Iako je do početka zvanične izborne kampanje ostalo skoro dva mjeseca, javni diskurs obiluje izbornim porukama. Uz društvene mreže kampanja je i te kako vidljiva, a rijetko ko spori da su političari uranili sa kampanjom koju neki smatraju nezakonitom.
Izvor: Buka
Prema Izbornom zakonu BiH izborna kampanja počinje 30 dana prije održavanja izbora i završava 24h prije otvaranja glasačkih mjesta, ali sankcije za kršenje izbornih pravila predviđene su samo ukoliko je ta (preuranjena) kampanja plaćena.
„Zabranjeno je vođenje plaćene izborne kampanje putem elektronskih i printanih medija, ili bilo kojeg oblika plaćenog javnog oglašavanja, osim održavanja internih skupova organa i statutarnih tijela političkih subjekata, u periodu od dana raspisivanja izbora do dana službenog početka izborne kampanje”, stoji u članu 16.14 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Kazna za kršenje ove odredbe je od 1.000 do 10.000KM.
No, đavo je u detaljima, samo jedna riječ – plaćena (kampanja), amnestira političke subjekte i kandidate od sankcija.
Bivši član Centralne izborne komisije BiH i član koalicije za fer i poštene izbore „Pod lupom“ Vehid Šehić za BUKU kaže da je izborna kampanja davno počela i da Izborni zakon treba mijenajti, ali nema ko.
„Izborna kampanja je davno krenula, čitavu ovu godinu ako vidimo ponašanje naročito političkih lidera koji obavljanju funkcije u ovoj državi. Sve je bilo podređeno izborima čak je, funkcionerska kampanja kako se to zove, bila podređena afirmaciji stranaka“, primjećuje Šehić.
Preuranjena i funkcionerska kampanja je, objašnjava Šehić, posebno sporna jer funkcioneri, parlamentarci, ministri… javnim novcima finansiraju svoje aktivnosti na kojima promovišu svoje stranke i kandidate.
„Vrlo često mi to zovemo preuranjena kampanja, a ja bih rekao nezakonita kampanja zato Izborni zakon treba mijenjati i spriječiti ovakve stvari“, preporučuje Šehić.
Primjećuje i da se brojni infrastrukturni radovi godina izvode neposredno pred izbore čime se, posebno vladajuće stranke, pokušavaju dodvoriti biračima.
„Zamislite da budžetska sredstva koriste za promociju svoje političke stranke. Zato su potrebne izmjene zakona, dopuniti ga i uvesti sankcionisanje političkih subjekata koji prije početka zvanične izborne kampanje prave političke skupove, to treba sankcionisati i izmijeniti zakon, ali pitanje je ko će ga izmijeniti“, kaže Šehić.
Topić: Izborni zakon treba izmjene
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da su potrebne izmjene Izbornog zakona koji trenutno zabranjuje preuranjenu kampanju samo ukoliko je ona plaćena, ali da bi ovdašnji politički akteri i u tom slučaju, po dobrom starom običaju, našli prečicu kako izigrati zakon koji su oni sami donijeli.
„S obzirom na razmak izbora, te kampanje nekada traju i znatno duže, od dopuštenog zvaničnog početka, koji podrazumijeva plaćenu kampanju. Siva zona „plaćenog“ reklamiranja i kampanje prevazilazi daleko taj zakonom omeđen period od mjesec dana. Međutim, sami politički akteri to ne dovode u pitanje u dijelu neophodnih izmjena izbornog zakona, njima su prioriteti postavljeni negdje drugdje, a u praksi vidimo da je vrlo teško doći do saglasnosti o izmjenama Izbornog zakona. Sa druge strane izmjene u dijelu koji stavljate u fokus nisu rezultat pritiska niti samih građana, tek djelimično pojedinih nevladinih organizacija, te su takve inicijative ograničenog dometa“, rekla je Topić za BUKU.
Objašnjava da smo na primjeru neuspjeha zadnjeg pokušaja da se izborni zakon reformiše, mogli uvidjeti koliko su političke partije spremne sopstvenim interesima podrediti i osnovno demokratsko pravo građana – da biraju. Zazor od usvajanja paketa koji je trebalo da garantuje integritet i transparentnost izbornog procesa uzrokovan je, pojašnjava Topić, strahom od gubitka kontrole nad izbornim prevarama, manipulacijama i krađama.
