Parlament Alabame izglasao je zakon koji će potpuno zabraniti abortus u toj američkoj državi.
Izvor: Lola/Express
Forin Polisi navodi da su protestantkinje ispred državnog parlamenta na to odgovorile noseći krvavo crvene haljine poput onih iz distopijske novele Margaret Atwood “Sluškinjina priča” u kojoj je rađanje djece sasvim pod kontrolom države. Protivnici ovako restriktivnih zakona o abortusu zapravo ne moraju posezati za fikcijom da pronađu primjere onoga do čega takvi zakoni mogu dovesti.
Decenijama je komunistička Rumunija bila primjer katastrofalnih posljedica potpune zabrane abortusa. Rumunski predsjednik Nikolae Čaušesku 1966. je zabranio i abortus i kontracepciju kako bi podstakao natalitet. Kratkoročno to je djelovalo tako da je broj djece koje su rađale Rumunjke skočio sa 1,9 na 3,7.
No, ubrzo je broj novorođenih opet opao jer su žene pronašle načine kako da zaobiđu zabranu. Bogate žene iz gradova uspijevale su potkupiti liječnike kako bi im obavili abortus ili bi kontracepcijska sredstva prokrijumčarile iz Njemačke. One koje su na svojoj koži posebno osjetile posljedice zabrana, bile su siromašne i obespravljene skupine žena, kakve bi, upozoravaju oni koji traže da se zabrane ne uvedu u Alabami, to isto mogle početi trpjeti u SAD.
Kao za posljednjim sredstvom, Rumunke su posezale za pobačajima kod kuće. Procjenjuje se da je do 1989. nakon takvih priručnih abortusa poumiralo čak 10.000 Rumunki. Pravi broj umrlih žena mogao bi biti čak i puno viši, jer su se takve stvari držale u potpunoj tajnosti, zato što su i ženama koje su tražile način da pobace i onima koji su im u tome pomagali, prijetile višegodišnje zatvorske kazne ako bi ih se uhvatilo. Smrtnost rodilja vinuo se u nebo, od 1965. do 1989. se udvostručio.
“Ponekad žena nije mogla reći čak niti suprugu ili najboljoj prijateljici da namjerava pobaciti, jer bi ih već i to što znaju moglo dovesti u opasnost”, kazala je FP-u Irina Ilisei, akademska istraživačica i suosnivačica Front Association, rumunjske feminističke skupine i internetske stranice Feminist Romania.
“Mnogim ženama seksualnost je bila predmet straha, a ne dio života u kojem se može uživati”, rekla je Ilisei.
Izvor: panos.co.uk
Druga posljedica rumunske zabrane abortusa bilo je to da su stotine hiljada djece završile u državnim sirotištima. Kad je komunizam u Rumuniji pao 1989, procjenjuje se da je po prljavim sirotištima pronađeno 170.000 djece. Ona su do tada bila skrivena od pogleda javnosti, a onda su svijet preplavile slike djece koja su bila samo kost i koža, od kojih su mnoga bila premlaćivana i zlostavljana. Neka su naprosto bila ostavljena prikovana za metalne okvire kreveta.
Na kraju je ispalo da rumunski zakoni uopšte nisu doveli do dramatičnog povećanja stanovništva.
“Zabranjivanje abortusa neće dovesti do toga da žene imaju više djece. Ako je cilj da se stvori više života i da se više ljudskih života zaštiti, ovo nije sredstvo kojim se treba služiti”, kazala je Maria Bucur, profesorica istorije na Univerzitetu Indiana.
Ona je rođena i odrasla u Rumuniji, te je i sama proizvod zabrane abortusa nakon što njena majka u dva navrata nije uspjela prekinuti trudnoću. Dan nakon što je parlament Alabame izglasao zakon, u srijedu, guvernerka Alabame Kej Ajvi potpisala je najrestriktivniji zakon o abortusu u SAD-u, kojim se abortus zabranjuje u svakom trenutku trudnoće, a liječnicima koji bi to prekršili, prijeti doživotnim zatvorom.
Zakon u Alabami ide još i dalje od komunističke Rumuniji, koji je barem dopuštao izuzetke u slučaju silovanja, incesta, urođenih defekta. Zakon uAlabami abortus dopušta samo u slučaju da je ugroženo zdravlje žene. U Alabami barem nije uvedena zabrana kontracepcije, kao što je bio slučaj s Rumunijom.
