Više od tri i po decenije sportski fizioterapeut iz Bileće Dragan Vukoje ili najjednostavije popularni „fizio“ pravi je heroj iz sjenke, jer se uvijek stavi na raspolaganje kada god to zatreba, a zbog prirode posla često i bude neophodna njegova pomoć, kako na terenu tako i van njega.
Nebrojno puta, spašavao je živote, često pomagao i igračima protivničke ekipe po čemu je i prepoznatljiv i mnogo van granice istočne Hercegovine.
Najveći uspjeh mu je to se, kaže, niko za sve ove godine nije požalio na njegov. U priči za “Direkt” ističe značaj fizioterapeuta u sportskim kolektivima.
„Klub ne može funkcionisati bez fizioterapeuta. Treneri seniora, a posebno oni što rade sa mlađim kategorijama, moraju da shvate da sva djeca nisu ista, da sva djeca ne trče istim tempom. Tu su gojaznost, krivljenje kičme i razni deformiteti, moraju se vršiti ljekarski pregledi, a ozbiljnije kategorije moraju raditi ultrazvuk srca, jer vidimo šta se dešava – da i igrači često uzimaju neke suplemete da mi to ne znamo. Tri najvažnije stvari su pravilan trening, pravilna ishrana i pravilan oporavak“, rekao je Vukoje.
U njegovoj ambulanti u Bileći bili su najpoznatiji sporisti sa našeg podneblja, sestre Bošković, košarkaš Milan Milošević, Nemanja Supić, pa sve do sportista iz Južne Amerike. Prisjeća se kako je to sve počelo.
„Već 37 godina sam u ovom poslu. Sve je počelo još dok sam trenirao fudbal i karate, pa sam išao u rehabilitacione centre zbog zdravstvenih problema i vidio sam tada kolika je uloga fizioterapeuta, te koliko mogu da pomognu i sportistima, i običnim ljudima i da ih dignu iz kreveta. Tako se rodila ljubav, prvo sam se školovao kao manuelni terapeut – maser, položio više kurseva, a kasnije studirao u Beogradu i završio Višu školu za sportskog fizioterapeuta, a još godinu dana sam ostao na specijalizaciji“, rekao je Vukoje.
Prema njegovim riječima, sve je krenulo u Bileći, u njegovoj prvoj sportskoj ljubavi FK Hercegovac, kojoj je i danas uvijek na raspolaganju, a tadašnji trener i poznati sportski radnik Vlado Kašiković pozvao ga je da pomogne u jednoj odlučujućoj utakmici za ulazak u viši rang.
„Bilo je to 1987. godine u svojstvu masera, pa evo sve do danas radim u klubovima. U jednoj sezoni u Gacku sam bio fizioterapeut u FK Mladost, a Premijer ligu u Bileći košarku i odbojku, što je bilo teško izdržati. Iako je bio to raskorak, pobijedila je ljubav. To nije bio veliki novac, ali svaku marku sam poštovao. U Gacku sam proveo čak 12 sezona, tu mi je bilo najbolje, ne mislim na materijalno, već zbog odnosa sa ljudima, sa kojim sam i danas u kontaktu“, rekao je Vukoje.
Međunarodno iskustvo
Početak 21. vijeka obilježio je slavne dane hercegovačkog sporta, a gotovo da nije bilo sezone da titule ne dođe u Hercegovinu, što je značio i izlazak u Evropu. U više navrata imao je i nastupe sa međunarodnim iskustvom, a posebno pamti šampionske dane futsal kluba Leotar i košarkaša Hercegovca.
„Imam i međunarodno iskustvo, tu prije svega mislima na košarkaše Hercegovca i futsalere Leotara. Sa Trebinjcima sam trebao da idem i u Rigu kada su igrali sa Barselonom, ali sam tada imao smrtni slučaj u porodici pa nisam otišao. Sa košarkašima Hercegovca bio sam u Izraelu, Kipru i Rumuniji“, rekao je Vukoje.
Kolegijalnost
Priča nam, da među fizioterapeutima i dalje postoji kolegijalnost, a nerijetko je pomagao i protivničkim igračima na terenu, tako je imao neke trenutke koje nikada ne može zaboraviti.
„ U Novom Gradu sam tako i spasio čovjeku život, zato što je fizioterapeut njegovog tima bio daleko. U karijeri sam imao dosta urgentne medicine gdje sam direktno spašavao ljude, to su nezaboravni i teški momenti, lomovi, prelomi ili kada ljudi ostanu bez svijesti kao što mi se desilo u Mostaru, kada je košarkaš direktno pao i ostao nepomičan i u posljednjem momentu zahvaljujući Bogu spasio sam mu život. To mi je, pored moje privatne, sreće najveći uspjeh u životu. Svi su počeli da plaču, ali uspio sam da mu otvorim usta i oslobodim disajne puteve. I danas imam ožiljke na ruci, teško mi je i sada kada pričam“, kazao je Vukoje.
Višak u Leotaru
Vukoje je imao zdravstvenih problema, ali se na sreću prvo njegove porodice a onda i svih hercegovačkih sportista i ne samo sportista vratio na posao. Ipak, dočekalo ga je neprijatno iznenađenje.
„Poslije povratka sa bolovanja, kada sam se javio predsjedniku FK Leotar Rajku Mičeti, rekao mi je da više nisam potreban klubu i da nisam više član. Kada sam ga pitao, čija je to odluka rekao je da je njegova, te da će dovesti fizioterapeuta iz Novog Grada“, rekao je Vukoje dodavši da ga je ova informacija pogodila kao čovjeka koji je četiri godine posvećeno radio svoj posao u tom klubu, te da od od toga hrani porodicu.
Za ovog sjajnog čovjeka čulo se i mnogo van Hercegovine, a ipak najvažnije je da je ponovo spreman da radi i pomaže drugima. Osim što je omiljenih među sportistima, posvećenost i stalne edukacije kojim unapređuje svoje znanje sigurnost su da će povrede biti isliječene u najkraćem roku.
Veliko BRAVO za naseg Dragana iako ga svi znaju pod imenom FIZIO vrijedan, strucan, uvijek spreman da pritekne u pomoc i zelim mu puno uspjeha u daljem radu i naravno dobrog zdravlja!
Sve rijeci hvale za Dragana, maksimalno predan svom poslu, sa svojim strucnim znanjem, njegovom zeljom i voljom da pomogne, ostvaruju se vrhunski rezultati. Hvala fizio!
Ziveo! Ne obracaj paznju na sitne trebinjske duse. Svi znamo ko je upropastio Leotar. Ali, i tome ce doci kraj. Tebi svaka cast i da jos dugo pomazes svima kojima treba!