Koliko dezinformacije i lažne vijesti mogu biti štetne, pokazalo se prije nekoliko dana na slučaju u Trebinju, koji je uznemirio građane širom Istočne Hercegovine.
Za Direkt piše: Aleksandar Milošević
Za najvažnije informacije iz Hercegovine pridružite se našem Viber kanalu.
Dezinformacije, lažne vijesti i teorije zavjere postale su jedan od ozbiljnijih problema savremenog društva, u eri ekspanzije društvenih mreža. O tome koliko takvi sadržaji mogu uticati na javnost, za Direkt govore stručnjaci za medije i dezinformacije Stefan Janjić i Dragana Trninić.
Koliko dezinformacije i lažne vijesti mogu biti štetne, pokazalo se prije nekoliko dana na slučaju u Trebinju, koji je uznemirio građane širom Istočne Hercegovine. Društvenim mrežama počela je ekspresno da se širi vijest da ispred trebinjskih osnovnih škola nepoznati čovjek zove djecu da uđu u njegov automobil, nudeći im slatkiše. Osim što su Trebinjci međusobno masovno širili ovu informaciju, prenijeli su je i pojedini mediji, da bi se na kraju ispostavilo da je u pitanju, engleskim rječnikom, “fake news”.
Uprkos tome što je policija ubrzo reagovala i utvrdila da se radi o netačnoj informaciji, nepovjerenje je među građanima ostalo još neko vrijeme.
“Policijska uprava Trebinje apeluje na građane da ne šire neprovjerene informacije putem društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju. Širenje neprovjerenih informacija, poput onih o pozivanju djece u putničke automobile uznemirava javnost, izaziva strah kod roditelja, te neopravdano remeti javni red i mir. Nakon što su se pojavile informacije da u blizini trebinjskih škola nepoznato muško lice mami djecu u crveni „golf“ nudeći im slatkiše, policijski službenici Policijske uprave Trebinje sproveli su detaljnu istragu i utvrdili da je ova vijest lažna”, naveli su iz trebinjske policije nakon istrage ovog slučaja.
Obmanjujući sadržaj teško zaustavljiv
U vrijeme potpune ekspanzije društvenih mreža, veoma često svjedočimo da različiti tračevi, glasine, teorije zavjere ili poluinformacije postaju viralni. Šire se putem Fejsbuka, Instagrama, Viber grupa ili drugih kanala komunikacije, a tek se naknadno utvrđuje da je zapravo riječ o dezinformacijama. Iako danas u Bosni i Hercegovini, ali i ostalim zemljama regiona postoje mediji koji se bave provjerom i analizom lažnih vijesti, trend da se obmanjujući sadržaj širi javnim prostorom, teško je zaustaviti.
O tome u razgovoru za “Direkt” govori Stefan Janjić, novinar portala “FakeNews Tragač” i profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na smjeru Žurnalistika.
“Ovakav tip dezinformacija veoma je učinkovit, jer se tiče teme na koju je publika veoma osetljiva. Ukoliko se panika stvara oko pitanja dobrobiti i bezbednosti dece, veliki broj ljudi će se samoinicijativno priključiti pompi. Konkretna tema čak i ne mora biti suviše zastrašujuća da bi se ovaj mehanizam aktivirao”, rekao je Janjić i naveo slikovit primjer kako obična šala može da bude prihvaćena kao istina.
“Jutjuber Stefan Simić je iz zabave odštampao letak na kom se reklamira škola za jutjubere, pa je na Redit okačio šalu da mu je takav letak stigao u poštansko sanduče. Mediji su počeli da prenose vest kao stvarnu: danima su se zgražavali, zvali eksperte da komentarišu ‘kuda ide ovaj svet’ i izmišljali da se leci dele čak i ispred škola”, ilustruje on.
Priprema za anestezirano prihvatanje sličnih dojava
Janjić ističe da je neophodno da građani provjere informacije prije nego što ih proslijede ili objave.
“Kada je reč o dezinformaciji o nasilniku koji vreba decu, neko bi možda rekao da takvu vest svakako nije zgoreg podeliti, ali se na taj način deci uliva bespotreban strah, a javnost se priprema da anestezirano prihvati slične dojave u budućnosti, jer se više neće znati kada je apel zasnovan na činjenicama, a kada na lažima. Koliko god u nama bio jak impuls da podelimo ovakve vesti, trebalo bi najpre proveriti da li su aktuelne i autentične”, objašnjava naš sagovornik.
