Zimski raspust je iza nas, a za većinu djece taj period znači odmor, igru i vrijeme provedeno s porodicom. Za roditelje djece s poteškoćama u razvoju, međutim, taj period često donosi dodatni stres, neizvjesnost i ozbiljne organizacione izazove.
Izvor: Akta.ba/ M. J. S.
U trenutku kada škole i produženi boravci zatvore vrata, a radne obaveze ne prestaju, roditelji su primorani da se snalaze kako znaju i umiju – uz pomoć šire porodice, plaćenih osoba ili, u najtežim slučajevima, odricanjem od posla. Ovaj problem posebno dolazi do izražaja tokom zimskog raspusta, kada su sistemska rješenja gotovo nepostojeća, a podrška države ograničena ili u potpunosti izostaje.
Zimski raspust kao sistemski problem za porodice djece s poteškoćama u razvoju
Tokom zimskog školskog raspusta, djeca s poteškoćama u razvoju u Kantonu Sarajevo ostaju bez produženog boravka i kontinuirane podrške koju inače imaju tokom nastavne godine. Za roditelje koji rade, bilo od kuće ili na radnom mjestu, to znači svakodnevno balansiranje između profesionalnih obaveza i brige o djetetu koje zahtijeva poseban pristup, znanje i kontinuitet u radu.
Prema iskustvima roditelja s kojima je Akta.ba razgovarala, najčešće rješenje u tom periodu jeste oslanjanje na druge članove porodice, ukoliko je to moguće. U slučajevima kada takva pomoć ne postoji, roditelji su primorani angažovati osobe koje se honorarno plaćaju, što dodatno opterećuje porodični budžet. Institucionalna podrška, kako navode, najčešće izostaje. U Bosni i Hercegovini, ne postoji zakonsko rješenje koje bi omogućavalo roditeljima odsustvo sa posla, fleksibilno vrijeme niti druge olakšice, niti su njihova prava definisana zakonom.
Uloga udruženja: Ograničeni kapaciteti, velika potreba
Udruženja koja nude usluge zbrinjavanja djece tokom raspusta su obično ograničenih kapaciteta, budžeta ali i stručnog osoblja. Uobičajeno, udruženja nude usluge zbrinjavanja na sat-dva, uz prethodnu najavu roditelja, što u ovim situacijama svakako ne predstavlja rješenje.
Udruženje “Dobro djelo”, u skladu sa svojim kapacitetima, organizuje individualne i grupne aktivnosti za djecu s poteškoćama u razvoju i tokom školskih raspusta. Djeca borave u Udruženju dva do tri puta sedmično, po jedan sat, u skladu s njihovim individualnim potrebama i mogućnostima Udruženja. Usluge su u suštini besplatne, a roditelji plaćaju simboličnu mjesečnu članarinu, dok su porodice u kojima su oba roditelja nezaposlena u potpunosti oslobođene plaćanja.
Ipak, iz Udruženja otvoreno priznaju da je ovakav obim podrške daleko od dovoljnog da bi roditelji mogli nesmetano obavljati svoje radne obaveze. Razlog tome jeste ograničeničenost prostorom i kadrovski kapaciteti, kao i činjenica da njihove usluge trenutno koristi oko 80 djece, što predstavlja gornju granicu njihovih mogućnosti. Kako ističu, potrebe u zajednici su znatno veće, a izostanak sistemskih rješenja ostavlja roditelje bez adekvatne podrške tokom raspusta.
“Svjesni smo da boravak djece dva do tri puta sedmično u trajanju od po jednog sata nije dovoljan da bi se roditeljima djece s poteškoćama u razvoju omogućilo stvarno usklađivanje porodičnih i radnih obaveza, posebno tokom školskih raspusta. Iako bismo željeli pružiti duži i učestaliji boravak, trenutno to nismo u mogućnosti zbog ograničenih prostornih i kadrovskih kapaciteta, kao i činjenice da naše usluge koristi oko 80 djece, što ujedno predstavlja maksimum naših mogućnosti. Ovakva praksa jasno ukazuje na to da postojeći oblici podrške u zajednici nisu dovoljni i da je neophodno razviti ozbiljna, sistemska i institucionalna rješenja koja će roditeljima omogućiti kontinuiranu i dostupnu podršku u periodima kada obrazovne ustanove ne rade”, naglašavaju.
Udruženje “Dajte nam šansu”: Besplatne usluge, ali ograničenih kapaciteta
Za razliku od manjih udruženja, Udruženje “Dajte nam šansu” pruža širi spektar usluga kroz Servis centar za podršku porodicama i Dnevni centar “Denis”. Usluge kratkog i cjelodnevnog boravka, kao i edukacijsko-rehabilitacijski tretmani, dostupni su tokom cijele godine, a navode da je najveća potreba upravo tokom zimskog i ljetnog raspusta. Također, usluge su u potpunosti besplatne.
Servis centar funkcioniše po principu rezervacija, gdje roditelji, u skladu s potrebama porodice i djeteta, mogu koristiti boravak dva do tri puta sedmično u trajanju od četiri do sedam sati dnevno. Dnevni centar “Denis” radi pet dana u sedmici od 7:30 do 17:30 sati i trenutno ima 30 upisanih korisnika koji dolaze svakodnevno, dok dodatne specijalističke usluge koristi i veći broj djece.
