Život bez vode, puta i struje: Ugljevička sela mjesecima gotovo odsječena od civilizacije

Radijatori u Ugljeviku hladni su od ponedjeljka, otkako Termoelektrana nije na mreži, ali koliko god to zvučalo zabrinjavajuće, mještane okolnih sela mnogo više brine višemjesečna borba za osnovne uslove života. Stanovnici više ugljevičkih sela već pola godine konstantno ostaju bez vode, struje i interneta, a zbog uništenih puteva često su i fizički odsječeni od ostatka opštine.

U 21. vijeku, u srcu energetskog sistema Republike Srpske, pojedine porodice primorane su da tope snijeg kako bi imale vodu ili da vodu griju na šporetu kako bi se okupali.

„Za Badnji dan i Tucindan, 5. i 6. januara, topio sam snijeg, vode nismo imali“, priča u razgovoru za Direkt Miladin Radovanović, mještanin jednog ugljevičkog sela.

„Imamo struju, ali kao da je nemamo“

Problem ne pogađa mali broj ljudi. Prema riječima Miladina Radovanovića, mještanina ugljevičkog sela, regionalnim putem odsječeno je više od 500 porodica, dok je vodosnabdijevanje ugroženo za najmanje 275 domaćinstava.

„Radili su neke bajpase, kao srčanom bolesniku, izdrži par dana i opet ništa”, priča u razgovoru za Direkt Radovanović, podsjećajući da su imali najbolji vodovod u Ugljeviku te da do prošle godine nikada se nije desilo da nemaju vode.

Pored vode, muku muče i sa strujom, koju iako formalno imaju, napon je slab i nestabilan.

„Imaš napon, zove se da imaš, ali nemaš. Ne možeš zavariti, crkavaju mašine, zamrzivači, sijalice. Ljudi ostaju bez svega“, priča naš sagovornik, dodajući da su imali ranije bolje trafo stanice koje su pravili njihovi očevi 70-tih godina.

Novo jutro i nova neizvjesnost

Priča nam i da za njih svako jutro budi i novu neizvjesnost.

“Vjerovali ili ne ne znaš ujutru kada ustaneš, da li ćeš se umjeti, da li ćeš moći nešto da zavariš, samelješ, ispečeš, da li ćeš moći veš da opereš. Putem nekim kreneš, ono odronuo, pa moraš drugim. Interneta više nema nego što ima i kada se žališ dok poprave prođe vremena, a ti na kraju plaćaš cjelokupan mjesec”, prepričava naš sagovornik njihovu svakodnevnicu života u ugljevičkim selima.

Put koji je nestao

Poseban problem predstavlja putna infrastruktura. Nekadašnji prilazni putevi uništeni su širenjem rudnika, a mještani ako žele da idu regionalnim putem umjesto ranijih 500-600 metara putuju 28 kilometara. Imaju i alternativne pravce koji, prema riječima našeg sagovornika, nema asfalta, koji su ranije imali sve do kuća.

„Prije smo imali 500–600 metara do opštine. Rudnik je došao, potkopao sve, pomjerali su put malo po malo i sada su ljudi skoro odsječeni od civilizacije“, pojašnjava nam Jelenko Marinković, stanovnik Ugljevika.

Iseljavanje bez obeštećenja

Kao dodatni problem Marinković navodi i dugogodišnji proces iseljavanja stanovništva zbog širenja rudnika, koji, kako tvrde mještani, nije završen na zakonit i pravedan način.

„Rudnik je došao do domaćinstava, porušio kuće i imanja, a ljude nije isplatio. Porodice su razmještene na tri različita mjesta, rasturene, a imanja nisu obeštećena“, navodi Marinković.

Sagovornici vjeruju da bi u njihovom slučaju posla imali SIPA i Tužilaštvo, koji, kako kažu, nikako da dođe i zaista da vidi šta se tu dešava.

Širi problem: urušavanje sistema

Sagovornici upozoravaju da problemi na terenu nisu izolovani, već dio šireg urušavanja Rudnika i Termoelektrane Ugljevik. Prema njihovim tvrdnjama, loše upravljanje, izvlačenje sredstava i dodjela najkvalitetnijih ležišta drugim koncesionarima doveli su do današnje krize.

„Firma je projektovana da radi s odnosom uglja i jalovine 1 prema 5. Sve preko toga ide u minus. Najbolje ležište, Ugljevik Istok 2, dato je drugima, a nama je ostavljen najgori dio“, tvrdi u razgovoru za Direkt dugogodišnji radnik Termoelektrane i mještanin Ugljevika Jelenko Marinković.

Dodaje da trenutno rudnik kopa višestruko manje uglja od potrebnog, te da bez ozbiljnih ulaganja nema ni stabilnog grijanja, ni struje, ni opstanka lokalne zajednice.

Protesti i rok do 4. februara

Zbog svega navedenog, ispred opštine Ugljevik juče je održan protest mještana. Po prvi put, okupljene su se pridružili I načelnik opštine i direktor Termoelektrane. Najavljeno je da će, ukoliko do 4. februara u Ugljevik ne dođu predstavnici republičke vlasti, delegacija građana i rukovodstva preduzeća otići u Banjaluku ili Trebinje.

Naš sagovornik, koji je i organizator protesta Miladin Radovanović ipak sumnja da će, kako nam kaže, oni koji su napravili ovakvo stanje u Ugljeviku to i riješiti.

“Štafetu smo predali njegovom (prim.aut. Dodikovom) načelniku. Načelnik je iz njegove partije, direktor je iz njegove partije, pa ako ne dođu Minić, Luka Petrović i Petar Đokić onda ćemo mi narod ili pred Vladu Republika Srpska ili u Trebinje”, kaže nam Radovanović.

Zaključuje da iako je njima ovo postalo normalno stanje nije normalno da danas ljudi nemaju vode, puta i struje.