Jasno je da je širenje lažnih i neprovjerenih informacija fenomen koji je dodatno dobio na značaju razvojem tehnologija, ali istovremeno je povezan sa pitanjem medijske (ne)pismenosti stanovništva.
Problem je dodatno usložnjen razvojem vještačke inteligencije, koja omogućava kreiranje sve uvjerljivijih manipulativnih audio-vizuelnih sadržaja. Bez razvijene sposobnosti kritičkog rasuđivanja i provjeravanja činjenica, građani mogu lako da steknu pogrešnu sliku stvarnosti ili da formiraju sasvim pogrešne stavove o važnim društvenim i(li) političkim temama.
Pomenuti primjer iz Trebinja je klasičan pokazatelj loše prakse u korištenju kanala za komunikaciju, kojim se bez prethodne provjere činjenica bespotrebno diže panika, u ovom slučaju kod roditelja, ali i kod djece.
Govoreći o ovoj temi i generalno širenju obmanjujućeg sadržaja na društvenim mrežama i u medijima, komunikološkinja i profesorica na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Dragana Trninić poručuje da ljudi koji imaju naloge na društvenim mrežama treba da sve informacije provjere kod kredibilnih izvora.
“Potencijalno manipulativan sadržaj u medijima, pogotovo digitalnim, koji najčešće podrazumijeva dezinformacije, misinformacije (nenamjerne) i melinformacije (zlonamjerne informacije), kao i ‘lažne vijesti’, česta su pojava. One se javljaju iz različitih razloga: političkih, ekonomskih ili ideoloških. Uglavnom se prvo pojave na društvenim mrežama, a potom i internetskim portalima. Društvene mreže su pogodne za takve pojave, jer bilo ko može da objavi neku informaciju, bez prethodne provjere i bez odgovornosti. Tu informacije ne objavljuju samo profesionalni komunikatori, kao što su novinari, već svi oni koji imaju pristup internet i otvorene naloge, što znači da takvim informacijama ne možemo vjerovati i uvijek ih treba provjeriti, konsultujući medije kojima vjerujemo i koji imaju kredibilitet”, ističe Trninić u razgovoru za “Direkt”.
Naša sagovornica dodaje da sadržaj koji se pojavljuje na društvenim mrežama uvijek treba posmatrati sa određenom dozom skepse, dok ga ne potvrde zvanične institucije.
“Veoma je važno da znamo ko je objavio određenu informaciju, koji medij, ko je izvor informacije i kakva je namjera. Ukoliko informacija nije potvrđena iz zvaničnog izvora, bilo da je to pojedinac ili institucija, ne možemo biti sigurni da je tačna. Informacije koje građani objavljuju na društvenim mrežama ne možemo smatrati pouzdanim sve dok ih ne potvrde zvanične institucije. Svaki pojedinac može objaviti bilo šta na društvenim mrežama i tvrditi da je to tačno, ali to nije profesionalan način informisanja koji podrazumijeva uredničku kontrolu i provjeru informacija”, kaže Trninić.
Medijska pismenost kao potreba
Jedan od načina prevencije kada je riječ o suzbijanju manipulativnog ili lažnog sadržaja svakako jeste i medijska pismenost. Trninić preventivno rješenje ovih problema vidi u uvođenju takvog predmeta u naš obrazovni sistem.
“Svakom građaninu digitalnog doba potrebna je medijska pismenost, odnosno znanje o medijima, njihovom funkcionisanju i odgovornom načinu informisanja. U tom kontekstu, bilo bi dobro da u okviru obaveznog obrazovnog sistema postoji predmet koji priprema mlade za medijsko opismenjavanje, ali da istovremeno postoje programi medijskog opismenjavanja odraslih, prije svega roditelja, nastavnika i starijih osoba. Takvi programi mogli bi da se realizuju u saradnji sa centralnim vlastima, nevladinim organizacijama, obrazovnim institucijama, medijima i udruženjima, u okviru kojih bi svako dao svoj doprinos u procesu jačanja medijske pismenosti građana”, zaključuje komunikološkinja Dragana Trninić.
Slučaj iz Trebinja pokazao je kako za samo nekoliko minuta jedna lažna informacija objavljena na društvenim mrežama može izazvati kolektivnu paniku. Zato u dobu u kojem živimo odgovornost za sprečavanje širenja dezinformacija ne leži samo na medijima i institucijama, već i na svakom pojedincu koji informacije dijeli putem društvenih mreža i drugih komunikacionih kanala.
Za širenje obmanjujućeg, lažnog ili manipulativnog sadržaja dovoljno je samo nekoliko minuta i klikova, a posljedice toga mogu trajati znatno duže.