“Žene koje trpe nasilje u BiH ili su krive ili više nisu žive”, poruka je kojom, ovih dana, brojni korisnici društvenih mreža, opisuju život žena u BiH. Jablanica, Gradačac i Bijeljina samo su neki od ovdašnjih gradova iz kojih nam posljednjih dana dolaze priče o nasilju i femicidu.
Nasilje se često dešava onda kada mislimo da živimo ljubav, priča žena iz Hercegovine koja je preživjela nasilje u porodici. Njen idenditet je poznat redakciji “Direkta”, a za potrebe teksta ćemo je zvati Ana.
Izmanipulisana, kaže da je udarce doživljavala kao ljubav, trenutni bijes ili loš momenat partnera. Zavučena u krug nasilja, naša sagovornica živjela je godinama. Nemoćna da sama ode, prelazila je preko batina. Vremenom je bezuspješno tražila pomoć i od prijatelja, ali kao su udarci postajali jači i učestaliji, odlučila je da prekine takav život i da nasilnika prijavi policiji.
“Presudan momenat mi je ipak bio kada je nasilje počeo provoditi i pred djecom. Tada više nisam mogla trpjeti. Više nije bila u pitanju ni fizička bol, već sam razmišljala o djeci, kakav život sa ocem moraju oni da imaju, kakav primjer treba da gledaju i slijede”, prisjetila se Ana trenutaka kada je odlučila da nastavi sama sa djecom. U tom trenutku nije imala posao niti obezbjeđenu egzistenciju.
Tadašnjeg supruga je prijavila policiji i napustila je zajednički dom, a problemi su počeli da se nižu.
“Kada napustite nasilnog supruga, možda ste riješili problem sa njim, ako nemate zajedničku djece. U mom slučaju batine su se zamijenile nekim drugim problemima. Nizala se papirologija, razne procedure i stalni odlasci u Centar za socijalni rad, koji su me najviše umarali. Nisam zadovoljna njihovim radom, mislim da su pristrasni i da su na strani muškarca. Vjerujem da bi bolje bilo da umjesto Centra za socijalni rad postoji institucija koja će pomoći nasilnicima da riješe neki svoj problem ili porok i prestanu biti nasilnici, ako je to uopšte moguće”, kaže Ana i dodaje da nasilnici često ne biraju način da naude ženi.
“Prema mom iskustvu, nasilnici se dodvoravaju ljudima preko kojih misle da bi mogli napakostiti ženi. Razne oblike maltretiranja sam tako doživjela na poslu, prilikom brakorazvodne parnice, pa čak i na ulici”, priča za “Direkt” Ana.
U ključnim trenucima podršku joj je pružio Ženski centar u Trebinju, a u pomoć je dobila i od OSCE-a te ombudsmana za ljudska prava.
Sigurna kuća ključna za podršku žrtvama
Finansijska zavisnost i nepovjerenje u institucije najčešći su razlozi zbog kojih žene teško izlaze iz kruga nasilja, saznajemo to u razgovorima sa Anom i Ljiljanom Čičković, direktoricom trebinjskog udruženja “Ženski centar”.
Nasilje nad ženama, djevojkama i djevojčicama jedan je od najčešćih oblika kršenja ljudskih prava na svijetu. Potpuno rješenje nasilja ne nazire se još ni u uređenijim društvima, ali značajan pomak bi bio, prema riječima Ljiljane Čičković, sigurna kuća.
Gradnja sigurne kuće u Trebinju najavljivana je godinama, ali do danas nije izgrađena.
“Sigurna kuća, iako ne može biti rješenje problema nasilja u porodici, jedan je od ključnih elemenata podrške žrtvama u momentu nasilja u porodici. Što se tiče Trebinja i istočne Hercegovine jako je važno da se uspostavi sigurna kuća, to bi uticalo i na same nasilnike, jer oni obično koriste nemoć žrtve i svijest da ona nema gdje da ode”, naglasila je Čičković.
Pojašnjava da iako već postoje sigurne kuće u Banjaluci, Bijeljini i Modriči, žene iz Hercegovine ili nekih udaljenijih mjesta ne mogu tek tako da napuste svoje okruženja.
