Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju žive na margini društva, danas protest u Banjaluci

Autor: Jela Džomba Aktuelno Društvo
10 minuta čitanja

Po jednom te istom Zakonu je Božidarka Tomašević iz Banjaluke, majka dječaka koji ima stopostotni invaliditet, ostvarila, a poslije, uz nepromijenjene okolnosti, i izgubila pravo na naknadu za roditelja – njegovatelja.

roditelj njegovatelj

[stextbox id='naslov’ caption='Pitali smo i Fond za dječiju zaštitu’]Zašto je došlo do prestanka priznavanja statusa roditelj-njegovatelj i kako je moguće, da u konkretnom slučaju tri godine roditelj ostvaruje to pravo, a poslije ne uz sve iste okolnositi, pitali smo u Fondu za dječiju zaštitu Republike Srpske.

Pošto odgovore nismo dobili do objavljivanja teksta objavićemo ih naknadno kada nam stignu.[/stextbox]

 „Prije tri godine kada smo bili na redovnoj kategorizaciji ostvarili smo pravo na mjesečnu finansijsku pomoć pošto sam ja nezaposlena, a dijete je sa stopostotnim invaliditetom. Na komisiji su mi tada rekli da imam pravo na nadoknadu za roditelja – njegovatelja pošto provodim 24 sata s djetetom. Tada nije dovođeno u pitanje to što on ide u školu, bitno je bilo koliko ima invaliditeta i da li je on samostalan i koliko i da li je njegova kategorija trajna ili privremena. Kod mog dječaka je trajna i to je bilo u redu tri godine“, priča za „Direkt“ majka koja je u oktobru izgubila ovo pravo, kako kaže, uz obrazloženje da ga ona više ne ostvaruje zato što njen dječak ide u školu i postoji mogućnost stručnog usavršavanja bez obzira na to što on ide u specijalnu osnovnu školu, ni za šta se ne osposobljava, a ne dobija ni diplomu u školi.

Kao dodatni zahtjev za ostvarivanje prava roditelj-njegovatelj, kako priča naša sagovornica, kasnije su im  iz Fonda dječije zaštite Republike Srpske navodili i sate koje roditelj treba da provodi sa djecom.

Zakon o dječijoj zaštiti
Zakon o dječijoj zaštiti Republike Srpske – Član 36a

Sve to što su oni nama naveli kao razloge za obustavljanje ostvarivanja ovoga prava ne postoji u zakonu Republike Srpske koji su oni donijeli. Sada nas ubjeđuju da zakon nisu tumačili kako treba članovi prvostepene komisije koji su nam odobrili pravo roditelja njegovatelja“, priča naša sagovornica, uvjerena da je zakon na njihovoj strani te da im je bespravno oduzeto to pravo.

Da stvar bude još gora ova majka, kako tvrdi, nema ni rješenje o prestanku ostvarivanja ovog prava.

„Mi nemamo nikakav zvaničan papir, već nam je samo rečeno da mi nemamo pravo i ne primamo tu pomoć za roditelja njegovatelja. Na naše insistiranje da dobijemo rješenje umjesto njega iz Fonda za dječiju zaštitu dobijamo odgovor da više ne ostvarujemo to pravo i da oni navodno traže način da se riješi ta situacija i da se zakon promijeni“, priča Tomašević koja smatra da nemaju pravo da im ukinu uplate dok ne donesu zakon kojim će se to tako regulisati.

U borbi za ostvarivanje njihovih prava do sada su se, kako kaže, žaili na zaključak o prekidu postupka koje je donio Javni fond dječije zaštite, a za koji tvrde da je u suprotnosti sa Zakonom pošto nisu prethodno donijeli ni pozitivno ni negativno rješenje, već, smatra ona, odugovlače postupak.

Ipak, poslali su i urgenciju da ukoliko ne dobiju rješenje u roku od 15 dana i bez toga će svoja prava potražiti na sudu.

„Isto će uraditi i svi roditelji koji su se našli u ovoj situaciji, ali i oni koji nisu ostvarili to pravo, jer u nekim opštinama komisije nisu dozvoljavale da roditelji dobiju taj status, iako su po zakonu imali to pravo“, tvrdi naša sagovornica koja dodaje da su neki roditelji dobili rješenje o prestanku ostvarivanja ovog prava.

Božidarka Tomašević

Zakon o dječijoj zaštiti ima više spornih dijelova

Iako je gubljenje prava roditelja njegovatelja u fokusu svih roditelja koji su se našli u toj situaciji, ipak to nije jedini problem s kojim se oni suočavaju.

„Mi smo na margini društva. Mizerna je cifra od 650 KM s kojima se ne može preživjeti mjesec dana, ako jedna porodica živi od toga. Pogotovo je teško ako su roditelji sami, rastavljeni ili samohrani“, navodi Tomašević.

Uz to, kao problem ističe i činjenicu da po zakonu kojim je regulisana ova oblast osoba kada napuni 30 godina gubi sva prava.

