Narodni mudrac je rekao da svako vreme nosi svoje breme što će reći, svoje teškoće. Ipak, ovako kratkog pamćenja, vrtimo se u krug i pravimo iste greške. Logična je onda glavobolja od koje ne možemo da rasuđujemo, pa gutamo servirane nam gluposti.
U sedmici iza nas je obnovljen starozavetni običaj klanjanja teletu. U konkretnom slučaju, automobilu. Valjda je i logično da nam se, tri milenijuma kasnije, tragedija vrati kao farsa.
Poput predaka iz biblijskih vremena, početkom sedmice su naši današnji oci kolektivno išli na poklonjenje floti novih policijskih vozila. Em su nova, em kupljena na lizing, takoreći i dalje tuđa dok ih ne otplatimo. I kao kod zlatnog teleta, i ovde se posrnuće pretvaralo u pobedu veličanjem spretnosti da zajmimo, a prećutkujući da nam je kesa prazna, a čarape bušne.
Premijeru je neko rekao da je lizing dobra stvar, pa je, van sebe od sreće, ubeđivao onog ko je hteo da sluša (javni servis i vernu mu pripadajuću srnu), da je operativni potpuno drugačiji od finansijskog lizinga. Kod ovog prvog, obrazlagao je, operacijom vam odstrane unutrašnji organ, dok vam, kod drugog, uzmu pare. A svako pametan danas, tvrdi naš premijer oslanjajući se na biblijski kodeks, daje u naturi, nikako u novcu.
I dok je tako premijer jahao na talasu uspeha, jedan drugi ministar je, na državnom nivou, podrivao visoke škole u RS. Mada sve prati i zna, diskretan, kakvim ga je bog dao, Višković nije hteo medijima da otkriva njegov identitet, da ne ispadne da oponente opanjkava.
Ali je krivca pronašla i javnosti prokazala uvek budna novinska agencija čime je pokazala da su dnevno-politička prepucavanja za njih ništa spram interesa države.
I dok je srna sa sve četiri noge podupirala ugrožene univerzitete, dotle su ministri Golić i Djokić duvali u jedra ruske, a naše naftne industrije. Budući impozantnog kapaciteta pluća i zavidne suptilnosti, hodali su kao po jajima, ne razbivši ni jedno, kako ne bi uvredili domaćina iz Rusije. Na kraju, rečeno nam je da Brod i dalje plovi, doduše, manje na naftu, više će na gas, ali je sve to, tvrde ministri, bolje po nas.
Istovremeno, elektro-energetski sektor postaje sve pametniji. I to ne (samo) zato što je tamo skoncentrisan trust mozgova čiji su eksponenti Petrović i Tamindžija, nego zato što su se upustili u avanturu sa Prointerom da nam ugrade pametna brojila. Stepen inteligencije u ovom sektoru je skočio do neba, a dotle će se čuti i kuknjava kada se krene sa restrukturiranjem.
Oglasio se u prošloj nedelji i Sindikat Ministarstva inostranih poslova. Oni su se požalili da im je ministar sveo instituciju na poljoprivrednu zadrugu. Zameraju Crnadku da hoće da im deli mastiljave olovke i da ministarstvo tretira kao privatnu firmu.
Prvi diplomata je ostao zatečen primedbama. Ne može on da vidi u čemu je problem. S jedne strane, za njega je retro u modi, pa samim tim i mastiljave olovke. “A šta sad fali poljoprivrednim zadrugama”, zbunjen je crni ministar češući se po glavi. “I zar svi ne trube o tome da se o privatnom preduzeću, po prirodi stvari, više računa vodi nego o državnom, zar treba drugačije?”
On, naime, MIP i tretira kao svoju kuću, pa je u nju doveo i šurnjaju i bratučeda. Njih barem poznaje, pa može biti komotan. A što je važnije, znanju i oni njega, navikli na sve, pa mu se neće (otvoreno) smejati.
I, mada nas je tokom oktobra generalno pratila sreća jer se nebo smilovalo na nas u vidu prelepog vremena, bilo je i pehova.
Ministar Lukač je rekao da je malo falilo da razreše ubistvo, ali, avaj. Tužilaštvo im je pomrsilo konce i blokralo nam unutrašnji organ u uspešnom delovanju. Ipak, nije sve izgubljeno. Možda će vozila na lizing pomoći da se sve odblokira? Bilo bi dobro, jer tolika ubistva čekaju da budu rešena.
Ostali smo uskraćeni i za mudre misli Kusturice o nobelovcu Handkeu. Režiser, književnik i neimar, dojavili su nam servisi, nije mogao u oktobru. Biće kadar u novembru, već u narednoj nedelji, da ispravi ovaj peh i uputi nas u vrednost, ne samo književnih dometa ovogodišnjeg nobelovca, nego i u državnički značaj najvećeg baje među nama.
Uostalom, Kusturica samo njemu duguje zahvalnost za finansijsku podršku. To što je sve iz naše kase je, takoreći, lizing.
Zbog svega što nam se dešava Noć veštica nismo obeležavali. Može to tamo neki svet u normalnim zemljama. Nas ubiše strava i užas iz stvarnog života. Tiho smo ušli u novembar koji nas je, kako smo i zaslužili, dočekao oblacima i kišom.