Dok su se posjetioci polako slivali u pozorišnu salu Kulturnog centra, povodom premijere mjuzikla gimnazijalaca, grupa srednjoškolaca nervozno je provirivala iza zavjese. Pretpostavljamo da su razmišljali “Hoće li se sala popuniti?” Samo nekoliko minuta kasnije, odgovor je bio više nego jasan, publika je ne samo popunila svaki red, nego je i stajala duž pozorišne sale. Umjesto stolica prostor je večeras bio mjerilo popunjenosti.
Tišinu, u dvorani zamijenila je toplina. Roditelji sa osmijesima ponosa, drugari s nestrpljenjem, profesori s diskretnom brigom, dok se u uzavreloj sali tražilo mjesto više.
Prvi taktovi gimnazijalskog orkestra naslućivali su veče koje će se pominjati. Prepuna sala do samog kraja, dugotrajni aplauzi i ovacije potvrdile su prvobitni utisak.
Mladi koji pričaju o ratu, ljubavi i podjelama
Mjuzikl “U plamenu” je svojevrsna dramatizacija pjesama “Zabranjenog pušenja” za šta su, kako smo čuli, učenici dobili odobrenje i podršku Neleta Karajlića, jednog od osnivača i frontmena prvobitne postave “Zabranjenog pušenja”.
“Mjuzikl je o ljubavi, o ratu, o stradanju, i rekao bih o besmislu naših balkanskih podjela. To je priča mladih koji u njoj traže odgovore, ali i koji je žele preoblikovati na svoj način”, rekao nam je profesor Pero Bokić, vođa orkestra Gimnazije, koji je bio odgovoran za muzički dio mjuzikla.
Škola kao pozornica života
Prije početka mjuzikla profesorica Neda Gudelj, koja je bila jedna od učesnica drugog dijela priprema, rekla nam je da je proces trajao skoro pola godine. Učenici na sceni, kako smo čuli, nisu bili samo u ulozi glumaca. Neki od njih imali su više zaduženja.
“Jedan od učenika, Momčilo Ćaćić, je scenarista. Više učenika je pisalo tekst”, istakla je Gudelj dodajući da je sve to prošlo kroz mentorstvo profesora.
“U svakom slučaju, divno su se snašli. Glavni glumci su ušli u uloge u karakter uloga izvrstno, tako da vidjet ćemo šta će biti”, istakla je profesorica Gudelj prije početka mjuzikla.
Na sceni nam se to i pokazalo, mladi glumci nisu samo naučili tekst i koreografije, bili su u ulogama, djelovalo je da osjećaju ono što govore, iako igraju o vremenima u kojima i nisu bili rođeni.
“Kratko i jasno ljubav”
“Kratko i jasno ljubav”, tako nam je prije početka mjuzikla glavnu poruku otkrio Mihajlo Ilić, učenik koji u priči i doživio ljubav.
Poručuju, kako nam je rekao, da ljubav pobjeđuje sve, ma kad se ona desila i kome god da se desi.
Za ovog učenika radnja mjuzikla bila je više od priprema za izvođenje programa.
“Mogu da kažem sigurno da smo mi kroz ove probe, na neki način odrasli. Ja sam u ovoj dramskoj sekciji već tri godine i kroz svo to druženje smo zaradili životne lekcije i uspjeli smo da sazrijemo kao ljudi, da naučimo dosta lijepih stvari. Kada imate toliko prijateljstava normalno da možete da izvučete nešto lijepo iz svega toga“, rekao nam je Ilić prije početka mjuzikla.
A upravo to je nama možda i najjači utisak večeri. Pred publikom se nije odvijao samo mjuzikl nego i priča o odrastanju.
Publika traži reprizu
Kraj nastupa dočekan je ovacijama. Publika je ustala, a dugotrajni aplauzi nisu dozvoljavali učenicima da napuste daske koje život znače.
Za sve one koji danas nisu uspjeli da prate mjuzikl biće i repriza. Datum još uvijek nije poznat, ali kako smo čuli od profesorice Nede Gudelj repriza bi mogla biti tokom ovog mjeseca.
Ako je suditi po večerašnjoj energiji u publici neće biti samo oni koji mjuzikl nisu ispratili.