“I sada žena može da ode u neku od postojećih sigurnih kuća u Srpskoj, ali ne moze tek tako da se isčupa iz okruženja. Obično su tu djeca, škola, ili eventualni posao koji ženu sprječavaju da ode”, pojašnjava naša sagovornica.
[stextbox id='alert’ caption='Dostupne SOS linija i aplikacija’]U Republici Srpskoj postoji i besplatna SOS linija – 1264 za pomoć žrtvama nasilja prema ženama i nasilja u porodici, a trebinjski Ženski centar ima i svoju SOS aplikaciju koja se može pronaći na njihovoj veb stranici.[/stextbox]
Zakon dobar, ali sa lošom primjenom
Prema riječima Ljiljane Čičković, zakonodavni okvir u Srpskoj koji reguliše ovu oblast je dobar, ali je najveći problem njegova primjena.
“Zakon o zaštiti od nasilja u porodici je dosta dobar, ono što je loše jeste njegova implementacija. Ima tu i zbunjujućih stvari, u smislu pravilnika o postupanju u policiji, koji po našem mišljenju nije dobro osmišljen, posebno kod dijela procjene rizika”, pojašnjava naša sagovornica.
Prema njenim riječima usko grlo je tužilaštvo.
“Tužilac najčešće, ako žrtva povuče iskaz, ne nastavlja s postupkom iako ima zakonsko uporište, rijetki su oni koji urade drugačije. Sudovi su dosta blagi prema počiniocima prilikom izricanja kazni iako u Zakonu imaju uporiste za ozbiljnije sankcije, posebno za povratnike”, rekla je za “Direkt” Ljiljana Čičković.
Broj femicida i prijavljenog nasilja u porastu
Poražavajući su podaci da je broj femicida u Republici Srpskoj u porastu, neslavni porast prati i broj prijavljenog nasilja u Hercegovini.
“Nažalost, nasilje je drastično u porastu ove godine. Ono što je prije završavalo šamarom sad završava sa teškim tjelesnim povredanama”, pojašnjava naša sagovornica i dodaje da je pozitivno to što su žene ohrabrene da progovore o onome šta im se dešava.
Femicid bi trebao da bude kao posebno krivično djelo
Prema istraživanju koje je sproveo “Ženski centar” iz Trebinja broj femicida je u porastu.
“Tokom desetogodišnjeg perioda, u intervalu od 2010. do 2019. godine, u Republici Srpskoj je ubijeno 47 žena, a još je 10 lica ženskog pola smrtno stradalo kao žrtve nekih drugih krivičnih djela. Takođe, u istom periodu pokušano je ubistvo još 23 žene, a posebno je značajan podatak da su 22 učinioca ubistva žena izvršila samoubistvo, što implicira da su u skoro pola slučajeva nakon izvršenog zločina presudili i sebi“, podaci su iz pomenutog istraživanja.
“Moje lično mišljenje je da bi femicid trebao da bude kao izdvojeno krivično djelo, a i naša organizacija će raditi kampanju u tom pravcu”, istakla je Čičković.
Kaže da nisu usamljeni u ovoj ideji te da i iz drugih nevladinih organizacija širom BiH planiraju da reaguju po pitanju femicida.
Samo tokom prethodne dvije godine u BiH je ubijeno 19 žena, pokazuju podaci Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) BiH.
Stiže i novi porodični zakon
“Od 1. septembra u Republici Srpskoj stupa na snagu novi porodični zakon. Mislim da je jako dobro urađen, i da štiti dijete prvenstveno, ali ima i stavke da, usljed brakorazvodnih parnica, od sada nije potrebna medijacija za žrtve porodičnog nasilja, jer tu se šest mjeseci gubi oko medijacije i mirenja”, pojasnila nam je Ljiljana Čičković neke od novina u Zakonu.
Podsjetila je da je, posljednjih godina, pod uticajem i međunarodne zajednice, uređen porodični zakon, ne smatra da bi eventualni ulazak u Evropsku Uniju (EU) mogao pomoći u suzbijanju nasilja.
