Jeste li nekada razmišljali kako je, na primjer, onima koji pertlu moraju da vežu samo jednom rukom? Marica iz Trebinja je pokušala to da uradi. No, kaže, slabo joj ide.
„Slabo bih ja ovo ovako zavezala. Ne mogu ni da zamislim kako funkcionišu ljudi koji su osuđeni na to da se snalaze samo s jednom rukom. Njihov život sigurno nije lagan“, govori Marica dok nekako veže pertlu jednom rukom.
„Dobro je da se svi osvrnemo i vidimo kako žive osobe sa invaliditetom“, dodaje ona.
Naime, građani Trebinja imali su danas priliku da se u okviru „Muzeja pristupačnosti“ na trenutak stave u kožu osoba sa invaliditetom. Ovo su neke od njihovih impresija.
„Nikako“, napisao je jedan građanin.
„Interesantno i podstiče na razmišljanje“, zapazio je drugi.
„Vrlo teško je definisati osjećaj. Nije isto gledati život kao zdrava osoba i kao osoba sa invaliditetom.“
Ovo je dio aktivnosti projekta „Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana“ koji se fokusira na povećanje socijalne uključenosti i nediskriminaciju osoba sa invaliditetom.
Sanja Đermanović, dio tima koji provodi projekat, kaže da je činjenica da položaj osoba sa invaliditetom u BiH još uvijek nije dobar.
„Naš cilj je da pokažemo osobama koje nemaju invaliditet da obrate pažnju na to u kakvoj su poziciji i s kakvim se poteškoćama susreću osobe sa invaliditetom“, pojašnjava Đermanović.
Da je svijest građana o potrebama osoba sa invaliditetom na višem nivou nego što je to bilo ranije, smatraju predstavnici organizacija iz Trebinja koje se bave problemima ovih osoba. No, kažu, ima još mnogo prostora da se na tome radi.
Miroslav Andric iz Udruženja amputiraca Trebinje kaže da je i najmanji pomak u podiznju svijesti građana o njihovim problemima veliki korak za osobe sa invaliditetom.
„Mi želimo da pokažemo da se možemo baviti i sportom i umjetnošću… Sama riječ osoba sa invaliditetom upućuje na to da u fokusu nije naš invaliditet“, kaže Andrić.
Milica Ijačić, odbornica u trebinjskoj Skupštini, apostrofirala je problem nabavke adekvatnih invalidskih kolica za osobe kojima su ona potrebna.
„Ako nemamo odgovarajuća kolica, mi ne možemo da izađemo iz kuće. Džaba što su nam riješene arhitektonske barijere na ulicama i institucijama, kada nemamo kolica s kojima možemo doći do njih“, kaže Ijačić.
Podrška međunarodne i lokalnih zajednica preduslov je kako bi osobe sa invaliditetom imale kvalitetniji život.
Grad Trebinje, uvjerava potrpedsjednik trebinjske Skupšine Mijat Šarović, rado podržava ovakve projekte.
„Ovo je dobra prilika, jer imamo koheziju i međunarodnih sredstava i sredstava lokalne zajednice. Bitno je da radimo u partnerstvu. Lično sam vezan za tu populaciju, jer sam otac osobe sa invaliditetom, pa dobro znam šta znači podrška ovakvih projekata“, naveo je Šarović.
Projekat „Zajednice različitih, ali ravnopravnih građana“, provodi organizacija „UDAS“, u partnerstvu sa Helsinškim parlamentom građana Banja Luka i UG ”Nešto Više” iz Sarajeva. Finansira ga Evropska unija.