„Strah političara od gubljenja kontrole nad izbornim procesom u BiH je ogroman, i tu se zatvara svaki pokušaj reforme kojim bi im se izmaklo tlo pod političkim nogama. Hoću reći da je sadašnja struktura vlasti veoma konzervativna, grčevito se drži kontrole nad političkim procesima i nije otvorena za bilo koju reformu izbornog zakona koja njih direktno može ugroziti“, dodaje Topić.
Stvari su i gore nego što mislimo jer tri mjeseca traje finiš, a preuranjena kampanja je počela davno. Koliko je normalno počinjati kampanju mjesecima prije zvaničnog početka?
„Nije normalno ako ostavlja trajne posljedice na mentalno zdravlje stanovništva, što kod nas jeste slučaj. Biti izložen negativnom uticaju, verbalnim bravurama, uvredama, napadima, stalnom guranju u bezdan ili preko granice sopstvenog stanovništva ostavlja ozbiljne posljedice za ovo društvo. Širiti strah, gnjev, bijes, mržnju postalo je normalno i prihvatljivo, degradirati i omalovažavati čovjeka kao pojedinca, sopstvene građane pretvoriti u navijače u gladijatorskoj areni, biti ponosan što je javnim kuhinjama obezbijeđeno dovoljno brašna u vrijeme teške krize, trgovati ljudskim dostojanstvom za mrvice za stola jeste stalna kampanja, i očito da ovakvi modeli ponašanja imaju dovoljno pristalica da legitimiraju ovakve politike.. Je li normalno da građani dobrovoljno pristaju na takav odnos. Naravno da NIJE, ali očito mi u BiH živimo jednu novu NORMALNOST, koja nema veze sa životom dostojnim čovjeka“, odgovara Topić.
Čengić: preuranjena kampanja odvlači pažnju
Osim što bi trebalo da bude kažnjiva, preuranjena kampanja ima niz štetnih posljedica. Građani su zasićeni političkim porukama, funkcioneri se umjesto svojim poslom bave vlastitom i promocijom stranke.
Novinarka i aktivistkinja Rubina Čengić za BUKU kaže da je Izborni zakon u ovom kontekstu potrebno mijenjati.
“Nije u redu da kampanja počinje tri mjeseca ranije jer odvlači pažnju od redovnih obaveza, zbunjuje birače, pravi haos u javnom prostoru. Ako kampanja počne prije kampanje zvaničnici ne rade u javnom interesu, zloupotrebljavaju javne resurse, zloupotrebljavaju javni interes i položaj. Trpe građani, njihove potrebe, zbunjuje ih se, mediji ne znaju da se odupru”, kaže Čengić za BUKU.
Topić primjećuje da se javni resursi nemilice koriste u kampanji, zastupnici su dobri vojnici i poslušnici partije, njima je stranačka disciplina i riječ partijskog šefa bitnija od interesa građana.
„Iluzija je da političari rade u ime građana i zarad njihovih interesa u uslovima partokratije. Ja bih postavila pitanje drugačije, koliko štete sami sebi nanose građani pristankom na ovakav odnos politike prema njima. Imali smo godinu dana u kojoj institucije nisu radile, izabrani funkcioneri nisu išli na posao, uredno primajući platu. Nisam vidjela da su građani protestvovali zbog privilegija koje imaju političari, a kojima sami mogu sanjati. Pri tome njihov nerad plaćaju svojim novcem – poreskih obveznika“, zaključuje Topić.
Ovaj problem, ranije smo čuli, primjećen je i u Centralnoj izbornoj komisiji, kojoj su po ovom pitanju ruke vezane jer političke stranke i kandidate zbog preuranjene kampanje ne može kazniti ukoliko je kampanja neplaćena. Možda je ovo imalo smisla u prošlom vijeku, u kojem su vladali skoro isti političari, ali u digitalnom dobu ne trebaju vam novine, TV i bilbordi da biste bili vidljivi i vodili kampanju.
Danas se ona, velikim dijelom, preselila na društvene mreže koje su besplatne, a plaćaju se samo za povećanje vidljivosti.
Umjesto da do izbora pokušavaju ispuniti što više obećanja datih prije četiri, odnosno dvije godine, političari i kandidati vode kampanju prije kampanje i ne misle to mijenjati. U blagodatima manjakavog zakona podjednako uživaju i oni koji traže izmjene Izbornog zakona u skladu sa “legitimnim predstavljanjem”, i oni koji se njemu protive. Jedno im je zajedničko – neutaživa glad za vlašću.