Dok većina djevojčica njenog uzrasta ljetni raspust provodi uz telefon, djevojčica Nina Božić iz Gacka dane broji do narednog džudo takmičenja. Ova mlada džudistkinja već je izborila plasman na Balkansko prvenstvo, a njen najveći san je da jednog dana nastupi na Olimpijskim igrama.
Za Direkt piše: Njegoš Milidrag
Kroz 12 godina postojanja, ovaj sportski kolektiv prerastao je okvire lokalne sredine i postao jedan od perspektivnijih klubova u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Iza medalja, pehara i međunarodnih priznanja kriju se godine rada, odricanja, ali i ljudi koji vjeruju da uspjeh ne zavisi od veličine mjesta iz kojeg dolazite.
Za trenera Jova Samardžića, džudo klub „Gacko“, od prvog dana bilježi konstantan napredak:
„Od osnivanja do danas, klub je u stalnom usponu, kako po broju članova, tako i po broju sportskih rezultata. Danas smo na samom vrhu Republike Srpske i BiH po broju osvojenih medalja što na domaćim, tako i na međunarodnim takmičenjima“, ističe Samardžić.
Interesovanje za ovim sportom je u porastu, što potvrđuje i podatak da klub trenutno broji 70 članova, različitih uzrasta, od poletaraca do juniora. Prema riječima trenera džudo u Gacku više nije samo sport, već prepoznatljiv dio lokalne zajednice:
„Džudo je postao veoma cijenjen sport u našem gradu. O tome najbolje govori činjenica da se svake godine javlja veliki broj djece, koja žele da treniraju, a tokom upisa često se traži mjesto više“, ističe Samaržić.
Djevojčica koja sanja Olimpijadu
Među brojinim talentima ovog kluba, posebno mjesto zaslužuje mlada osnovka Nina Božić, jedna od najperspektivnijih džudistkinja kluba. Džudo je počela da trenira prije samo dvije godine, ali je za kratko vrijeme ostvarila zapažene rezultate.
„Džudo je za mene borilački sport koji zahtijeva disciplinu. Kroz njega učim da budem hrabrija, da vjerujem u sebe, ali i da poštujem druge“, ističe ona.
Kao jedan od najdražih trenutaka u dosadašnoj mladoj karijeri, posebno izdvaja državno prvenstvo BiH, održano u Bihaću:
„To takmičenje ću sigurno najviše pamtiti, jer sam tamo ostvarila plasman na Balkansko prvenstvo. Tada mi je posebno značila podrška trenera, koji je uvijek uz mene u toku borbe“.
Iako svakodnevno trenira, ističe da joj motivacija ne izostaje. Kao još veoma mlada džudistkinja, sanja svoje snove, a jedan od tih snova jeste da predstavlja svoju zemlju na Olimpisjkim igrama:
„Moj najveći sportski san jeste da jednog dana nastupim na Olimpijskim igrama i predstavim svoju zemlju, a najviše me motiviše želja da napredujem iz dana u dan i da budem što bolja“, zaključuje mlada džudistkinja.
Više od sporta
Za Saru Supić, jednu od najiskusnijih članica kluba, koja se džudoom bavi dugi niz godina, ovaj sport odavno je prerastao granice obične rekreacije:
„Džudo nije samo sport već način života. Kroz godine treninga, takmičenja i svakodnevnog odricanja naučila sam da je najvažnije ne odustati. Na vrhu nije onaj koji nikada nije izgubio, već onaj koji nikada nije odustao“, istiće Supić.
Ipak, put do uspjeha nikada nije bio jednostavan. Povrede, naporni treninzi, umor i porazi su samo dio izazova sa kojima se sportisti svakodnevno susreću.
„Kroz džudo sam postala hrabra, samouvjerena i jaka, naučila sam da poštujem sebe i druge, da prihvatim poraz i da nikada ne odustajem. Kada naiđem na prepreku, nastavljam dalje i vjerujem u svoje ciljeve“, ističe Supić.
Uskladiti školske obaveze, treninge i takmičenja, nijednom mladom sportisti nije lak zadatak, ali uz dobru podršku sve je moguće:
„Ljudi u mom životu su jako uključeni u sve moje aktivnosti, ali je naravno porodica na prvom mjestu. Ona je ta koja zajedno sa mnom prolazi sve uspone i padove i preživljava svaki momenat ovog sporta, mada kada imate ekipu iz kluba koja vam čuva leđa i van tatamija, to je veliki uspjeh“, ističe Supić.
Put do vrha nije lak
Iako rezultati kluba iz godine u godine rastu, problemi sa kojima se suočavaju gotovo su isti kao i kod većine sportskih kolektiva u Bosni i Hercegovini. Najveći izazov predstavljaju finansije:
„Glavni resurs za bavljenje džudoom su strunjače, bez kojih se ne može zamisliti trening. Radi se o veoma skupoj opremi, a ulaganja u sport su mala“, objašnjava Samardžić.
Dodatni teret predstavljaju putovanja na takmičenja, smještaj i ostali troškovi koji prate razvoj mladih sportista:
„Nažalost, primorani smo da plan i program rada prilagođavamo visini sredstava kojima raspolažemo, što značajno utiče na razvoj sportista. Glavni izvor finansiranja, do sada, su nam bila sredstva iz opštine i od strane nekolicine sponzora, kojima se ovom prilikom i zahvaljujem“, ističe Samardžić.
Da društvo i okolina u kojoj odrastate, često ne propoznaju dovoljno rad i trud mladih sportista, prepoznala je većina mladih sportista:
„Iza svakog rezultata stoje godine rada, a to se danas ne cijeni onoliko koliko bi trebalo. Zbog toga smatram da mnogi mladi talentovani ljudi odustanu upravo zbog nedostatka podrške“, ističe Supić.
Šampioni se ne stvaraju preko noći
Govoreći o najvećim uspjesima kluba, Samardžić ne izdvaja samo medalje i priznanja. Njegova najveća vrijednost su upravo mladi ljudi sa kojima radi:
„Vrlo sam ponosan na rad i napredak naše djece, kao i samog kluba. Djelujući kao tim, zajedno rastemo i ostvarujemo zapažene rezultate, zahvaljujući rukovodstvu kluba, roditeljima i svima koji su bili uz nas“, zaključuje Samardžić.