Ručak ili večera na čamcu, uz bijelo vino i uživanje u zalasku sunca na vodi novitet su ovoga ljeta za turiste koji Trebinje žele da vide sa vode. U jednom od ovakvih čamaca, namijenjenih za grupne posjete, Trebišnjicom nas je provozao Obrad Stanić. Vožnja rijekom u užem centru grada ograničena je na dva kilometra, ali je, za one koji imaju više vremena, u ponudi vožnja do Malog jezera sa 15 kilometara toka.
Piše: Jelena Denda Borjan
„To je neka tura od dva do tri sata, a ljudi će moći da izaberu dvije opcije. To je spemanje roštilja na obali ili da konzumiraju na čamcu vino i hranu iz restorana. Neki gosti imaju malo manje vremena, neki imaju malo više koje žele da provedu u prirodi, od toga zavisi koliko će tura trajati. Kada hvatamo zalazak sunca, idemo malo ranije i vraćamo se prije nego padne totalni mrak“, objašnjava Stanić.
Za one koji, pak, na vodi žele da borave avanturistički od ove godine su u ponudi takozvane sub daske na naduvavanje, na kojima se vesla stojeći.
„Tu nismo ograničeni lokacijom, zato što se one mogu prenijeti bilo gdje. To je malo avanturistički dio boravka na vodi. Nije isto kao ovo“, priča Stanić.
U posljednje dvije godine , kaže Stanić, najviše je turista iz BiH, Srbije i Crne Gore. Ono što ih najviše oduševi je priča o Arslanagić mostu.
„Da je premješten, da je čitav rasklopljen, svaki kamen je označen, rasklopljen i sklopljen na drugoj lokaciji. Onda o dolapima na Trebišnjici, generalno njena istorija. To je rijeka koja ima tako dobru istoriju, imamo se čime pohvaliti“, smatra on.
Stanić ističe da pogled sa vode na Trebinje uvijek ostavi poseban utisak na turiste, a sve je krenulo prije tri godine kada su u turističku ponudu uvrstili lađe. Ipak, one su pogodnije za parove, dok su čamci rezervisani za veće grupe turista.
Projekat Priče sa granice je implementiran zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).