Kada je iz Boksita, sticajem političkih, dakle, neprirodnih okolnosti, Radovan dospeo u Vladu i Rajko Dukić, poznat više kao stena nego kao čovek, je proplakao. U prvi mah se pomislilo da je to posledica žala za gubitkom superiorne inteligencije nadolazećeg premijera. Sada, nakon 100 dana (u)poznavanja, jasno je da su bile suze radosnice. Ratosiljah se bede, bilo je Dukiću tada na pameti.
Zbog intenziteta i komplikovanosti saobraćaja Milići su u stručnim krugovima dobili naziv Menhetn na istoku. Takvo okruženje je iznedrilo vizionara kome je prosto bilo suđeno da jednog dana stane na čelo Vlade. A ta i takva Vlada je, u nedelji iza nas, proslavila svojih 100 dana. I kao što smo mogli i očekivati efektima rada zadovoljna je samo ona i, deklarativno, njen tvorac, dakle, glavni Baja na ovim prostorima. Ko ima zamerke, dobro je poznato, može da se seli kad za ovaj raj na zemlji i tako nije.
Alergični na svako nezadovoljstvo (a i što bi ga bilo kad nam tako dobro ide), ovaj trust mozgova je osudio svake proteste, a posebno one u Beogradu jer nisu dobri za Srbiju. Pa, slušajte, kad već pričamo o štetnosti, od vas veću štetu može naneti samo bombardovanje.
Ali, nije Višković usamljena ilustracija principa: Gde god vidiš važno mesto pogrešnog posadi.
Navikli smo da malo ili nimalo očekujemo od naših vlasti koje sebe, opet, doživljavaju kao veoma sposobne i umešne.
Evo, recimo, kada su u pitanju zaduženja, čovek stvarno nema šta da im zameri. Godinama kredite podižu iz sve snage i to vrlo umešno. Ipak, sve je teže naći poštenog kreditora, ali naše vlasti i to uspevaju. Ne libe se da se zbog nas zaduže i kod zelenaša. Sad, kamate jesu visoke, ali je važno da se obezbede pare. A o vraćanju ćemo razmišljati kada za to vreme dođe. Ko zna, možda u međuvremenu bude i smak sveta, teši se svaki fini zavisnik, pa i naša Vlada.
Sa druge strane, dobro se zna da je škrtičluk loš po karakter naroda, pa naše vlasti uvek nađu način da nam iz novčanika izvuku marku više. Iako nas niko ništa pitao nije (a i zašto bi kad na sve pristajemo), akcize za gorivo koje su trebale da budu utrošene na izgradnju auto puteva, otišle su kao što je i bio naum, na otplatu dugova. Plaćamo, dakle, svakim litrom, promašaje naših gospodara. Elem, pošto su ti promašaji neiscrpni, takva je i potreba za plaćanjem, pa su pre nekoliko dana odlučili, a kako drugačije, da je neophodno da se podignu novi krediti. Razlog imaju. Neće baš reći da će ih potrošiti za svoje sitne želje, hirove, obesti. Ovaj put neka bude za rekonstrukciju puteva, razmišlja dalekovido ministar Trninić. Ljudi su i tako navikli na loše, uostalom ovde i žive oni koji ne traže mnogo. Zadovoljni su samo nek su zdravi i nek’ ne puca.
Javnost se prošle nedelje potpuno nepotrebno zgražavala nad otvaranjem šahovske table u Prijedoru. Znate šta, što bi mi bili gori od onih u Srbiji. Dobro se zna da nam svi trendovi, ako baš ne dođu iz Moskve, dolaze otuda. A tamo su otvarali semafore, ogradu, septičku jamu i kontejnere. Zato ne treba da čudi šahovska tabla koja, realno, može i da zabavi za razliku od, recimo, jame. Sa druge strane, ako šahovsku otvara načelnik, za kružni tok je potrebno bar četiri –pet viđenijih glava. A na Delta planet, najveći tržni centar ide najviđenija. Uostalom, tržni centri i jesu nešto što pokazuje da smo deo sveta. Krpice, braćo moja, a ne zvona i praporce, kako reče onomad Dositej. A tu je i Agape, kad se ogladni.
Pošto se kod nas stvari razvijaju od lošeg ka gorem, realno je očekivati da Radovan neće biti najveći promašaj. Sledeći premijer, prateći logiku, mogao bi biti još gori, takoreći Đokić.
Opozicija se dugo već nalazi u limbu, svojevrsnom kružnom toku. Zato su poziv za razgovore, ali ne pregovore, kako mudro napraviše distinkciju, dočekali oberučke. Opozicija na vlasti je naš brend. I komotno i unosno. Trebalo bi ga kao izum zaštititi.
A da žene ovde drže do sebe, ali i da se drži do njih, pokazali su u Prijedoru, tačnije u Omarskoj, gde je 22. marta održana proslava 8. marta. Pokazalo se da je, kao u svakoj patrijarhalnoj kući u kojoj se zna red, Dan žena onda kad predsednik, dakle, glava SNSD kaže i, drugo, da žene ostaju odane i posvećene šta god im radili. A, kao takve, jednoglasno prednost daju najboljoj među njima – Miloradu Dodiku. Poput Stepforda i u Omarskoj gaje žene po meri muškarca. Ako niste gledali film, tople preporuke. Shvatićete zašto je ovakva proslava 8. marta pravi horor.