Loši bračni odnosi i pogrešan pristup vaspitanju djece danas predstavljaju najveću prijetnju zdravom i radosnom odrastanju, smatra doktor Vlajko Panović, koji je većinu svog radnog vijeka proveo kao klinički psiholog na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.
Čovjek koji više od četiri decenije radi sa djecom i porodicama smatra da se najveće promjene nisu dogodile u tehnologiji, već među ljudima. Djeca danas ne odrastaju samo uz telefone i društvene mreže, već i uz roditelje koji su međusobno udaljeni.
Prema riječima našeg sagovornika brak se danas nalazi u najvećoj krizi, a posljedice toga najviše osjećaju djeca.
Zbog krize u porodici stvaramo nesigurnu djecu
„Djeca danas najviše pate zbog nesklada među odraslima. Porodica je postala mjesto rivalstva, a ne zajedništva“, objašnjava dr Panović.
Umjesto međusobnog poštovanja i saradnje, prema njegovim riječima, roditelji često vode borbu oko toga ko više zarađuje, ko je uspješniji ili ko je bolji roditelj. Posljedice su vidljive u svakodnevnom životu, pošto tako djeca postaju zbunjena, nesigurna i emocionalno nestabilna.
„Danas imamo veliki broj djece koja se teško snalaze u životu“, upozorava naš sagovornik dodajući ilustrativan primjer kako se u lošim odnosima djeca osjećaju.
„Zamislite da ispred tunela stoje dva saobraćajna znaka – jedan pokazuje da smijete proći, a drugi da je prolaz zabranjen. Upravo tako se osjeća dijete kada odrasta između sukobljenih poruka i neusaglašenih roditelja“, naglašava dr Pranjić.
Zbog loših porodičnih odnosa, prema riječima našeg sagovornika, danas se masovno izgubila i institucija tetke ili ujaka koji su ranije bili likovi za kompezaciju nekvalitetnog oca ili majke.
Ekrani kao novi neprijatelj roditelja
Pored loših porodičnih odnosa, veliki uticaj na odrastanje djece danas imaju i ekrani. Kratki video-sadržaji, takozvane „short forme“, postali su svakodnevica već od najranijeg uzrasta. Djeca sate provode skrolajući sadržaje koje često već nakon nekoliko minuta ne mogu da prepričaju.
Razlog za to, objašnjava Panović, jeste što mozak ne prolazi puni proces učenja i pamćenja.
„Djeca danas mnogo opažaju, ali malo toga zaista zapamte. Informacije prolaze površno, bez dubljeg povezivanja i razumijevanja“, navodi naš sagovornik objašnjavajući da kratki video-sadržaji stimulišu lučenje dopamina, zbog čega djeca stalno traže nove sadržaje i teško zadržavaju pažnju na bilo čemu drugom.
„Algoritmi im neprestano nude ono što ih zanima, pa djeca gube koncentraciju na stvarni život, zaboravljaju obaveze, ne čuju roditelje i gube osjećaj za vrijeme“, kaže dr Panović dodajući da su posljedice vidljive u školama kroz slabiju koncentraciju, teškoće u učenju, pad motivacije i sve izraženiju emocionalnu prazninu.
Posebno zabrinjava činjenica da mnogi roditelji više nemaju kontrolu nad vremenom koje djeca provode uz telefone.
„Roditelji danas djeci daju telefone da ih zabave, a kasnije ne znaju kako da ih odvoje od njih“, kaže naš sagovornik.
„Zabrane i ograničenja moraju doći spolja”
U razgovoru za Direkt doktor upozorava da se rješenje ne može prepustiti dječjoj svijesti i samokontroli.
„Zabrane i ograničenja moraju doći spolja. Dijete ne može samo sebi postaviti granice“, kaže dr Panović.
Dodaje da roditelji prije svega moraju razumjeti suštinu medija koje djeca koriste i naučiti ih da telefon ne služi samo za zabavu.
