Još jedna predizborna kampanja u BiH prolazi bez ozbiljnih TV duela ključnih političkih aktera.
Piše:Sanja Krasić Božić/Srpska info
Kandidati radije biraju unaprijed poznata pitanja, kontrolisane nastupe i siguran teren. Kada nema mogućnosti da se pitanje unaprijed pošalje, odgovor pripremi i protivnik prekine – interesovanje za debatu, čini se, naglo splasne.
Kampanja se tako uglavnom pretvara u dobro uigranu predstavu za već osvojenu publiku. Kandidat izađe pred svoje pristalice, izgovori ono što oni žele da čuju, obeća bolju budućnost, prozove protivnika i dobije aplauz.
Ako nije stranački skup, tu su društvene mreže. Ako nisu društvene mreže, tu su saopštenja. Ako nisu saopštenja, tu su izjave za odabrane medije. I tako se politička kampanja pretvara u beskonačno ponavljanje istih poruka, istih optužbi i istih fraza, samo upakovanih u različite objave.
Zašto kandidati, obično, bježe od duela? Opravdanje za nedolazak, kako su pojedini i sami znali priznati, nerijetko je televizija koja im „nije po mjeri“. Nekad je problem termin, nekad format, nekad protivnik. Prosto, nedostatak želje da dijele vazduh sa svojim političkim protivnicima. Da ne kažemo – ne žele da ukrste argumente. A kada smo već kod argumenata, možda upravo tu i leži problem. Da li ih, uopšte, imaju?
Bez direktnog sučeljavanja, ovog septembra ostali su i gledaoci RTRS. Savo Minić prihvatio je poziv na debatu kandidata za predsjednika Republike Srpske, dok je Branko Blanuša odbio učešće. Slično se desilo i na BHRT. Od četiri kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH pojavio se samo Semir Efendić. Na debatu kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH nije došao niko od troje pozvanih. Kada je riječ o kandidatima za srpskog člana Predsjedništva BiH, pozivu se odazvao samo Nebojša Vukanović.
I redakcija Srpskainfo i EuroBlica, pokrenula je inicijativu za organizovanje velikog sučeljavanja pod nazivom “Duel za Srpsku”. Zvanični pozivi za javnu debatu upućeni su predsjedniku SNSD Miloradu Dodiku i gradonačelniku Banjaluke i lideru PSS Drašku Stanivukoviću.
Ubrzo nakon upućenog poziva, iz Sekretarijata SNSD elektronskom poštom u našu redakciju pristigla je zvanična pismena potvrda da će Milorad Dodik učestvovati u planiranom sučeljavanju. Dolazak na duel je potvrdio i Draško Stanivuković.
Međutim, naknadnim dopisom upućenim sa iste službene adrese Sekretarijata SNSD, naša redakcija je obaviještena da se učešće Milorada Dodika otkazuje zbog neodložnog službenog puta i ranije preuzetih obaveza u Ruskoj Federaciji. Nakon toga, uputili smo javni poziv njemu i gospodinu Stanivukoviću za dogovor o novom terminu duela u prostorijama naše redakcije, najkasnije do petka, 2. oktobra do 23.00 časa, sat vremena prije stupanja na snagu predizborne ćutnje. Međutim, niko se nije odazvao na naš javni poziv.
Strah od nepoznatog terena
Novinar Radoš Krstojević, smatra da je jedan od ključnih razloga zbog kojih političari izbjegavaju TV duele upravo strah od terena koji ne mogu kontrolisati. Navikli su, kaže, na unaprijed poznata pitanja i pripremljene odgovore, dok je u direktnom duelu svako pitanje nepoznanica, a prostor za izbjegavanje odgovora mnogo manji.
-Većina ih, iz iskustva govorim, čak prvo traži da mu se unaprijed pošalju pitanja i za intervju, pa ih onda biraju na način: “Nemoj ovo ili nemoj me ono pitati”, a ne da dođu negdje gdje ne znaju šta da očekuju. Rijetki su oni ko su spremni da “iz topa” odgovore na prepad – kaže Krstojević.
Posljednji duel predsjedničkih kandidata koji je, kako kaže Krstojević, iole ličio na nešto, bio je između Milorada Dodika i Ognjena Tadića. Sve nakon toga, a bili su jako rijetki, nisu vrijedni pomena – smatra on.
Krstojević kaže da bi odgovor na pitanje zašto izbegavaju duele trebalo tražiti direktno od političara.
-Ono što bih takođe podvukao, jeste da mi se čini kako se ovdje nekako sve pravi na silu, pogotovo kada je riječ o pokušaju organizovanja TV duela, i da se sve rade u minut do 12. Najbolje bi bilo da se prije početka same kampanje tačno odrede dva datuma na javnom servisu u toku kampanje i da kandidati za inokosne funkcije to unaprijed planiraju, a ne da u objave kako eto ne žele na tu ili tu televiziju, da toga dana imaju tribinu ili slično. Oni bi tako imali vremena da se pripreme i da se ne vade na razne izgovore – kaže Krstojević.
Ipak, Krstojević smatra da bi se veliki broj ovdašnjih političara teško snašao u direktnom suočavanju.
-Zaista mislim da 90 odsto ovdašnjih političara i kandidata, ne samo za inokosne funkcije, već i sve javne, ne bi znali da se snađu u tim stvarima. Imamo političare koji nauče jednu matricu, a onda njom mlate kao slamom. A obično je ta matrica prozivanje drugih i to kada ti drugi nisu tu da im odgovore. Dok je tako, nećemo ni imati pravog TV duela ili debate. Na FTV se gotovo svakodnevno organizuju TV dueli ili debate sa kandidatima za PD PS BiH i Kantonalne skupštine i tu se zaista može vidjeti da su bar na taj način politički sposobniji – kaže Krstojević.
Poželjna pitanja
Sličan razlog za izbjegavanje debata vidi i komunikolog Mladen Bubonjić. Kaže da političari uglavnom pristaju na suočavanja koja mogu kontrolisati, dok izbjegavaju nepristrasne debate u kojima bi mogli dobiti pitanja na koja ne žele da odgovore.
-Treba uzeti u obzir naš politički habitus, nivo demokratičnosti, ali i političku i demokratsku zrelost društva i političkih lica, pa će onda biti jasnije zašto se debate izbjegavaju. Poziva na debate i duele ima, ali oni najčešće dolaze od političara i medija koji su bliski određenim strukturama. Na debate bi pristali pod uslovom da imaju svoje novinare, da mogu dobiti poželjna pitanja i da ne moraju odgovarati na ono što bi za njih moglo biti neprijatno – naglašava Bubonjić.
Problem, smatra Bubonjić, nastaje kada sučeljavanje nije pod kontrolom političara – kada pitanja dolaze iz nepristrasnog ugla i otvaraju teme koje bi mogle dovesti u pitanje njihov politički kredibilitet.
Jer, kako ističe, debata ne bi trebalo da bude prostor za obračun sa protivnicima, već prilika da političari javnosti polože račun za ono što su uradili, ali i za ono što nisu.
– Upravo zato ih, čini se, i izbjegavaju – zaključio je Bubonjić.