Šest sati trčanja bez pauze za Trebinjku Maju Andrić pobjeda je koja sija i više od zlatnog odličja. Dokazala je sebi da može pomjeriti vlastite granice, ali i da je ponekad najvažnije nastaviti onda kada postane najteže.
„Otišla sam da pokušam, nisam razmišljala ni koliko ću izdržati, a kamoli o prvom mjestu”, priča na početku razgovora za Direkt Maja Andrić, petnaestak dana nakon ultramaratona u Sarajevu na kojem je za šest sati neprekidnog trčanja prešla 66,9 kilometara.
Stajanje nije bilo opcija
Iako je na stazu došla bez prvobitnih očekivanja tokom trčanja postajala je sve svjesnija da bi je i kratko zaustavljanje moglo koštati nastavka.
„Najteže mi je bilo u posljednjem satu. Kada sam vidjela da sam stalno prva, nisam željela ni da zastanem“, priča naša sagovornica.
Plašila se, priznaje, da ukoliko zastane više neće imati snage da nastavi, pa je hranu i vodu uzimala usput, trudeći se da ne prekida ritam.
Veliki oslonac tokom trke bila joj je sestra, koja ju je bodrila i pratila uz stazu. Uz njeno glasno navijanje, podršku su joj u nekim momentima, kako nam priča, pružali i neznanci okupljeni oko staze.
„Sestra me stalno bodrila, pitala treba li mi voda ili nešto drugo. U nekim trenucima imala sam osjećaj da ona više vjeruje u mene nego ja sama“, prisjeća se Maja Andrić, koja se inače trčanjem bavi rekreativno. Iza sebe ima jedan ultramarathon sa lakšim kriterijumima, kao i nekoliko polumaratona i kraćih trka.
Na ovaj izazov Maja je gledala kao na priliku da provjeri vlastitu izdržljivost, a ne da se nadmeće s drugima. Kako je trka odmicala, borba sa umorom i sumnjama postajala je sve veća. Uprkos tome, nastavljala je dalje.
Na kraju šest sati trčanja uspjela je prva među ženama i četvrta u ukupnom plasmanu, iza trojice muškaraca. Pojašnjava nam da su trčali na kružnoj stazi dugoj dva kilometra, pa joj je svaki novi krug donosio isti put, ali i sve veći fizički napor.
„Često pomislim na tu trku i shvatim da je to bio poseban izazov u mom životu“, s ponosom priča naša sagovornica.
„Trčim da bih se odmorila“
Maja se trčanjem počela baviti rekreativno, bez velikih sportskih ambicija. Sve je počelo u periodu pandemije koronavirusa kada je u trčanju pronašla spas. Tako je od prvobitne želje za aktivnošću danas trčanje njen bijeg ka odmoru.
„Kada sam najumornija ili nisam raspoložena, odem na trčanje i vratim se potpuno druga, sa novom energijom i mnogo boljim raspoloženjem“, priča nam Maja.
I dok nekome trčanje predstavlja dodatni napor, ona ga doživljava kao predah od svakodnevice. Upravo taj osjećaj, uz disciplinu, pomogao joj je da rekreacija postane važan dio njenog života.
Sport joj, ipak, nije nepoznanica. Od malih nogu bavila se džudom, a takmičarski duh koji je tada razvila, kaže, ostao je dio nje. Danas ga prepoznaje u poslu i drugim životnim obavezama, jer nastoji da u svemu što radi bude što bolja i uspješnija.
Trčanjem se bavi oko pet godina, dok dvije godine intezivnije trenira. Iza posljednjeg njenog najsjajnijeg rezultata sa ultramaratona tako ne stoji samo šest sati trčanja već i brojni treninzi, pređeni kilometri i svakodnevno pronalaženje vremena za sport.
Tokom ljeta, kako nam priča, ustajala je veoma rano kako bi odradila trening i kasnije stigla da se posveti poslu i porodici.
Porodica kao oslonac
Maja Andrić je prije svega majka koja trčanje, kao svoju rekreaciju ubaci između redovnih dnevnih obaveza. Priznaje da joj u tome mnogo olakšavaju suprug i djeca pošto im je, kako kaže, svima u krvi trening.
„Porodica je broj jedan i podrška je svakodnevna, ne samo u sportu nego i na poslu i u bilo čemu drugom. Smatram da bez podrške porodice ne možeš sve ostvariti onako kako želiš“, kaže ističući da ne smatra da je za bavljenje sportom potrebno biti profesionalac, niti da godine predstavljaju prepreku.
„Sport nikada nije kasno početi, rekreativno, naravno. Potrebni su volja i želja. Bolje je izaći, prošetati, trčati ili baviti se bilo kojim sportom koji neko voli nego ostati kod kuće“, poručuje na kraju razgovora naša sagovornica.
Novu trku Maja još uvijek nema prijavljenu, ali razmišlja o maratonu koji bi mogao biti njen novi izazov. Nakon istrčanih gotovo 67 kilometara, čini se, da sada i granice postavlja na novim ljestvicama.