Zloupotrebom u javnim nabavkama ove godine je kroz institucije na svim nivoima vlasti u BiH „izvučena“ milijarda maraka više nego prošle godine. Osnovni razlog za to je finansiranje izbora, poručili su predstavnici nevladinih organizacija koji su ispratili 4.457 postupaka javnih nabavki ove godine u BiH.
Prezentacija zloupotreba u javnim nabavkama u BiH održana je danas u Banjaluci u organizaciji Fonda otvoreno društvo BiH, Razvojne agencija Eda Banjaluka, Transparency Internationala BiH, Centra za istraživačko novinarstvo BiH i UG „Tender“ Banjaluka, piše Capital.ba.
Ove organizacije u okviru projekta „Da javne nabavke postanu javne“ vrše monitoring nabavke 30 različitih roba, radova i usluga u institucijama na svim nivoima vlasti u BiH.
Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo BiH rekao je da tokom protekle godine bila evidentna bezočna pljačka javnog novca kroz sistem javnih nabavki.
„Pronevjere, zloupotrebe i nezakonitosti smo svakodnevno dokumentovali kroz sve faze procesa javnih nabavki. Pratimo 173 ugovorna organa, od različitih opština do Predsjedništva BiH, pratimo nabavke 30 različitih roba, radova i usluga i nijedan ugovorni organi, niti jedna nabavka ne zadovoljava kriterijume zakonitosti, niti opravdava načela sistema javnih nabavki. Nabavke su i dalje netranstaprentne, nisu kokurentne, ne zadovoljavaju principe najbolja roba za novac poreskih obveznika. Propratili smo nabavke u vrijednosti preko dvije milijarede KM“, istakao je Miraščija.
Dodao je da svaki od različitih nivoa BIH može godišnje da uštedi oko 100 miliona KM u postupcima javnih nabavki kada bi počeo da se poštuje Zakon o javnim nabavkama BiH.
„Ne postoji politička volja da se sve to promijeni. Pozdravljamo najavljene izmjene Zakona o javnim nabavkama“, rekao je Miraščija.
Aleksandra Martinović iz TI BiH rekla je da je od početka godine do kraja novembra ispraćeno 4.457 postupaka javnih nabavki.
“Ukupna procijenjena vrijednost praćenih Obavještenja o nabavkama iznosi dvije milijarde KM. Javne nabavke su ove godine bile osnovno sredstvo finasiranja izbora. Poređenja radi, prošle godine je za isti period, isti uzorak praćenja, bilo 800 miliona KM nabavki. Uštede bi ove godine mogle biti milijardu KM da nije bilo brojnih zloupotreba kako bi se isfinasirali izbori. Najveća povećanja registrovana su kod nabavke radova, a znamo da se to odnosi na puteve i poravke u izbornoj godini. Zabilježili smo slučajeve da se raspisuju tenderi za puteve koji već postoje“, rekla je Martinovićeva.
Najčešće uočene nepravilnosti su prilikom planiranja javne nabavke, u tehničkim specifikacijama, kvalifikacijama kandidata/ponuđača, kriterijumima za dodjelu ugovora, rokovima za dostavljanje ponuda, rokovima isporuke, neprirodno niskim cijenama…
Kao primjer ona je navela tehničke specifikacije tražene prilikom nabavke putničkog vozila za Poljoprivredno-prehrambeni fakultet u Sarajevu, a koje su prepisane iz prodajnog kataloga Folksvagen Pasat automobila.
“Postupak je poništen, a u ponovljenom postupku je ipak nabavljen Pasat za cijenu manju za 257 KM od procijenjene vrijednosti 49.000 KM bez PDV-a“, kazala je Martinovićeva.
Dodala je da je kao kriterijum za izbor dobavljača/izvođača na posmatranom uzorku, najniža cijena uzimana u 89% slučajeva, a ekonomski najpovoljnija ponuda u 11% slučajeva.
