Više od trećine novinara ima dijagnostikovan mentalni poremećaj, ili misli da ga ima iako se nisu obratili za pomoć, dvostruko više nego u opštoj populaciji Srbije. Procenti anksioznosti (72,1), depresije (40,4), napada panike (31,7) i PTSP (19,2) su šokantni. Više od 81 odsto novinara je bar jednom doživelo sagorevanje zbog posla, pokazuje istraživanje OEBS-a.
Novinari u Srbiji su dvadeset puta više izloženi posttraumatskom stresnom sindromu, dvostruko više njih ima psihičke poremećaje nego u opštoj populaciji, a više od dve trećine se smatraju ciničnim osobama, piše Cenzolovka.
Dobrodošli u svet rezultata „Analize mentalnog zdravlja novinara“ OEBS-a u Srbiji, predstavljene danas u Beogradu.
Potplaćenost, prezaposlenost, neizvesnost…
Dve trećine koleginica i kolega rade pod visokim ili veoma visokim nivoom stresa. Finansijska nesigurnost ili potplaćenost zahvata čak 55 odsto ispitanika.
Na drugom mestu zastupljenosti uzroka stresa su kratki rokovi i veliki broj radnih sati (49,5 odsto), a pomenuti neizvestan posao, odnosno opstanak je izvor stresa za 42,7 odsto.
Spoljni pritisci i pretnje su kao uzrok stresa porasle na 47,2 odsto, sa 37,8 od prošlog istraživanja, koje je objavljeno 2024. godine.
Odnos nadređenih (18,8 odsto) i loši odnosi u kolektivu (16,1) se među izvorima stresa verovatno preklapaju u značajnoj meri, ali su istaknuti kao dvocifreni.
Ništa od ovoga nema direktne veze sa situacijom u društvu, vrstom novinarskih zadataka ili spoljnim pritiscima i pretnjama. Jednostavno, u Srbiji je stres ugrađen u posao i bez spoljnih faktora.
Mobing, cinizam, sagorevanje
Ni mobing nije daleko od srpskih redakcija. Čak 41,7 odsto ispitanika ima iskustvo zlostavljanja na radu, od čega su urednici najčešći počinioci (23,9 odsto), zatim menadžment (16,5 odsto) i kolege (9,2 odsto). Vlasnici su takođe tu, sa „samo“ 7,3 odsto.
Ukratko, previše je ovo mobinga za nešto što je u Srbiji krivično delo. Malo teši činjenica da je 56,4 odsto ispitanika koji su imali ovakvo iskustvo – pokrenulo sudski postupak zbog zlostavljanja na radu.
Sagorevanje više puta doživelo je 67,4 odsto, dok ga je jednom doživelo 14,7 odsto – ukupno više od 81 odsto novinara je iskusilo sagorevanje.
Prilikom odgovaranja na upitnik sagorevanja (Maslach Burnout Inventar) – 81,2 odsto sebe doživljava kao visoko ili umereno efikasne, što je važno zato što zadovoljstvo profesionalnim uspehom može da kompenzuje druge stresogene faktore posla.
Ne čudi onda ni rezultat od 68,3 odsto onih koji sebe doživljavaju kao „visoko cinične“, a zajedno sa „umereno ciničnima“, ova grupa čini gotovo 90 odsto ispitanika i ova je vrednost značajno veća nego u prethodnom istraživanju.
Za 42,7 odsto novinarki i novinara koji su ispunili anketu, izvor stresa su i teme koje pokrivaju.
Teme koje su ispitanici naveli kao one koje traumatično utiču na njihovu psihu idu ovim redom: kriminal i korupcija (65,6 odsto), fizičko nasilje (58,7), nesreće i prirodne katastrofe (57,3), teške i neizlečive bolesti (45,4), i tako dalje.
Procenat onih koje stres značajno pogađa skočio je između dva istraživanja sa 6,7 odsto na 11. Kada se na to doda i 66,1 odsto sa blagim posledicama, to nas dovodi do 77,1 odsto novinara koji trpe posledice stresa, što je svakako previše.
Kada uzmemo u obzir i procenat novinara koji uopšte ne izveštavaju o traumatičnim temama (13,3 odsto), procenat onih koji trpe posledice stresa zbog izveštavanja o teškim temama je još veći.
Na kraju, treba reći i da je procena novinarki i novinara o privremenom uznemirenju koje nema velike posledice pod izvesnim znakom pitanja, pošto se posledice stresa akumuliraju i ako se na njima ne radi blagovremeno, vremenom postaju mnogo veći problem, čega oni ne moraju biti svesni.


