U malim sredinama, gdje se gotovo svi međusobno poznaju, odlazak kod psihologa i dalje se često doživljava kao znak slabosti ili razlog za ogovaranje. Zbog straha od osude, mnogi radije ćute o svojim problemima nego da potraže stručnu pomoć. Gacko je samo jedan od primjera sredina u kojima je briga o mentalnom zdravlju i dalje opterećena predrasudama.
Za Direkt piše: Njegoš Milidrag
Gačani rijetko traže pomoć, čak i kada osjećaju stres, osudu, ucjenu ili lične probleme. Strah od tudje osude i komentara često nadjačaju potrebu za razgovorom. Uvreženo mišljenje da kod psihologa ide „onaj što je lud“ mnoge sprečava da naprave prvi korak ka ozdravljenju. Problemi tako ostaju neriješeni i postepeno prerastaju u ozbiljnije, što jasno dovodi do tačke pucanja, koju više nije lako podnijeti.
Mala sredina, a veliki pritisak
U okruženjima, gdje je znatiželja sveprisutna, često se dešava da drugi više znaju o tvom životu i tvojim problemima, nego ti sam. Glasine i tuđi komentari šire se brže nego istina, a privatnost postaje luksuz, koji malo ko ima. Mladi žive pod stalnim osjećajem nadzora i koliko god pokušavali da se istaknu ili izdvoje, često osjećaju pritisak da se „moraju uklopiti“. U takvim uslovima, odlazak kod psihologa i otvoren razgovor o ličnim problemima postaje težak korak. Većina mladih ne želi govoriti o svojim problemima, jer strahuju da bi i odlazak kod psihologa, iz ove sredine, mogao postati tema glasina. Upravo zbog toga, većina ćešće bira ćutanje kao „najbezbjedniji izbor“.
Ko progovara, a ko ćuti?
Kroz razgovore, koje smo vodili sa srednjoškolcima i studentima u ovoj opštini, većina je imala isti komentar: „ Malo ko se usudi otići kod psihologa, jer ako odem, smatraće da sam lud“ – ističu srednjoškolci.
Ipak, oni koji stvarno osjete potrebu za razgovorom u potrazi za rješavanjem ličnih problema, često biraju druge gradove:
„Lakše mi je ispričati svoj problem i potražiti pomoć od nekoga ko me ne poznaje, jer ovdje svi već nekako znaju nešto o meni, pa i psiholozi. Smatram da ne mogu biti iskreni, ako već imaju neko predzanje o meni i mom životu“ – ističe jedan student.
Život u maloj sredini nosi i svakodnevne pritiske, koji se ne mogu ignorisati, a komentari i uvrede postaju svakodnevnica:
„Svi nešto komentarišu – i kako se oblačim, i koju muziku slušam, i sa kim se družim. Uvijek se nađe neko da nešto dobaci, a malo ko razumije koliko te to zapravo može povrijediti“ – ističe jedna srednjoškolka.
Pojedini građani Gacka ističu da su međuljudski odnosi često razlog zbog kojeg ljudi potraže pomoć psihologa:
„Nerijetko se dešava da odem kod psihologa, zbog onih koji su me povrijedili, iako bi pomoć prije bila potrebnija njima“.
Šta kaže psiholog?
Na pitanja o značaju mentalnog zdravlja i izazovima sa kojima se građani suočavaju, odgovor smo potražili i od psihološkinje Jelene Gutović, koja već duži period obavlja funkciju psihologa u opštini Gacko. Za Direkt ističe da odlazak kod psihologa u manjim sredinama često predstavlja ozbiljan izazov.
Prema njenim riječima, jedan od ključnih problema jeste nedovoljna informisanost građana o značaju mentalnog zdravlja i njegovog očuvanja.
„Smatram da ljudi nisu dovoljno edukovani i informisani o mentalnom zdravlju. Potrebno je organizovati što veći broj edukacija o očuvanju mentalnog zdravlja i njegovom značaju, jer neinformisanost često dovodi do toga da o određenim problemima donosimo površne ili pogrešne zaključke“, naglašava Gutović.
Govoreći o razlozima zbog kojih se građani najčešće obraćaju psihologu, ističe da se problemi razlikuju u zavisnosti od generacija:
„Kada je riječ o mladima, najčešći razlozi javljanja psihologu su vršnjačko nasilje i školski pritisak, dok se odrasle osobe najčešće obraćaju zbog porodičnih problema“.
Zašto je uloga psihologa važna?
Uloga psihologa u savremenom društvu ima poseban značaj, naročito u situacijama kada pojedinac prolazi kroz emocionalne ili životne krize. Iako se mnogi ljudi u teškim trenucima najprije povjeravaju prijateljima, članovima porodice ili partneru, takav vid podrške često ne može pružiti objektivan pogled na problem.
„Kod psihologa, kojem se obraćamo za pomoć, nećemo naići na osudu. Situacija se sagledava iz više uglova, što pomaže da osoba lakše razumije problem i pronađe način da ga prevaziđe. Takođe, važno je da psiholog prepozna trenutak kada je potrebno osobu uputiti psihoterapeutu ili psihijatru“, ističe Gutović.
Pomoć izvan lokalne sredine
Tokom razgovora, Gutović ukazuje i na još jedan problem karakterističan za manje sredine, a to je strah od osude okoline. Upravo zbog toga, pojedini građani odlučuju da psihološku pomoć potraže izvan mjesta u kojem žive.
„Dešava se da osobe potraže psihološku pomoć izvan Gacka, zbog straha od osude ili etiketiranja ukoliko bi se saznalo da su posjetili psihologa. Takva reakcija okoline kod pojedinaca može izazvati samo dodatni pritisak i nelagodu“, zaključuje Gutović.
Hrabrost je tražiti pomoć!
Mentalno zdravlje jednako je važno kao i fizičko, a traženje pomoći ne treba posmatrati kao slabost, već kao odgovoran i hrabar korak. U sredinama, kao što je Gacko, posebno je važno razbijati predrasude i ohrabriti ljude da otvoreno govore o onome što ih muči. Odlazak kod psihologa treba da bude posmatran jednako prirodno kao i odlazak kod ljekara ili zubara – kao način da se problem prepozna, razumije i riješi na vrijeme.
Jer, kako je istakla naša sagovornica, samo društvo koje otvoreno govori o svojim problemima može graditi zdraviju i snažniju zajednicu.