“Roditelji unaprijed zovu kako bi rezervisali mjesto boravka djeteta za vrijeme raspusta. Obzirom da se radi o većem broju porodica, nismo u prilici pružiti baš svima uslugu cjelodnevnog boravka svaki dan. Dakle, sve ovisi od broja prijavljenih i u skladu s tim im izlazimo u susret, ponavljam, u skladu sa našim prostornim i ljudskim kapacitetima”, navode iz Udruženja.
U bazi Udruženja nalazi se više od 1.000 porodica, što jasno govori o razmjerama potreba. Ipak, i pored velikog angažmana, iz Udruženja upozoravaju da duže pauze u radu s djecom s poteškoćama u razvoju mogu dovesti do ozbiljne regresije, te da je kontinuitet ključan. Posebno naglašavaju da raspusti predstavljaju najproblematičniji period, jer obrazovne institucije tada ne rade, a sistemska rješenja ne postoje. Međutim, roditelji ističu da zbog ograničenih kapaciteta ne nalaze rješenje i kako kažu, na raspolaganju imaju mogućnost jednosatnog ili dvosatnog boravka djeteta, uz prethodnu najavu, što ponovo, nije rješenje za situaciju u kojoj se nalaze.
Zakoni ne prepoznaju problem, rješenje tek u najavi
“Važeći zakonski i podzakonski akti kojima je utvrđena nadležnost i djelatnost centara za socijalni rad, a time i JU “Kantonalni centar za socijalni rad” ne sadrže u svojim odredbama pitanja koja se tiču zbrinjavanja djece s poteškoćama u razvoju tokom zimskog i ljetnog školskog raspusta. Naša ustanova nema evidenciju o broju djece s poteškoćama u razvoju koja tokom raspusta ostaju bez organizovanog dnevnog boravka ili institucionalne podrške, iz razloga što obaveza vođenja takvih evidencija ne postoji, niti je gdje propisana. Centar vodi evidencije propisane zakonskim i podzakonskim aktima”, navode iz Kantonalnog Centra za Socijalni rad.
Roditelji mogu ostvariti određena prava na novčane naknade, ali isključivo u okviru općih propisa o socijalnoj zaštiti. Subvencioniranje ili sufinansiranje troškova čuvanja djece s poteškoćama u razvoju tokom raspusta nije predviđeno, niti postoje posebni programi koji se aktiviraju u tom periodu. Iz Centra otvoreno navode da pitanje podrške roditeljima tokom raspusta nije sistemski uređeno, te da kapaciteti ne mogu odgovoriti stvarnim potrebama porodica.
Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo priznaje da do sada nije postojao jedinstven i sistemski model produženog boravka i raspustnih programa za djecu s poteškoćama u razvoju.
“Razlog za to nije bio izostanak potreba djece i roditelja, već činjenica da ovakvi oblici rada do sada nisu bili jasno normirani kroz propise koji bi precizno definisali standarde rada, način organizacije, trajanje programa, potreban stručni kadar i izvore finansiranja. Bez takvog okvira, škole i Centri nisu imali mogućnost da ove programe organizuju na ujednačen, održiv i dugoročno primjenjiv način.
Upravo zbog toga Ministarstvo u saradnji s JU Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja KS, radi na sistemskom rješavanju ove problematike kroz donošenje podzakonskih akata, među kojima je i Pravilnik o organizaciji produženog boravka kao posebnog oblika odgojno-obrazovnog rada. Cilj ovog Pravilnika je uspostavljanje jasnog, predvidivog i provedivog okvira za organizaciju produženog boravka u školama i centrima”, kaže ministrica Hota-Muminović za Akta.ba.
Planirano je da radno vrijeme produženog boravka bude usklađeno s radnim obavezama roditelja, uz mogućnost dodatnih programa tokom ljetnog perioda.
Ipak, iz Ministarstva upozoravaju na brojne izazove – od nedostatka stručnog kadra i finansijskih sredstava, do tehničkih i sigurnosnih ograničenja u školama tokom raspusta. Do danas, formalni pilot-projekti raspustnih programa na nivou Kantona Sarajevo nisu uspostavljeni, iako interes roditelja postoji i jasno je izražen.
Između snalaženja i sistemskih obećanja
Dok institucije najavljuju buduća rješenja, roditelji djece s poteškoćama u razvoju i dalje se tokom svakog raspusta oslanjaju na vlastite resurse, porodičnu solidarnost i pomoć udruženja čiji su kapaciteti ograničeni. Izostanak sistemske podrške ne znači samo logistički problem, već i ozbiljan rizik za egzistenciju porodica, mentalno zdravlje roditelja i kontinuitet razvoja djece.
Sagovornici se slažu u jednom – bez jasnih zakonskih rješenja, stabilnog finansiranja i institucionalne odgovornosti, zimski i ljetni raspusti će i dalje predstavljati period neizvjesnosti za stotine porodica u Kantonu Sarajevo. A teret tog sistema koji ne funkcioniše i dalje će, gotovo u potpunosti, nositi roditelji.