U slučaju Stanivukovića, Sigurno premijer javnosti sugeriše da se na izborima neposredno odlučuje o funkciji o kojoj građani zapravo ne glasaju, jer birač može dati glas stranci ili kandidatu za Narodnu skupštinu, ali na glasačkom listiću ne može zaokružiti Draška Stanivukovića za premijera RS.
Piše: Gordana KATANA/Valter portal
Izborni zakon Bosne i Hercegovine, kada su u pitanju opši izbori, je jasan. Građani direktno biraju članove Predsjedništva BiH, zastupnike u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, zastupnike u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, poslanike u Narodnoj skupštini Republike Srpske, zastupnike u kantonalnim skupštinama te predsjednika i dva potpredsjednika Republike Srpske.
No, Draško Stanivuković, čelni čovjek Pokreta Sigurna Srpska, u kampanju je ušao sa sloganom Sigurno premijer.
Koliko pokazuju dostupni arhivi izbornih kampanja u BiH, Stanivukovićev slogan predstavlja rijedak, a vjerovatno i prvi jasno dokumentirani slučaj da je funkcija premijera, koju građani ne biraju neposredno, pretvorena u centralni lični izborni slogan kandidata.
STANIVUKOVIĆ DOBRO ZNA KOME SE OBRAĆA
Građani BiH tokom protekle tri decenije, u kojima se svake dvije godine održavaju ili lokalni ili opši izbori, nagledali su se i naslušali različitih poruka i obećanja koja su im kandidati za neku od izbornih funkcija slali. Neke su bile smiješne, neke seksističke, neke nemaštovite, o fotošopiranim fotografijama da i ne govorimo.
U slučaju Stanivukovića, imajući u vidu da predsjednik Republike Srpske predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade, dok Vladu bira Narodna skupština, postavlja se pitanje da li se porukom Sigurno premijer javnosti sugerira da se na izborima neposredno odlučuje o funkciji o kojoj građani zapravo ne glasaju.
Odnosno, da budemo potpuno precizni, birač može dati glas stranci ili kandidatu za Narodnu skupštinu, ali na glasačkom listiću ne može zaokružiti Draška Stanivukovića za premijera RS.
Na pitanje zašto se odlučio upravo za takvu poruku, advokat Aleksandar Jokić navodi da Stanivuković „jako dobro zna kome se obraća i zna da birači ne razumiju ni izborne procese niti vide dalje od lika na bilbordu“.
„To je globalni trend i kampanja se vodi na nivou najneobavještenijeg i najneobrazovanijeg glasača, jer se ovi obrazovani i informirani ili ideološki odluče ili racionalno prodaju“, ocijenio je Jokić.
Slično razmišlja i novinar Vladimir Kovačević.
„Imamo situaciju da je biračima nametnuta priča o tome da se na izborima bira i predsjednik Vlade RS. Jasno je da Stanivuković nije izdržao da ne bude kandidat na izborima, makar i na ovaj način, a nakon što nije dobio podršku da bude kandidat za predsjednika“, kazao je Kovačević.
Podsjetio je da je predsjednik SDS-a Branko Blanuša obećao da će Stanivuković biti mandatar ako on pobijedi, ali je istaknuo i da Blanušina pobjeda nije sigurna.
„Možda Stanivuković sloganom poručuje da će biti mandatar ko god da pobijedi. Svakako se već govori o sveopćoj koaliciji“, ustvrdio je Kovačević.
KAKVA SE ŠALJE PORUKA
Stanivukovićeva poruka za sada nije bila predmet ozbiljnijih analiza. No, važno je naglasiti da, dok na jednoj strani on sam, kao i Pokret Sigurna Srpska, SDS i Narodni front Jelene Trivić, kontinuirano obećavaju RS zasnovanu na vladavini prava, slogan Sigurno premijer zapravo preskače jednu čitavu fazu demokratskog procesa – izbore, formiranje parlamentarne većine i izbor Vlade i budući ishod predstavlja kao gotovo gotovu stvar.
Problem sa sloganom Sigurno premijer zato nije samo u njegovoj marketinškoj formulaciji, već u političkoj poruci koju šalje biračima. U sistemu u kojem građani ne biraju premijera neposredno, već biraju poslanike, nakon čega slijede pregovori o parlamentarnoj većini i procedura izbora Vlade, nijedan kandidat za predsjednika Vlade ne može svoj izbor predstavljati kao unaprijed izvjesnu činjenicu.
Zato slogan Sigurno premijer ima i šire političko značenje. On ne govori samo šta Stanivuković želi biti nakon izbora, nego budući politički ishod predstavlja kao nešto što je već odlučeno. Time se briše granica između izbornog obećanja i činjenice, odnosno između političke ambicije i funkcije koja tek treba biti potvrđena kroz institucije.