„Na osnovu čega će ti ljudi da žive“, zapitala se naša sagovornica i dodala da se pogotovo pred izbore lome koplja preko njihovih ledja, kada političari zarad jeftinih političkih poena dodjeljuju paketiće, slikaju se i obilaze različita udruženja.

„Naša djeca nisu željna paketića i slatkiša. Potrebno im je da imaju kvalitetan život, da im se obezbijede redovni odlasci kod terapeuta, logopeda, a ne da se oni svode na jedan odlazak mjesečno, ako idete preko toga što vas sleduje od države“, istakla je Tomašević i dodala da bi im takva pomoć značila, pošto inače roditelji potrebne terapije djeci uplaćuju privatno.

Rješenje postoji, ali ne i dobra volja nadležnih

Naša sagovornica, ali i roditelji koji se bore sa sličnim problemima, smatraju da je rješenje u izmjeni Zakona, ali da ne postoji dobra volja nadležnih da se to i uradi.

Upravo sa zahtjevima o izmjeni i dopuni Zakona o dječjoj zaštiti će se danas na Trgu Krajine u Banjaluci 5 do 12 okupiti roditelji, kako je najavljeno,  iz čitave Republike Srpske.

“Jedan od glavnih zahtjeva  je da svaki roditelj čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje ostvaruju pravo na status roditelj – njegovatelj, iako su im djeca korisnici dnevnih centara ili su uključena u obrazovni sistem. Vrijeme koje djeca provedu u školi ne treba da se ubraja u dnevno zbrinjavanje,  jer je škola ustavno-pravo i zakonska obaveza. Djeca sa smetnjama u razvoju koja imaju 100% tjelesnu oštećenost su potpuno zavisna od pomoći i njege drugog lica”, rekla je za “Direkt” Valentina Stojić, predsjednica udruženja građana “Glas tišine” koje i organizuje današnji protest.

Valentina Stojić, predsjednica udruženja građana “Glas tišine”

Ona dodaje da će tražiti i da se zakonskim rješenjem izbriše granica od 30 godina starosti djeteta, te da naknada bude trajna dok god je dijete živo.

“Tražićemo da roditeljima budu uplaćeni doprinosi, da roditelji mogu da ostvare pravo na naknadu nakon navršenih 65 godina ako ispunjavaju zakonske uslove, te da samohrani roditelji primaju status roditelj njegovatelj bez obzira na procenat ostećenosti kod njihove djece”, istakla je Stojić i dodala da roditelji djece sa stopostotnim oštećenjem ne mogu raditi, a vrlo rijetko bilo ko hoće i da ih zaposli.

“Roditelji su ostavljeni i prepušteni sami  sebi bez bilo kakve konkretne pomoći”, smatra Stojić.

S druge strane, kako naglašava Valentina Stojić, primjera radi, status roditelj njegovatelj u Federaciji BiH je povoljnije riješen.

“Status roditelj njegovatelj u FBIH se priznaje ako dijete ima 100% invalidnost, ako bolesno dijete boravi u dnevnom centru ili obrazovnoj ustanovi više od četiri sata dnevno , ako tokom tog boravka roditelj pruža pomoć. Status se priznaje dok god je djete živo i šest mjeseci nakon smrti djeteta, a roditelji njegovatelji u Federaciji imaju zdravstveno i penzijsko osiguranje”, naglasila je Stojić.

Ona nas je upoznala i da je prvo javno iskazivanje nezadovoljstva roditelja djece sa poteškoćama  u razvoju krenulo još u aprilu 2022. godine kada jednom broju roditelja u Banjoj Luci nije priznat status roditelj njegovatelj,  dok su u ostalim djelovima RS roditelji po istom zakonu i pravilnicima mogli da ostvare to pravo.

Pokušavali su, kaže, da djeluju i institucionalno. Tako su imali  više puta izlaganja odbornika i ministra na temu zakona roditelj njegovatelj, ali to, kaže, nije dovelo do konkretnih rješenja već se naprotiv pravo ukida i onima koji su ga ranije ostvarili. Uz to, kako nam priča Stojić, održana su i dva  sastanka sa ministrom zdravlja, ali i nakon toga nemaju jasne odgovora.

“Postoje obećanja da će se vođena novom strategijom vršiti cjelokupna reforma socijalne zaštite, ali mi smo u situaciji kada ni djeca ni roditelji više nisu u mogućnosti da čekaju na izmjene godinama bez obzira na svu kompleksnosti problema. Jasno je da je došlo vrijeme da se mora raditi  brže, da se mora raditi bolje jer smo izgubili godine tapkajući u mjestu zbog čega se danas roditelji djece sa poteškoćama  nalaze u nezavidnoj situaciji nezaposleni, na marginama društva”, zaključila je za “Direkt” Valentina Stojić predsjednica Udruženja građana „Glas tišine“.

Inače, Udruženje građana „Glas tišine“, okuplja 140 članova iz Republike Srpske, a  počelo je sa radom polovinom prethodne godine.

Podijeli članak
Ostavite komentar

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Skip to content