Kao jedan od primjera je navela Ministarstvo pravde Republike Srpske koje je pri nabavci dizel goriva procijenjene vrijednosti 30.000 KM bez PDV odredilo da 60% ekonomski najpovoljnije ponude čini mreža benzinskih stanica, a cijena samo 40%.
Istakla je i da je TI uputio 40 prijava Agenciji za javne nabavke, a najčešće zbog nepoštovanja vrijednosnih razreda, kratkih rokova za preuzimanje tenderske dokumentacije, kratkih rokova za prijem ponuda, kao i upućivanja na tačno određenog proizvođača, porijeklo ili marku robe – naročito pri nabavkama automobila.
Aleksandar Draganić iz EDA-e rekao je da generalno, provedeni monitoring ukazuje i dalje na brojne prakse narušavanja principa na kojima počiva Zakon o javnim nabavkama BiH, a time i povredu zakona koji su u vezi sa principima efikasnosti, nediskriminacije i jednakog tretmana, konkurencije i transparentnosti.
„Ono što najviše zabrinjava, odnosi se na sve manji i manji broj ponuđača u postupcima javnih nabavki. Prosječan broj prihvatljivih ponuda iznosi 1,75. Glavni razlog je što su tenderske dokumentacije skrojene po „mjeri“ za pojedine ponuđače“, rekao je Draganić.
Igor Vukajlović iz UG „Tender“ naveo je i primjer javne nabavke u Gradu Doboj gdje je u tenderu tražena i izjava o prosječnom godišnjem broju zaposlenih i broju rukovodećeg osoblja u posljednje tri godine, a bez da se navodi minimum broja zaposlenih ili rukovodećeg osoblja koji se očekuje prilikom realizacije posla.
„To ukazuje na moguće favorizovanje pojedinog ponuđača koji ima više informacija o tome šta je to minimum broja zaposlenih ili rukovodećeg osoblja koji se očekuje za realizaciju predmetnih radova. Samom nabavkom je narušen princip nediskriminacije i jednakog tretmana definisanjem nejasnih i nepreciznih uslova u vezi tehničke i profesionalne sposobnosti“, rekao je Vukajlović.
Naveo je i primjer komunalnog preduzeća „ZOI 84“ koje nije dozvoljavalo da kao dokaz tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđači dostave dokaz o izvršenom ugovoru veće vrijednosti od procijenjene vrjednosti nabavke, što je nazvao apsurdnim.
“Imamo i primjer ”Ceste FBiH” koje su kupovale centralnu konferencijsku jedinicu i tražili da kontroliše do 3.800 mikrofonskih jedinica, 31 jezik i 200 prevodilačkih jedinica sa dodatnim licencama. Prekršen je član 54 Zakona koji kaže da se, osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi“, naveo je Vukajlović.
Bojan Kovačević iz EDA-e je dodao da je veliki problem što niko ne prati fazu realizacije dodijeljenih ugovora.
“Nedostaci u kvalitetu realizacije ili, još gore, zloupotrebe u ovoj fazi postupka, mogu praktično obesmisliti prethodno provedene faze planiranja, raspisivanja i dodjele ugovora”, rekao je on.
Naveo je primjer da je Služba za zajedničke poslove institucija BiH, pri realizaciji okvirnog sporazuma za isporuku sedam artikala, a kroz odstupanja od ugovorenih količina pojedinih artikala, čak i bez izmjene ugovorenih cijena, dovela do toga da iznos stvarno utrošen za nabavku bude veći nego u slučaju da je izabrana drugoplasirana ponuda.
„Posljedica ovakvog praćenja je ta da zapravo nije izabran najpovoljniji ponuđač“, rekao je Kovačević i dodao da ni Granična policija BiH nije vršila kontrolu isporučenih uniformi u smislu usaglašenosti karakteristika tih uniformi sa uzorkom koji je zahtijevan u postupku izbora ponuđača.
Pored navedenog, GP BiH nije vršila adekvatnu kontrolu broja ispisanih stranica po kupljenom toneru, iako je taj broj činio čak 50% kriterijuma za dodjelu ugovora.