Podnošenje ostavki u Bosni i Hercegovini je toliko rijetko da čak i kada neko to uradi gotovo niko ne vjeruje u razloge koje iznese u javnost.
Piše: Tanja Vukomanović/Srpska.info
Lakše se ispušta duša nego funkcija, rekao je jednom prilikom narodni poslanik Nebojša Vukanović, govoreći o odgovornosti nadležnih i potrebama za njihovim ostavkama.
Koliko u toj izjavi ima istine najbolje se vidi ako uporedimo broj ostavki u Bosni i Hercegovini s gotovo bilo kojom evropskom državom.
Za razliku od Evrope, u kojoj ministri i ostali funkcioneri ostavke podnose zbog odgovornosti, odnosno nakon što prekše zakon, dožive neuspjeh ili ne ostvare očekivani rezultat, to kod nas nije slučaj. Vijest da je neko podnio ostavku je toliko rijetka da, i kada se desi, gotovo niko ne povjeruje u razlog koji je funkcioner pred podnošenje ostavke dao u javnost.
Primjeri
U posljednjih godina dana u Republici Srpskoj ostavku je podnijela ministarka trgovine i turizma Republike Srpske Dragica Kovač (DEMOS).
Ona je navela da su u pitanju lični razlozi, dok se o pravim razlozima njene ostavke i danas spekuliše.
Ostavku je krajem prošle godine podnio i potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske iz bošnjačkog naroda Senad Bratić (SDA).
On je ostavku podnio nakon što je odlučeno da bude smijenjen, isključivo zbog političkih nesuglasica između SNSD i SDA.
Najaktuelniji primjer podnošenja ostavke imamo u “Putevima RS”. Predsjednik DNS, Nenad Nešić, ostvaku je podnio iz, kako je rekao, zdravstvenih razloga, ali je jasno da iza svega stoji nesuglasice i razlaz koalicije DNS i SNSD.
Kada su u pitanju ostavke u BiH, posljednjih mjeseci najviše pažnje je izazvala ostavka ministra bezbjednosti Fahrudina Radončića.
Kao razlog je naveo „političke razlike u odnosu na neka strateška pitanje oko rješavanja migrantske krize“, ali je i on nakon ostavke napustio vladajuću većinu.
Natjerani na odstupanje
Ono što je jasno jeste da razlozi za ostavke nemaju puno veze s odgovornošću i da je u BiH javna tajna da te, kako kažu stručnjaci, na ostavku tjera onaj ko te je i postavio.
– Kada su u pitanju javne ustavnove ili institucije, ostavke su uglavnom povezane s načinom na koji su ti ljudi došli na te funkcije – kaže novinar Vladimir Šušak.
On smatra je kod nas nakaradan sistem postavljanja ljudi, koji se ne veže za njihovu sposobnost, stručnost i odgovornost već isključivo za njihovu privrženost partikularnim, stranačkim i interesima interesnih grupa ili pojedinaca.
– S tim se najviše mogu povezati i njihove ostavke. Njihove ostavke odlaze u trenucima kada više ne odgovaraju interesima onih koji su ih postavili na ta njihova mjesta. Rijetki su primjeri ostavki koje su podnijeli zbog neke odgovornosti koju bi mogli da osjete prema nekom opštem ili javnom interesu – smatra Šušak.
Partijski vojnici
Dodaje da je jedini pozitivan primer koga je uspio da se sjeti onaj kada je tadašnji ministar zdravlja Slobodan Stanić ostavku podnio zbog toga što nije mogao da podnese neke zahtjeve interesnih grupa koje su ga postavile na to mjesto.
– Negativnih primjera imamo more. Najaktuelniji je slučaj s Nešićem, pa i sa svim ostalim kadrovima DNS, nakon što su istupili iz koalicije – rekao je Šušak.
Da se funkcioneri u BiH, prije svega, postavljaju na funkcije po političkoj liniji i po preporukama političkih partija saglasan je i politički analitičar Velizar Antić.
– Oni su postavljeni po principu podobnosti, a ne na principu sposobnosti. Pošto ih je na ta mjesta postavila partija, oni su na neki način partijski vojnici i dok su na toj funkciji zastupaju prije svega interese partije, a ne opšte društvene interese. Kada sve ovo znamo, onda je sasvim jasan i odgovor na pitanje – kategoričan je Antić.
Tvrdi da funkcioneri podnose ostavke samo i isključivo onog trenutka kada im dođe komanda iz političke partije.
– Njihova ostavka nema apsolutno nikakve veze s njihovim radom i sa odgovornošću na toj funkciji koju obavljaju. Ma kakav problem uradili i propust u radu napravili, ostavka dolazi samo u slučaju kada stigne komanda iz centrale političke partije – zaključio je on.
Tuđa iskustva
I dok su kod naz razlozi za ostavku uglavnom lični ili zdravstveni problemi, negdje drugo je to malo drugačje.
Član Gornjeg doma britanskog parlamenta, Lord Bejts, objavio je da planira da podnese ostavku, jer je zakasnio na sjednicu parlamenta. Gradonačelnik njemačkog gradića Herkshajm am Berg, Ronald Beker, podnio je ostavku zbog izjave da nacistički period nije bio u potpunosti loš, što je izazvalo oštre kritike.
Prštale su ostavke u drugim državama i tokom trajanja pandemije virusa korona. Ministar kulture Novog Južnog Velsa Don Harvin podnio je ostavku nakon što je otkriveno da boravi u vikendici na moru, uprkos zabranama putovanja, osim u hitnim slučajevima.
Takođe, ministar zdravlja Češke, Adam Vojteh, podnio je ostavku zbog rekordnog porasta broja zaraženih korona virusom. Vojteh je rekao da bi njegov potez trebalo da stvori prostor za novi pristup pandemiji.