Mislio sam da je s papcima i preletačima u politici dodirnuto moralno dno, ali nije! Kad krene moralno propadanje, nema dna. Provalija je beskrajna!
Piše: Branko Perić/Nezavisne
Ovih dana mediji objelodanjuju najnovije primjere političkog beščašća. Dvoje kandidata za poslaničke mandate (Nina Bukejlović i Goran Opsenica) promijenili su nacionalnost da bi ušli u izbornu političku kombinatoriku. Nina Bukejlović se od Srpkinje preko noći preobratila u Bošnjakinju, a Opsenica od Hrvata u Srbina. I jedno i drugo konvertitstvo dosad je moglo postojati u komedijama i dobrim vicevima. Ali, život je ponovo pokazao da je najveći komedijant.
U državama vladavine prava koje počiva na moralu, ovakve pojave bi se tretirale kao psihijatrijski slučajevi. Kod nas će, po svemu sudeći, biti tretirani kao ljudsko pravo i sasvim normalna stvar. Biće to još jedan dokaz moralnog sunovrata i politike i ljudskih prava. I čovjekove podlosti i pokvarenosti. “Nabujao šljam i razvrat i poroci, podigo se truli zadah propadanja…”, napisao je Vladislav Petković Dis prije više od sto godina. (Treba pročitati njegovu pjesmu “Naši dani” ili pogledati istoimenu predstavu u Narodnom pozorištu).
Nije samo politika mjesto čovjekovog moralnog pada. Treba se samo malo zamisliti nad fenomenima svakodnevnog života pa vidjeti da je gotovo sve u moralnom rasulu. Kada se tinejdžer ujutru probudi i javi majci da se ne osjeća dobro i da neće ići u školu, brižna majka će odmah nazvati svog porodičnog ljekara i zamoliti za opravdanje izostanka svog sina. Zna majka da sin ne govori istinu i da sigurno ima neki kontrolni za koji nije spreman. Zna i porodični ljekar da majka ne govori istinu, ali će zavesti njenog sina u medicinski protokol sa dijagnozom sezonske prehlade i napisati opravdanje. Sin će odnijeti opravdanje razrednom starješini, koji će izostanak opravdati iako zna da to što učenik priča, a ljekar potvrđuje, nije istina. Neće postavljati pitanja jer i drugi profesori oko opravdanja ne postavljaju pitanja. Zašto bi on pravio od toga problem? Na kraju godine nastavnici će obavijestiti direktora o broju opravdanih izostanaka u svojim razredima. Ni direktor neće postavljati pitanja, iako zna da učenici prosječno “opravdano” odsustvuju dva mjeseca u toku školske godine. Zašto bi samo on od svoje škole pravio slučaj? I direktor će izvještaj dostaviti ministru prosvjete, koji će, iako zna da izvještaj nije istinit, vladi predložiti da se izvještaj usvoji. Tako laž i prevara postaju modus vivendi ovog društva.
Nedavno je disciplinski tužilac Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) poslao dopis nekoj radnoj grupi za strateško planiranje, u kome ih obavještava da je u posljednje tri godine podnio 11 disciplinskih tužbi, a ove godine još pet, protiv sudija koji su nepravilno iskazali završenim 1.270 sudskih predmeta. Radi se o lažnom prikazivanju radne norme. Nezavršene predmete sudije su prikazivale kao završene da bi imale što veću ostvarenu normu! Šta da kaže čovjek o moralnosti takvih sudija? Sudijska profesija je oduvijek važila za primjer poštenja i moralnosti. Šta se dogodilo s ljudima koji su učeni da primjenjuju pravdu? Da li su i vaspitani da budu časni i pošteni?
Ne treba previše mudrovati nad čovjekovom moralnom tragedijom. I današnji sudija je, vjerovatno, nosio u školu lažna opravdanja svojih izostanaka i bio saučesnik mnogih prevara koje su mu donosile sitnu korist. Ako su mu i roditelji kojim slučajem učestvovali u izbornim prevarama kao papci, preletači ili konvertiti, šta bi od njih čovjek mogao drugo i očekivati.
Nisam slučajno počeo priču o prevarama s politikom. Ogoljena nemoralnost koju proizvodi i širi politika prenosi se na državnu vlast i postaje društveni obrazac ponašanja. Zaraza koju širi bolesna politika je tihi ubica časnih i moralnih ljudi. Moralni genocid je najstrašniji zločin današnje politike.
Razvojni put našeg moralnog propadanja po svemu podsjeća na propast Rima, koji se od Patopolisa (grada bolesti), preko Psihopatopolisa, s Neronom i Kaligulom, u namjeri da se spasi od propadanja, pretvorio u Tiranopolis, da bi na kraju postao Nekropolis (grad mrtvih).