Pomeranje sata nije uticalo da se stvari ovde vrate u normalu. Nije baš da smo očekivali, ali ko u čuda veruje, čuda mu se dešavaju. Možda je to razlog što ovde čudima nikad kraja, mada ovakva nismo prizivali.
U Trebinju se, na proslavu 50-tog rođendana HET-a okupio tzv. krem našeg društva. Znam da se pitate šta tu ima da se slavi kad je pomenuta dama u prošloj godini bila u minusu 20 miliona, da je istrošena, bez porodične srebrnine, zadužena i, sve u svemu, nevesela. Ipak, oni koji je vode su skloni šminkanju mrtvaca i sličnim skarednostima, pa, kao i godišnjicu potopa, skupo i svečano proslavljaju sve naše padove. Valjda smo tako zaslužili.
Razmatranje interpelacija koje su neki “duhoviti” novinari doživeli kao zamenu za pištaljke još jednom je potvrdilo da je od skupštine ostala samo ljuštura. Ono što Vlada predloži, Skupština oberučke prihvati. Ako pogledamo istini u oči, jedina društvena uloga Skupštine danas je da neki među nama mogu da kažu da su zaposleni.
Objavljeni rezultati izbora u Rusiji. Svi listom glasali za Putina. I dok takvo saglasje (takoreći jednoumlje) nekoga zastrašuje, druge inspiriše. Apologeta Milović tvrdi da i Dodik može da dobaci toliko. Ali neće. Iz poštovanja. Jesam li propustila ili je u toku takmičenje: “Ko mlatne najveću glupost Papović ga briše iz teftera?”
Čuda i u susednoj Hrvatskoj. Vlada je napokon usvojila Istanbulsku konvenciju što je izazvalo revolt konzervativnih udruženja i klerikalnih krugova. Budući da pomenuti dokument tretira nasilje nad decom i ženama, što se crkve tiče, nasilje je izgleda OK.
Vikend je protekao u razmatranju Viber prepiske iz koje zaključujemo tri stvari. Prva je da su novinari dospeli zaista na niske grane. Druga je da je autor polupismen i treća da nas predstavljaju ništarije. Dakle, mi smo na dnu dna. Optimisti bi rekli da sa dna možemo samo gore. A realisti da se na dnu, u mulju, možemo valjati još dugo. Uostalom, ako ne verujete meni, čitajte Domanovića. Likovi su isti, a prošlo je više od jednog veka.