Kamena kuća porodice Skočo, pašnjaci i okolna brda, čine sliku mirnog i opuštajućeg istočnohercegovačkog sela Kubaš, ali život bez osnovnih uslova poput tekuće vode i struje – nije jednostavan.
Izvor: Buka
„Meni je ćaća pričao ‘voda, struja, put – gdje nema to, nema života“, govori sedamdesetogodišnji Jovo Skočo.
Ipak, bez struje i tekuće vode u kući, Jovo i Smilja Skočo skoro cijeli svoj život žive u ovom selu u opštini Berkovići. U zabačenom i teško pristupačnom selu Jovo je odrastao i sa devet godina mlađom Smiljom je tokom 40 godina izgradio porodicu. Danas ih njihove četiri kćerke redovno posjećuju, a posebno se čistom zraku, domaćim životinjama i ukusnoj hrani raduje sedmoro unučad.
„Teško je bez struje, čitav život“, priča Smilja. „Unuke dođu ali neće da se zadrže. Kažu ‘bako, mi bi noćile ali nemamo [kako napuniti] telefone'“.
Dok grli svog unuka Veljka koji je s mamom došao u posjetu, Smilja je prošlog decembra ispričala šta su sve tokom godina koristili za osvjetljenje soba gdje ona i suprug žive, na kojem hladnom mjestu čuvaju hranu i kako pune mobitel.
Stari fenjer na ulje osvijetlio bi sobu kad padne mrak, a u posljednjih nekoliko godina tu su i male solarne svjetiljke koje izdrže nekoliko sati. Kratkotrajno rješenje za čuvanje svježeg mesa bilo je pažljivo spuštanje na polovinu dubine čatrnje (bunara), a za skladištenje krompira iza kuće je napravljen trap (podzemna ostava). Dok im unuke nisu nabavile power bank (prenosni punjač) uz pomoć kojeg su punili mobitel, najmanje jednom sedmično su zbog toga išli u selo kod komšija čije kuće imaju struju od solarnih panela.
MALA OPŠTINA
Skoče kažu kako su od oko 60 članova šire porodice koji su nekada naseljavali ovaj kraj još samo oni tu, a da Kubaš danas čini tek sedam kuća u kojima većinom žive stariji mještani i bave se stočarstvom.
Cijelu opštinu Berkovići naseljava oko 2.000 ljudi. Ova nekadašnja stolačka mjesna zajednica danas živi pretežno od stočarstva, a zbog predjela kuda prolaze jaki vjetrovi, poput planine Hrgud, šansu vide i u obnovljivim izvorima energije. Iako se radi o maloj opštini, oni koji je vode htjeli bi vidjeti investicije i razvoj privrede u nadi da bi to zadržalo mlade ljude.
Oko pola sata vožnje makadamom s glavne ceste koja vodi od centra opštine, smješteno je selo Kubaš, rašireno po brdovitom terenu pogodnom za uzgoj krava, ovaca i koza. Rijetki posjetioci koji se voze putem kroz selo, iz nekolicine kuća u daljini mogu vidjeti domaćine kako mašu za pozdrav.
PRVI PUT STRUJA U SEOSKOJ KUĆI
Ovog su proljeća i Jovo i Smilja prvi put mogli upaliti svjetlo u svojoj kući, nakon što su na krov njihove kuće postavljeni solarni paneli koje su dobili kroz projekt Zeleni ekonomski razvoj koji finansira Švedska a provodi UNDP u BiH, i koji između ostalog uključuje i postavljanje hibridnih fotonaponskih i solarnih sistema na udaljenim područjima bez struje.
„Vidio sam kod Čeda i Barbe, nije komplikovano koristiti“, ispričao je Jovo ranije opisujući solarne panele njegovih komšija. Sa strujom sada dostupnoj i u sopstvenoj kući, Skoče imaju i novi frižider, električni rešo, televizor i svjetlo u prostorijama, a u sklopu iste donacije dobili su i nove krevete, posteljinu i vrata i prozor u spavaćoj sobi.
„Bili su nam svi. Ma sretna đeca. Kažu ‘bako, zar je ovo moguće da ima ovako na selu krevet i TV!'“, priča Smilja radosno.
Nakon decenija života u Kubašu, ovaj par prvi put ima struju u svojoj kući, u kojoj budu većinu godine. Niže prema Berkovićima i selu Suzini, gdje također imaju kuću, obično siđu jedan mjesec u godini zbog ispaše ovaca.
„Ja niđe ne idem. Ovdje sve imamo, ništa nam ne treba, a ni s kim se ne čujem“, rekao je Jovo opisujući mir u selu gdje su i komšijske kuće udaljene nekoliko stotina metara.
U ostavi u produžetku kuće, Smilja pažljivo skladišti sir iz mijeha. Dok objašnjava kuda je sve stigao, od Trebinja do Čapljine i Dubrovnika, pokazuje prostoriju u kojoj se suši. U Ljubinje na prodaju često pošalje suho voće, krompir i luk, a zbog kvaliteta sira iz mijeha osim pohvala dobija i upite o tome šta je njena tajna.
„Pitaju: šta ti krave pasu? A ja kažem: priroda, brdo i kamenito“.
Jovo i Smilja imaju osam krava i stado od oko 70 ovaca. Obično ustaju zorom, a nakon napornog rada i nakon što namire stoku, u kuću se povlače kad mrak pada, a zimi je to poslije četiri popodne. Radio na baterije im je ranije služio da čuju vijesti. Ranije bi uz svjetlost s fenjera oko 7 sati poslušali večernje vijesti i legli spavati, a ustajali u 4 ujutro.
„E sad upalimo TV – pa gledamo vijesti i druge programe, pa i do 10 uveče! Kad ustanemo, ujutro opet upalimo. Radio sad i ne palimo, ali neka ga tu pored TV-a“, kroz smijeh priča Smilja.
Projekt „Zeleni ekonomski razvoj“, uz finansijsku podršku Vlade Švedske, implementira UNDP u saradnji sa Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, Fondom za zaštitu okoliša FBiH i Fondom za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost Republike Srpske, entitetskim ministarstvima prostornog uređenja, entitetskim ministarstvima za energiju, kantonalnim ministarstvima, jedinicama lokalne samouprave te drugim partnerima. Projekt ima za cilj stvoriti uslove za investicije u projekte energetske efikasnosti, povećati broj ”zelenih radnih mjesta“, te doprinijeti razvoju tržišta što vodi ka privrednom razvoju.