Ni Banja Luka, ni Sarajevo, ni rodno Valjevo, a ni vreline Dubaija nisu uspjeli da zagrle tako snažno mladu umjetnicu Maju Šarenac, kao što je to umjelo Trebinje. Zato na jugu živi, stvara umjetnost, širi vještine, prepoznaje i brusi skrivene talente južnjaka.
“Trebinje je stvoreno mesto za umetnost. Percepcija vremena je ovde potpuno drugačija. Usporena misao, konstruktivno razmišljanje i delovanje“, tako ovaj hercegovački gradić vidi naša sagovornica, vizuelna umjetnica Maja Šarenac.
U Hercegovinu je doveo suprug, ali je zadržao mir i balans koji joj je Trebinje pružilo i iz kojeg crpi inspiraciju, motiv da djeluje i mijenja mikro svijet u kome živi.
Od ideje da privremeno mjesto boravka bude u Trebinju prošlo je više od pola decenije ispunjenog života koji će se, ako je suditi po sadašnjim planovima, i nastaviti pod hercegovačkim nebom.
A nebo, sunce, svaki kamenčić, travka i dašak vjetra sasvim su dovoljni da umjetnik zavoli novi kraj i ljude u njemu.
Maja Šarenac je kao studentkinja generacije 2020. godine diplomirala grafiku na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Potreba za tom vrstom izražaja i dalje postoji, ali kaže da je crtež njena velika ljubav, a dosadašnji radovi njen su lični dnevnik. Trenutno radi i ulje na platnu, pastel – suvi i uljani. U posljednje vrijeme u Trebinju je prepoznatljiva po tome što je brend „Paint and wine“ dovela na jug.
Maja je, priča, bila obična djevojčica koja samo crtala i imala sklonosti ka anatomiji, ali uz pomalo dobre genetike i ljubavi prema psihologiji, prirodan slijed bio je to da Majin konačan životni izbor bude umjetnost.
„Bilo je dvoumljenja između psihologije i akademije, jer je to jako blisko, ali ja sam to sada izmirila. Uvijek mi je tu prisutna psihološka literatura i koncepte gledam psihološki, ono što radim mi je egzinsetncijalni interni momenat za stvaranje moje umetnosti“, objašnjava za Direkt tridesetogodišnja slikarka.
U promišljanju o svojim radovima, Maja kaže da najprije polazi od sebe i da je najviše intrigiraju prelazni momenti u ljudskom sazrijevanju i odrastanju – prelazak iz djetinjstva u pubertet, adolescentna lična previranja i traganja, ulazak u svijet odraslih, nove životne okolnosti… Baš zato i jedna izložba njenih radova nosi naziv “Pragovi”, koji su sažetak dvije serije – butoh i suočavanje.
Butoh serija inspirisana je japanskim plesnim teatrom i bavi se pitanjima adolescencije i krize identiteta, dok se suočavanje zasniva na izlaganju tijela različitim spoljnim faktorima i ispituje sposobnost uma i tijela da se prilagode promjenama.
„Osvetljujem te prelomne trenutke strahove koji ih prate. Kad ih imenujem, mnogo je lakše napraviti sledeći korak. Moji radovi beleže promene identiteta. Volela bih da i ljudi, posmatrajući mj rad, osete tu iskrenost i pronađu prostor da na sličan način prihvate sebe. Kada prepoznaju da otvoreno govorim o sopstvenim težinama, često i sami lakše progovore o temama koje su im važne“, objašnjava i dodaje da se u umjetnosti mnogo oslanja na svoje tijelo, pa nije ni čudo što je i performans zauzeo posebno mjesto u njenom životu.
Na pitanje šta je sada ispred nje i s čim se trenutno suočava, kaže da za tim odgovorom traga kroz svoje radove, koji najprije nastanu kao potreba, a tek kroz njih shvata šta je to što bi trebalo da savlada.
“Sebe objašnjavam i popravljam kroz svoje radove, kada ne radim, nemir se nagomila… Kada mi ljudi koji su laici dođu u atelje, tako savršeno lepo analiziraju šta njima znači moj rad i šta oni u njemu vide. To nekad toliko nema veze sa onim mojim internim, početnim, a toliko je tačno“, zadovoljno zaključuje.
Maja Šarenac je do sad priredila pet samostalnih izložbi i učestvovala na više kolektivnih u zemlji i regionu, među kojima su: “Black Box” (Mikser festival 2026. Novi Pazar), “Pragovi” (Gradska galerija Kotor), “Na svom mestu” (Banski dvor, kustos Isidora Živković, Banja Luka), “Dani performansa” (galerija Vagon, Banja Luka), izložba Artistička radna akcija (UG Oblik, Collegium Artisticum, Sarajevo), “Umjetnici svome gradu” (Galerija Kulturnog centra, Trebinje), 5. Međunarodno bijenale grafike (Čačak).
Šta Trebinju nedostaje?
Ipak, ljubav prema gradu i udobnost koju osjeća ne znači da ne vidi njegove nedostatke. Naprotiv. Naša sagovornica smatra da Trebinje ima potencijal da bude mnogo snažniji umjetnički centar, posebno zbog Akademije likovnih umjetnosti, koja predstavlja odličan temelj za razvoj lokalne scene. Međutim, da bi potencijal bio posve iskoršten, Maja ističe da je neophodno prije svega više prilika za profesionalne izazove i snažnije povezivanje umjetničke zajednice.
„Ovaj kulturni sadržaj koji imamo je lep, ali da je dovoljan – nije. Opšti je problem tog početnog kapitala koji je neophodan da biste se afirmisali kao umetnik i on je svojstven gde god da se nađete“, smatra ona i kaže da je veliki nedostatak za likovne umjetnike to što u Trebinju ne postoji ni snabdjevač likovnim priborom.
Umjesto da čeka da se prilike same pojave, Maja ih je počela stvarati. Stoga je i brend “paint and wine” nastao kao izraz potrebe da promoviše svoj rad te pokaže da umjetnost nije rezervisana samo za umjetnike.
Radionice slikanja uz čašu vina postale su mjesto susreta, opuštanja i kreativnosti, gdje se ljudi bez prethodnog slikarskog iskustva ili sa njim ohrabruju da uzmu četkicu u ruke i otkriju vlastiti kreativni potencijal.
Uz podršku lokalnih vinarija i ugostiteljskih objekata, učesnici tokom trosatnih radionica stvaraju svoja mala umjetnička djela, dok ih Maja vodi kroz cijeli proces.
„Ja sam jako srećna zbog ovoga što smo do sad uradili. Zahvalna sam svim saradnicima i sponzorima. Bila sam sigurna da ću izvući potencijal iz ljudi i to se zaista dešava. Ljudi su srećni kada ponesu svoju sliku kući kao jedno sećanje na ovde provedene sate. Mnogo je nivoa zadovoljstva”, zaključuje Maja Šarenac.
Poslije ovako ushićenog završetka razgovora malo toga treba dodati. Tek da Maja već priprema samostalnu izložbu u galeriji O3ONE Art Space u Beogradu, a planova ima i za Trebinje.