„Sve smo ti obezbijedili, tvoje je samo da učiš je pogrešan pristup“
Dr Vlajko Pranjović naglašava da problem današnjeg društva leži i u načinu života koji smo prihvatili.
„Dijete treba da osjeti da je korisno, da namjesti krevet, pomogne u kući, zalije cvijeće ili postavi sto. Kroz male obaveze razvija osjećaj vrijednosti i samopouzdanja“, kaže dr Panović dodajući da savremeni roditelji često djecu oslobađaju svake odgovornosti, uz rečenicu: „Tvoje je samo da učiš.“
„To je apsolutno pogrešan pristup. Važnije je da dijete izraste u zdravo i odgovorno ljudsko biće nego da bude samo odličan đak“, ističe dr Vlajko Panović.
Prema njegovim riječima, djecu treba učiti empatiji, odgovornosti i zdravom odnosu prema sebi i drugima, a ne samo insistirati na ocjenama i uspjehu.
„Današnja civilizacija nudi površnost i sebičnost. Djeca su zatrpana sadržajima koji okupiraju njihovu pažnju i radoznalost, a pritom ih emocionalno prazne“, upozorava.
„Copy-paste“ generacije
Panović smatra da dodatni problem predstavlja pritisak da djeca budu ista kao svi drugi.
„Roditelji često kupuju telefone i prate trendove samo zato što ‘svi imaju’. Tako nastaju copy-paste generacije – djeca sa istim interesima, istim frazama i istim uzorima“, navodi naš sagovornik.
Autentičnost se, dodaje, danas teško razvija u društvu u kojem je važnije uklopiti se nego biti svoj.
Prema njegovim riječima, autentični ljudi kroz istoriju rijetko su bili odmah prihvaćeni, a djeci danas još je teže da budu svoja pošto je pritisak drušva ogroman.
Spontanost je nosilac radosti
U današnjem vremenu naš sagovornik smatra da se izgubila spontanost koja je, prema njegovim riječima, nosilac radosti.
Djeca, objašnjava, postaju radosna onda kada osjećaju da su korisna, uključena i prihvaćena.
Rad kao lijek protiv praznine
Posebno upozorava na sve češću anksioznost i osjećaj praznine kod djece i mladih, koja se i pojavljuje kada nisu okupirani radom.
„Najbolji protivotrov anksioznosti, depresivnosti i besmisla jeste rad i aktivnost. Suština života je pokret“, kaže Panović dodajući da zabava jeste važna za razvoj djece, ali da je trebamo tražiti na igralištima, a ne na internetu.
Djeci treba dozvoliti da pogriješe
Savremeni roditelji, smatra Panović, često pokušavaju da djecu zaštite od svakog neuspjeha, što dugoročno stvara nesigurnost.
„Djeci treba pomoći da pogriješe, jer je osnova učenja pokušaj i greška“, naglašava naš sagovornik dodajući da problem nastaje kada roditelji od svake lošije ocjene ili greške prave dramu.
„Ne treba djecu ni previše hvaliti ni previše kritikovati. Treba nagrađivati trud, marljivost i upornost,“ kaže dr Pranjović.
Važno je, dodaje, da djeca nauče kako uvijek postoji više rješenja i da ne paniče kada stvari ne idu savršeno.
„Život je proces i eksperiment. Zato je važno da roditelj bude uz dijete da ga vodi, a ne da umjesto njega rješava svaki problem,“ kaže naš sagovornik.
Na kraju razgovora, Panović poručuje mladima da pažljivo biraju roditelja svoje djece, pošto je za odrastanje djece neophodan i otac i majka. A za djecu, koja, kako kaže, nisu naše vlasništvo nego dar od Boga, najveća nagrada je radost roditelja, osmjeh i zagrljaj.
“Ne poljubac nego zagrljaj”, naglašava na kraju razgovora za Direkt doktor Vlajko Panović.