za odvajanje papira za reciklažu, pa smo ih odnijeli u brojna lokalna preduzeća i ustanove i jedanput sedmično idemo i praznimo ih. Imamo i veliki broj privatnih preduzeća koji od prvog dana sarađuju sa nama.”
Novac koji dobiju za reciklažni materijal koriste za nastavnu ekskurziju koja se izvodi u maju i nadaju se da će prikupiti značajna sredstva, što bi bilo od veliko značaja i djeci i roditeljima, a o koristima za čistoću okoline da se ne govori.
“Кroz sve ove akcije osnovni cilj mi je bio motivisati djecu, a uključiti i lokalnu zajednicu, i zaista sam zadovoljna i presrećna kada vidim da sam u tom uspjela. Djeca se uče slozi, odgovornosti, stiču radne navike, razvijaju svijest o važnosti čistoće okoline i da shvate da se može iskoristiti mnogo toga, naučili su da sav otpad oko nas nije smeće, već da sakupljajući ga, odvajajući i šaljući na reciklažu, doprinosimo zdravijoj okolini.”
Od aprila 2018. godine, pa do danas, sakupili sy oko 20 tona reciklažnog materijala, a nastavljaju i dalje.
Možda vam je sada jasnije zašto bi moj izbor bili upravo ova nastavnica i njen razred i škola. Na sve ovo što nam je Mirjana ispričala, želim dodati još nešto. Ova škola kontinuirano prikuplja papir i plastiku i tokom raspusta. Imaju svoje rasporede i zaduženja, kada ko obilazi koje institucije i preuzima ambalažni otpad koji su za njih sačuvali. Za period od 2 do 3 mjeseca prikupe od 2 do 3 tone ambalažne sirovine. Čepove odvajaju posebno i predaju ih u humanitarne svrhe za akciju „Čepom do osmijeha“, koja se već nekoliko godina sprovodi u Republici Srbiji.
Ono što za ovu školu sada predstavlja prepreku i problem i što može ugroziti njihov dosadašnji rad jeste činjenica da im mjesecima niko ne dolazi i ne odvozi otpad, jer su male firme sa kojima su sarađivali usljed pada cijena papira i plastike, prestali da otkupljuju ovu ambalažu.
Pad cijena starog papira se intenzivirao, a očekuje se da će se situacija pogoršati u narednim mjesecima. Situacija u BiH nije dobra i posljednjih nekoliko mjeseci veliki broj manjih sakupljača prekida rad, a veći rade samo da bi ispoštovali ugovorne obaveze.
Problem je što operateri ambalažnog otpada (iako redovno za svoju djelatnost dobijaju naknadu) uopšte ne reaguju na ovu problematiku i slabo se šta čini da bi ovaj sistem funkcionisao i u regijama kao što je Hercegovina. Кažu da im se ne isplati … A da li nam se isplati pokazati nebrigu za rad i posvećenost jedne učiteljice i jedne sekcije koji su uspjeli animirati jednu školu u toj jednoj hercegovačkoj Bileći.
Na neki način me ovo podsjeća na borbu Davida i Golijata, malih i velikih, vrijednih i primjernih i ovih … svih redom divova u našoj zemlji koji nam govore šta misliti, kako živjeti, koji definišu naš moral i oblikuju naš pogled na život i kako se ovako nešto ne isplati.
Nama ostaje zadatak da pokušamo naći najbolje rješenje za naše Eko-heroje kako bi nastavili sa radom i svojim primjerom i dalje pokazivali kako se može kad se hoće!
Znam da među nama ima još ovakvih primjera i ako smo nekoga inspirisali da radi nešto slično ili da podijeli sa nama svoj dosadašnji rad na ovu tematiku, slobodno nam se javite! Biće nam zadovoljstvo da upoznamo neke nove/stare Eko-heroje!
Slobodanka Pavlović, profesor na Fakultetu za ekologiju, na Nezavisnom univerzitetu u Banjoj Luci, član je svjetske asocijacije za upravljanje otpadom (International Solid Waste Association). Slobodanka je i član svjetske radne grupe za upravljanje medicinskim otpadom, te dobitnica prve nagrade “ BiH Green Award 2017.“, jedan od osnivača i aktivan član Udruženja građana „EКOSFERA“, ali i kreator i koordinator projekta “Otpadom ukrasi, Planetu spasi!”, koji će ove godine obilježiti mali petogodišnji jubilej.