Bileća je danas bila središte okupljanja. Na jednom mjestu susreli su se bivši pitomci škole rezervnih oficira, ali i predstavnici vlasti povodom otvaranja Sajma privrede u ovoj opštini.
Prema riječima načelnika Bileće Miodraga Parežanina spajanje ova dva događaja ima za cilj veću promociju Bileće i privrede u ovoj opštini.
Bivši pitomci, ili Bilećanci, kako ih neki nazivaju, prema riječima načelnika, su uvijek dobri ambasadori ove opštine.
Za mnoge od njih, kako sami kažu, Bileća je bila mnogo više od vojne škole. Posebno ističu da ih Bilećani i nakon toliko godina dočekuju kao svoje, kao da nikada nisu ni odlazili.
U stroju nakon 43 godine iz prve klase žena u Bileći
U stroju se nakon 43 godine ponovo našla i doktorka Slađana Antonijević iz Srbije, pripadnica prve klase žena koje su prošle obuku u Bileći.
„Ja sam 1983. godine bila u prvoj klasi žena u Bileći. Pomiješane su mi emocije, a vjerujem da će biti još jače kada uđemo u kasarnu i vidim paviljone gdje sam provela tri mjeseca“, rekla nam je jutros nakon defilea ulicama Bileće doktorka Slađana Antonijević.
Prisjećajući se tog perioda, kaže, da nije bilo jednostavno biti žena u vojnoj uniformi.
„Bilo je malo i podređeno, ali ipak je bila vojnička disciplina, ozbiljne obuke i jedno iskustvo za cio život“, priča Slađana koja prvi put prisustvuje okupljanju bivših pitomaca.
Među okupljenima bio je i Stevo Bogatinov iz Makedonije, koji je školu pohađao 1975. godine, a u Bileću na okupljanje pitomaca se vraća već peti put.
„Skoro 50 godina je prošlo od mog stroja u Bileći, ali osjećaj je uvijek isti. Odnos Bilećana prema nama je kao da nikada nismo ni otišli odavde“, kaže nam Bogatinov.
Bileća kao škola života
Boravak i obuka u Bileći od velikog značaja je bila i za Milića Rakovića iz Raške, koji se takođe po peti put, ovim povodom, vraća u Bileću.
„1989. godine obukao sam uniformu koju nisam skidao do penzije. Bileća je jedna velika škola života i svaki dolazak ovdje probudi mnogo lijepih emocija“, priča nam Raković.
A među najvjernijim učesnicima okupljanja je i Uglješa Stojčević, koji je u Bileći već deseti put.
„Dok budem imao snage, dolaziću. Uspomene i sjećanja ne mogu se opisati riječima. Ovaj naš kamen nas je vodio kroz život“, kaže Stojčević i dodaje da ga posebno raduje što je tokom godina uspio da obnovi kontakte sa većinom svojih nekadašnjih kolega.
Njihovo druženje ove, kao i prethodne godine upotpunjeno je Sajmom privrede, pa tako mogu uživati u bogatijem programu ove opštine.