[stextbox id='alert’ caption='Istanbulska konvencija’]
Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici – „Istanbulska konvencija” – mjerilo je za međunarodne standarde u tom području.
Konvencija je prvi međunarodni dokument koji sadrži definiciju roda, kriminalizuje krivična djela kao što su sakaćenje ženskih polnih organa, prisilni brak, uhođenje, prisilni abortus i prisilna sterilizacija. Takođe, prepoznaje nasilje nad ženama kao kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije te države smatra odgovornima ako ne reaguju na odgovarajući način na taj oblik nasilja.
[/stextbox]
“Što se tiče BiH u zadnjem periodu došlo je do izmjena zakonodavnog okvira koji je dijelom bio i pod pritiskom međunarodne zajednice. BiH je ratifikovala Istanbulsku konvenciju među prvima, tako da je to bio i logični slijed da će doći do izmjena u samom zakonodavstvu. Ja bih radije da mi ne prepisujemo zakon EU, već da uskladimo sa našim mentalitetom šta je nama prihvatljivo i da prilagodimo našim situacijama. Naprosto ne mozete isčupati neki zakon iz Švedske i prenijeti ga ovde, jer mi nismo Šveđani i ne možete očekivati da taj zakon ima i primjenu na terenu”, pojasnila je Čičković.
Prema njenim riječima rješenje je u primjeni postojećih zakona, ali s akcentom na rad tužilaštva i sudova.
U razgovoru za naš portal Čičković je pohvalila rad policije. Kako kaže, od svih subjekata zaštite ona je najedukovanija i najviše je radila na sebi u smislu razumijevanja potreba žrtve i samog njenog odnosa prema žrtvama porodičnog nasilja.
Evropska unija i nasilje nad ženama
Evropska unija i njene države članice sarađuju u svrhu sprečavanja i borbe protiv nasilja nad ženama, djevojkama i djevojčicama, zaštiti žrtava i kažnjavanja počinioca. Ipak, ni zemlje EU-a nisu izuzetak kada je nasilje nad ženama u pitanju.
“Nažalost, jedna od tri žene pretrpjela je fizičko ili seksualno nasilje, a počinioci su uglavnom bili njihovi intimni partneri. Svaka druga žena je doživjela seksualno uznemiravanje. Tokom pandemije COVID-19 došlo je do značajnog porasta fizičkog i emocionalnog nasilja nad ženama. Izvještaji pokazuju da su se pozivi na linije pomoći u porodičnom nasilju petostruko povećali u nekim zemljama”, navodi se na internet stranici Evropskog vijeća.
Kako se navode i nasilje na internetu takođe je u porastu.
“Posebno je usmjereno na mlade žene i žene u javnom životu, kao što su novinarke i političarke. Žene doživljavaju nasilje i na radnom mjestu: otprilike trećina žena u EU koje su se suočile sa seksualnim uznemiravanjem doživjela ga je na radnom mjestu”, podaci su Vijeća EU.
[stextbox id='alert’ caption='SOS broj u EU 116 016’]
U novembru 2022. godine Evropska komisija uvela je standardnu liniju pomoći širom EU za žrtve nasilja nad ženama. Broj je 116 016.
Pozivanjem na isti broj širom EU, žene koje su žrtve nasilja moći će da pristupe savjetima i podršci.
[/stextbox]
Pitanje nasilja u porodici i na ženama obuhvaćeno je nekim direktivama i uredbama EU, posebno u područjima pravosudne saradnje u krivičnim stvarima, ravnopravnosti žena i muškaraca te politike azila.
“Na primjer, direktiva EU o utvrđivanju minimalnih standarda o pravima, podršci i zaštiti svih žrtava svih krivičnih djela obezbjeđuje da prava žrtava rodno zasnovanog nasilja budu zagarantovana u svim fazama krivičnog postupka. Evropska komisija je ranije predložila novu direktivu za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Cilj prijedloga je da se osigura minimalni nivo zaštite od takvog nasilja širom EU”, pojašnjavaju iz Vijeća EU .