Stolac se poslednjih godina promoviše kao jedan od ključnih centara za solarne investicije u Bosni i Hercegovini. Međutim, iza grandioznih najava o obnovljivoj energiji, krije se niz pravnih i institucionalnih pitanja, koja bi kanton i državu mogla skupo da koštaju.
Piše: N. Bačić/Hercegovina.info
Na 16. redovnoj sjednici Skupštine HNK, poslanica Vesna Šunjić (HRS) otvorila je pitanje zakonitosti prostornog i imovinsko-pravnog osnova na kojem se temelji veliki broj projekata solarnih elektrana u Stocu.
U nizu jasno formulisanh pitanja upućenih premijerki Vlade HNK, Mariji Buhač, i kantonalnom pravobraniocu Vladi Bevandi, Šunjić je ukazala na moguće nezakonitosti koje uključuju: izdavanje koncesija bez saglasnosti viših instanci, korišćenje državnog zemljišta, neusaglašenost prostornih planova i ignorisanje nadležnih institucija.
Da li je prostorni plan Stoca zakonit?
Ključno pitanje tiče se statusa prostornog plana Grada Stoca za period 2013–2023, koji je izmijenjen 2021. godine. Šunjić traži pojašnjenje: da li je taj plan i dalje važeći, da li je usaglašen s prostornim planom HNK i da li je Ministarstvo za prostorno uređenje dalo obaveznu saglasnost?
Naime, važeći prostorni plan HNK ne prepoznaje solarne elektrane niti nove privredne zone na području Stoca, što automatski otvara pitanje pravne osnovanosti lokalnog plana koji predviđa takve zone. Bez saglasnosti kantonalnog ministarstva, svaki lokalni planski dokument gubi pravnu snagu.
Solarne elektrane na državnoj zemlji – mimo zakona?
Drugo, još ozbiljnije pitanje odnosi se na raspolaganje državnim zemljištem. Kako navodi Šunjić, u više slučajeva zemljište koje je formalno evidentirano kao državna imovina – uključujući i ono koje se nalazi na zvaničnoj listi OHR-a – preneseno je na Opštinu Stolac i zatim ustupljeno ili prodato investitorima za izgradnju solarnih elektrana.
Takve radnje, prema Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, predstavljaju direktno kršenje zakona, jer lokalne vlasti nemaju ovlaštenje da samostalno raspolažu državnom imovinom bez odluke s državnog nivoa.
Gdje je pravobranilaštvo?
Poslanica Šunjić postavlja i pitanje odgovornosti kantonalnog pravobranioca: da li je ova institucija reagovala na očigledne nepravilnosti? Ako nije, postavlja se pitanje propusta u radu ili mogućih političkih pritisaka.
Viadukt kao upozorenje?
Posebno upozoravajuća je završna opaska iz izlaganja poslanice: “Ako ovo dođe na naplatu, Viadukt će biti mala maca.” Podsjetimo, arbitražni spor Viadukt d.o.o. protiv BiH rezultirao je višemilionskim troškovima za državu. Ukoliko investitori solarnih projekata, čiji su ugovori potpisani na nezakonito stečenom zemljištu, budu tražili nadoknade zbog obustave gradnje – posljedice bi mogle biti drastične.
Planovi mimo planova?
Dodatnu sumnju izazivaju navodi da se na pojedinim lokacijama već planiraju trafostanice i priključci za solarne elektrane koje nisu predviđene nijednim zvaničnim dokumentom, već isključivo planovima samih investitora i, kako kaže Šunjić, „njihovih poslušnika“.
Šta dalje?
Ostaje da se vidi da li će Vlada HNK i nadležne institucije odgovoriti na zahtjevanu “detaljnu analizu cijelog procesa”, kako bi se spriječile dalje štete po javni interes i prirodno okruženje. Za sada, ostaje gorak utisak da je obnovljiva energija – umjesto da bude javno dobro – postala još jedan instrument za tiho izvlačenje profita iz državne imovine, na račun budućih generacija.