Da sam ja koju godinu mlađa, prijavila bih se još juče, podigla prvu uplatu i potrošila je kako mi je ćeif. Vlast javni novac već godinama rasipa kako želi, jer im se tako može. Tako će i ovih 100 maraka, na ovaj ili onaj način, isisati iz naših džepova i dati onima u čije džepove odavno više ne može ni marka stati. I nikada nas ništa neće pitati.
Mladi iz Republike Srpske od 16 do 29 godina, koji žele, do izbora će dobiti 200 maraka – to je, otprilike, vijest. U izvornim vijestima se, istina, ne spominju izbori, ali budimo sigurni da im je tu mjesto.
Svojevremeno su se isčuđavali ovoj mjeri koju je oko izbora osmislio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Komentarisalo se kako se takve mjere u normalnim državama ne sprovode. Za to vrijeme u Republici Srpskoj su ćutali i čekali pravi trenutak da je iskopiraju.
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik najprije je u maju najavio da će mladima isplatiti 100 KM, a nedavnom objavom na Tviteru, obećanje je pojačao sa još toliko. Mladima će, kako je najavljeno, pod izgovorom ublažavanja posljedica inflacije, novac biti isplaćivan sukcesivno, kako prijave budu pristizale. Septembarskih 100 maraka će im leći baš pred novu akademsku godinu, kad je izborna kampanja najglasnija.
Ali to, naravno, nema nikakve veze sa izborima, vjerovatno će reći Dodik, baš kao što je nedavno u Trebinju rekao kako početak gradnje bolnice u ovom gradu, planiran za septembar, takođe nema veze s izborima.
Što ne možeš nikad, možeš u predizbornom septembru, lijepo kaže poslovica.
Jednokratno osvježenje na računima dobro će doći za podizanje predizbornog morala – i mladih i njihovih porodica, koji bi, nerijetko, ovu mjeru, mogli tumačiti kao brigu države ili jednog čovjeka – kandidata, za njihovu djecu. Desiće se da u predizbornoj euforiji zaborave kako su to u stvari njihove pare, a ne pare jednog čovjeka ili neke države sa kojom nemaju veze.
Jasno nam je da ni 100, a ni 200 maraka ne može ublažiti posljedice inflacije, ali to nije razlog da mladi ne uzmu svoj novac natrag. Jednokratna isplata neće riješiti ni siromaštvo, niti odagnati apatiju, neće spriječiti odlazak mladih, a neće ih mnogo ni zainteresovati za stanje u društvu. Svi će problemi, dakle, ostati na istoj gomili.
Ovaj novac će, međutim, riješiti dilemu kako nas tretiraju oni kojima smo dali moć i novac da vladaju umjesto nas.
Za mene ovo nije poniženje mladih koji žele da uzmu svoje pare i glasaju onako kako im je volja, već poniženje onih koji za ovakvim mjerama, nakon godina vladavine i okupacije svih resursa, moraju da posežu.
Da sam ja koju godinu mlađa, prijavila bih se još juče, podigla prvu uplatu i potrošila je kako mi je ćeif. Vlast javni novac već godinama rasipa kako želi, jer im se tako može. Tako će i ovih 100 maraka, na ovaj ili onaj način, isisati iz naših džepova i dati onima u čije džepove odavno više ne može ni marka stati. I nikada nas ništa neće pitati.
Novac je vaš i, kako god se na prvu činilo, niko vam ga nije poklonio. Vaše je i pravo da slobodno birate.
Za sto maraka ne možete kupiti mnogo, tek obaviti jednu kupovinu u marketu, dva skromnija izlaska ili jednan neobavezan šoping, ali možete pokazati da vas ne mogu kupiti.