No, Trampova administracija posegnula je za kontrolom rađanja 2017. kada je dopustila poslodavcima da svojim zaposlenicima odbijaju pokriti taj dio zdravstvenim osiguranjem ukoliko to pravdaju svoj vjerskim uvjerenjima. Ovu odluku u januaru ove godine van zakona su stavili nadležni sudovi.
Pravna bitka između sudova oko abortusa vrlo je izgledno da će se nastaviti, jer skupine koje se protive pobačaju nastoje progurati svoje zakone računajući da će s Vrhovnim sudom, koji je u sadašnjem sazivu izrazito konzervativan, imati podršku za njih. Riječ je o nova dva člana Vrhovnog suda koje je imenovao Donald Tramp. Samo ove godine već je desetak američkih država pokušalo uvesti zabranu abortusa nakon šeste nedelje trudnoće, odnosno, prije nego što većina žena uopšte i shvati da su trudne.
Foto: a katz / Shutterstock.com
U SAD postoji već šest država u kojima je preostala po još samo jedna klinika u kojima se obavljaju abortusi. Ove zakone još uvijek mogu oboriti nadležni sudovi, no zagovornici zabrane abortusa nadaju se da će na kraju uspjeti doći do Vrhovnog suda kako bi tamo pokušali oboriti presedan iz 1973. iz slučaja “Roe protiv Wade” kojim je utvrđeno pravo na abortus.
Republikanac iz Alabame Teri Kolins, jedan od sponzora zakona iz Alabame, za AK.com izjavio je: “Moj cilj s ovim zakonom, a mislim da je to cilj i svih nas, jest da srušimo ‘Roe protiv Wade’.” A i Tramp je u svojoj kampanji iz 2016. obećao da će angažovati sudije takvih stavova da se protive tom presedanu. Potvrđivanje konzervativnog sudije Breta Kavanoa u oktobru 2018. potvrdilo je zabrinutost da bi se to moglo ostvariti. Pa ako bi se oko stava prema abortusu predomislio Vrhovni sud, bio bi to podsticaj pojedinim državama u kom smjeru da regulišu ovo pitanje.
“Moramo uzeti u razmatranje dugoročne posljedice zakona poput ovih”, kazao je Čarls Nelson, profesor pedijatrije na Harvardovoj medicinskoj školi i autor knjige “Rumunska napuštena djeca”.
Počevši 2000, Nelson je ispitao utjicaj koji su sirotišta u Rumuniji imala na djecu u postkomunističkoj Rumuniji. Utvrdio je da su mnoga od njih izrazito zaostala u razvoju, te da su imala posljedice po psihičko zdravlje. Kod nekih od njih zatočeništvo u sirotištu imalo je čak posljedice na veličinu njihovih mozgova. Nelson je rekao da je Rumunija bila opominjuća priča što se događa kad država počne da kontroliše reproduktivna prava. Novi zakon u Alabami postavlja pitanje i o tome kakve opcije država ostavlja onome tko nema mogućnosti prekinuti trudnoću, a utvrđeno je da fetus ima teške malformacije.
“Ima li država programe za preuzimanje brige o takvoj djeci i za podršku porodicama?”, postavio je Nelson pitanje u intervjuu.
Kada se komunizam u Rumuniji napokon urušio u decembru 1989, jedan od prvih poteza prijelazne vlade bio je da se ukine zakon o pobačaju. Rumunija je i poslije ostala izrazito konzervativna zemlja, pa su se posljednjih godina obnovili zahtjevi za zabranom abortusa, u čemu prednjači uticajna Pravoslavna crkva i druge vjerske skupine. Bucur ipak ne misli da će nova vlada pokleknuti pred takvim političkim pritiscima.
“Mislim da su sjećanja iz prve ruke još uvijek previše svježa kod previše glasača. Mislim da ne postoji niti jedan inteligentan političar koji bi dopustio da se to dogodi”, kazala je.
Ilisei je, pak, rekla da je zabrinuta time što dijelovi SAD, zemlje koju je Rumunija nekada gledala kao primjer za kojim treba ići, sada uvodi ovako restriktivne metode suzbijanja abortusa.
“Godine 1989. išli smo za time da izgradimo stabilnu demokratiju, pluralističko društvo u kojem su muškarci i žene jednaki, a SAD nam je bio glavni izvor inspiracije za to”, kazala je. “To više nije slučaj.”