To je posebno problematično kada ista politička opcija svoju kampanju zasniva na obećanju vladavine prava, jer vladavina prava podrazumijeva upravo poštovanje procedura, institucija i demokratskih pravila, uključujući i neizvjesnost izbornog ishoda.
Da li se izbori predstavljaju kao proces u kojem građani odlučuju o sastavu parlamenta i budućoj većini, ili kao formalnost čiji je krajnji ishod već unaprijed poznat? U konačnici, vladavina prava počinje upravo tamo gdje političar prestaje vlastiti izbor predstavljati kao gotovu stvar.
U tom kontekstu zanimljiv je i nastavak kampanje unutar opozicionog bloka.
Dogovor Branka Blanuše i Draška Stanivukovića iz jula, kojim je praktično definisana podjela ključnih funkcija u slučaju pobjede opozicije, odnosno Blanušinu kandidaturu za predsjednika RS i Stanivukovićevu ambiciju da preuzme funkciju predsjednika Vlade, Jelena Trivić tada je prihvatila bez javnog protivljenja. Štaviše, nakon postizanja dogovora poručila je da opozicija izlazi jedinstveno s Blanušom kao kandidatom za predsjednika Republike.
A ŠTA ĆEMO S JELENOM TRIVIĆ
Zbog toga je tim prije zanimljiviji početak predizborne kampanje Narodnog fronta. Trivić je prvi dan kampanje započela skupom ispred Narodne skupštine RS, zajedno s kandidatima svoje stranke, uz poruku Jelena premijer. Na skupu u Gradišci potom je izjavila da „mnogo građana želi da ona bude predsjednik Vlade“.
Te poruke same po sebi ne moraju značiti formalno odustajanje od ranijeg dogovora, ali otvaraju pitanje njegove političke težine i stvarnog konsenzusa unutar opozicionog bloka.
Jer, ako je pitanje budućeg premijera već bilo dio dogovora između ključnih opozicionih aktera, isticanje vlastite kandidature za tu funkciju teško se može posmatrati samo kao uobičajena predizborna poruka. Ono istovremeno može biti i signal da pitanje raspodjele vlasti nakon eventualne opozicione pobjede nije do kraja zatvoreno.
Posebno je važno što takav signal dolazi od Trivić, čiji su politički odnosi sa Stanivukovićem već ranije bili ozbiljno opterećeni. Ona je, nakon opših izbora 2022. godine i poraza u utrci za predsjednika RS, napustila PDP, pri čemu su upravo odnos sa Stanivukovićem i pitanje podrške unutar tadašnje stranke bili među ključnim političkim pitanjima tog perioda.
Zato poruke Jelena za premijera imaju širi značaj od same promocije kandidata Narodnog fronta. One pokazuju da jedinstvo opozicije, iako je oko kandidature za predsjednika RS formalno postignuto, ne mora automatski značiti i saglasnost o tome kako bi izgledala vlast nakon izbora.
Nesumnjivo, opozicioni blok uspio je postići dogovor o tome ko će predvoditi utrku za predsjednika RS, ali se sada otvara pitanje da li je postignut i dogovor o tome ko bi, u slučaju pobjede, imao pravo da predvodi izvršnu vlast.
Upravo tu se spajaju dvije naizgled različite predizborne poruke. Sigurno premijer Draška Stanivukovića i Jelena za premijera Jelene Trivić nisu samo dvije kampanjske parole. One pokazuju da se funkcija predsjednika Vlade RS u ovoj kampanji počinje tretirati kao politička pozicija o kojoj se može takmičiti direktno, iako o njenom izboru građani ne odlučuju neposredno.
Uključujući ključno pitanje – koliko su partneri spremni poštovati dogovore koje su međusobno postigli?
Vrijedi podsjetiti da eventualna pobjeda na izborima ne završava politički proces. Tek nakon prebrojanih glasova slijede formiranje parlamentarne većine, izbor mandatara i izbor Vlade. Ako se već u kampanji funkcija premijera predstavlja kao „sigurna“, bez obzira na to ko će dobiti mandat da je predloži i ko će o Vladi glasati, onda se politička poruka pretvara u svojevrsno preuzimanje ishoda koji tek treba biti potvrđen kroz institucije.
Možda je zato najvažnije pitanje ove kampanje upravo ono koje se u političkom marketingu najmanje vidi, odnosno da li opozicija bira samo kandidata koji će pobijediti na izborima, ili već pokušava dogovoriti i vlast koja bi trebalo da dođe poslije njih?