Evropska unija pitanje ravnopravnosti polova prepoznaje u okviru 14 prioriteta koje je potrebno ostvariti u procesu pridruživanja Bosne i Hercegovine.
Piše: Maja Isović Dobrijević/Buka
Prioritet 9 nalaže institucijama vlasti da jačaju zaštitu prava svih građana, naročito kroz osiguravanje provođenja zakona o nediskriminaciji i ravnopravnosti polova. Osim toga, brojne direktive Evropske unije, kao obavezujući zakonodavni instrumenti za sve članice, regulišu pitanja vezana za osiguravanje ravnopravnosti žena i muškaraca u oblasti rada, radnih odnosa i zapošljavanja. EU je u procesu usvajanja posebne direktive o nasilju prema ženama i nedavno je ratifikovala Konvenciju Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici, koja je za Bosnu i Hercegovinu već obavezujuća, budući da smo je ratifikovali 2013.g.
Iako se može reći da smo postigli neki nivo napretka kroz uspostavljanje zakona i strategija u brojnim oblastima vezanim za rodnu ravnopravnost, u praksi nedostaje efikasna primjena i pristup zaštiti zakonom garantovanih prava.
Iz Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine kažu da je Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije zaprimio u 2022. godini 209 predmeta, od kojih su u 98 slučajeva žene podnositeljice pritužbi, a 92 slučaja muškarci. U tekućoj godini Odjel je zaprimio 95 pritužbi, od čega su se u 38 slučajeva obratile žene, 42 slučaja muškaraci.
Bitno je istaknuti da postoji određeni broj predmeta u kojima nije označen pol (pritužbama s više podnositelja, predmetima otvorenim po službenoj dužnosti, anonimnim pritužbama i drugo).
“Bosna i Hercegovina ima najmanji nivo učešća žena na tržištu rada i to svega 35 % na tržištu radne snage u jugoistočnoj Evropi, a još uvijek su prisutni stereotipi o tipično ‘ženskim i muškim poslovima’ kao i razlike u platama između muškaraca i žena. Ekonomska neravnopravnost žena izvor je svih drugih oblika kršenja prava žena na osnovu spola, njihovog bračnog i porodičnog statusa i materinstva”, kažu za BUKU iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH.
Dodaju da su Ombudsmani postupali u više predmeta u kojima su navodi pritužbi ukazivali na povredu rodne ravnopravnosti, konkretnije, na činjenicu da su žene koje su ostale u drugom stanju bile suočene sa kršenjem prava iz radnog odnosa, da vanbračna zajednica ne uživa de facto isti stepen zaštite kao bračna u pogledu ostvarivanja pojedinih imovinskih prava, kao što su pravo na izdržavanja ili nasljeđivanje zajedničke imovine.
“Mobing se javlja kao najčešći vid diskriminacije. Građani se susreću sa degradacijom radnih uvjeta, uskraćivanjem prilika koje su pružaju drugim zaposlenim, otežanim pristupom tržištu rada, nefizičkim oblicima nasilja, uznemiravanja ili prijetnji, te selektivnog i nepotpunog ostvarivanja prava iz radnog odnosa”, dodaju.
Ističu da je Bosna i Hercegovina potpisala i ratificirala većinu međunarodnih standarda iz oblasti ljudskih prava žena i zabrane diskriminacije, što uključuje i i Konvenciju Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) 2013. godine i brojne druge. Zakon o ravnopravnosti polova koji je usvojen 2003. godine garantuje ravnopravnost polova za sve u svim sferama društva, uključujući, ali ne ograničavajući se na, obrazovanje, privredu, zapošljavanje i rad, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, sport, kulturu, javni život i medije.
“Ova zabrana diskriminacije dodatno je ojačana Zakona o zabrani diskriminacije. Uprkos brojnim usvojenim dokumentima, kako na međunarodnom tako i na nivou Bosne i Hercegovine, činjenica je da su žene i dalje izložene diskriminaciji u gotovo svim oblastima života, a posebice u sferi rada i zapošljavanja”, dodaju i ističu da se Bosna i Hercegovina obavezala se osigurati najviše međunarodne standarde u oblasti prava žena. U cilju potpune implementacije preuzetih obveza i usvojenih zakonskih propisa u oblasti ravnopravnosti spolova i zabrane diskrimnacije, nužno je osigurati sveobuhvatno i učinkovito učešće žena u svim procesima odlučivanja u političkom, ekonomskom i javnom životu.
“U prethodnom periodu učinjeni su određeni napori u cilju unapređenja i harmonizacije javnog okvira, javnih politika i učinkovitog provođenja specifičnih rodno odgovornih mjera za efikasno poboljšanje položaja žena i zaštite njihovih temeljnih ljudskih prava. Međutim, nužno je ulaganje dodatnih napora u pravcu osiguranja stvarne ravnopravnosti žena u Bosni i Hercegovini, a posebno njihovog učešća u javnom životu, poduzimanja mjera na sprječavanju nasilja nad ženama, što uključuje nasilje putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, govora mržnje, kao i povećanja zastupljenosti žena na tržištu rada u Bosni i Hercegovini”, ističu.
Ombudsmani za ljudska prava Bosne i Hercegovine mišljenja su da predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini trebaju poduzeti dodatne napore u cilju osiguranju jednake pažnje i zaštite prava svakog građanina, insistirati na ostvarivanju i efikasnoj zaštiti prava žena uvijek kada su ona ugrožena, na njihovoj jednakosti i većoj ulozi u procesima donošenju odluka, te na uspostavljanju nulte tolerancije na sve oblike nasilja nad ženama.
Mirjana Ćuskić iz Helsinškog odbora za ljudska prava, kaže da Ustav Bosne i Hercegovine garantuje rodnu ravnopravnost i uživanje prava i sloboda svim osobama u zemlji bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, uključujući pol.
“Zakon o ravnopravnosti polova u BiH takođe propisuje ravnopravnost u svim oblastima života, uključujući obrazovanje, zaposlenje, rad i pristup resursima, socijalnoj zaštiti, zdravstvenoj brizi, kulturi, sportu, javnom životu i medijima. Znamo da je ravnopravnost žena i muškaraca fundamentalna vrijednost Evropske unije koja je garantovana sporazumima EU i Poveljom EU o temeljnim pravima, međutim u praksi, nažalost, ne vidimo da se BiH istinski zalaže da se pitanja od važnosti za žene integrišu u sve javne politikekako se za to zalažu moderni demokratski sistemi”, kaže za BUKU Ćuskić.