Stanovnici Bosne i Hercegovine se već godinama privikavaju na činjenicu da pronaći posao i nije tako laka misija. Ako u obzir uzmemo da su osobe sa invaliditetom, bez obzira na sve kvalitete, vrlo često nepravedno diskriminisane, postaje nam jasno da je njihovo zapošljavanje izuzetno složen i dugotrajan proces, koji nažalost nerijetko završi neuspješno. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida RS uveliko se i mukotrpno bavi ovim problemima, dok su statistički podaci o broju nezaposlenih i obrazovanih i više nego poražavajući.
Piše: Nikola Vuksanović
Poreske olakšice
Prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju invalida nijedno lice ne može biti diskriminisano zbog: rase, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i opredjeljenja, etničke ili socijalne pripadnosti ili porijekla, imovnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu, političkoj organizaciji ili udruženju, kao i stanja fizičkog ili mentalnog zdravlja, ako uslovi posla to dozvoljavaju, ili bilo koje druge okolnosti koja nije u skladu sa principom ravnopravnosti građana pred zakonom.
“Poslodavac koji zapošljava invalida ima pravo na poreske olakšice utvrđene poreskim propisima, pravo na novčani stimulans i na stimulans predviđen posebnim ugovorom o zapošljavanju invalida, sklopljenim sa: Fondom, Fondom za penzijsko i invalidsko osiguranje, nadležnom službom socijalne zaštite, jedinicom lokalne samouprave ili sa drugim poslodavcem”, stoji u ovom Zakonu.
Međutim, bez obzira na poreske olakšice i to što je zapošljavanje invalida obavezno u republičkim organima uprave, organima lokalne samouprave, organima pravosuđa, javnim ustanovama i fondovima, te javnim preduzećima koja nisu osnovana za zapošljavanje invalida u skladu sa ovim zakonom, broj zaposlenih osoba sa invaliditetom je statistički poražavajući.
Skoro 85% osoba sa invaliditetom ekonomski neaktivno
Prema podacima kojima raspolaže Zavod za statistiku RS, evidentirano je 101 094 radno sposobnih osoba sa invaliditetom , od čega je 46 035 muškaraca (45,54%) i 55 059 žena (54,46%).
Od 101 094 radno sposobnih osoba sa invaliditetom zaposleno je svega 11 408, što čini 11,28% od ukupnog broja. Dakle, bez obzira na evidentne olakšice koji zakoni nude poslodavcima, broj zaposlenih je izuzetno nizak. Zabrinjava i činjenica da se čak 85 531, tj. 84,60% njih vodi kao ekonomski neaktivno, čime mnogobrojne priče o ravnopravnosti i nepostojanju diskriminacije padaju u vodu. Preostali procenat čine oni koju su ranije radili, osobe bez radnog iskustva, oni koji se još uvijek školuju ili pak oni koji nisu sposobni za rad.
Kada govorimo o strukturi obrzovanja, statistika pokazuje da 47 652 (47,14%) osoba sa invaliditetom nemaju nikakvo obrazovanje ili imaju nepotpuno osnovno obrazovanje. Fakultetsku diplomu posjeduje svega 1626 osoba, što čini 1,60% od ukupnog broja sposobnih za rad. Iz ovoga možemo zaključiti da visokoškolske ustanove u BiH zaista ne čine dovoljne napore da privuku osobe sa invaliditetom i obezbijede im adekvatne uslove studiranja. Problemi ove populacije ne tiču se samo infrastrukturnih prepreka, već su i psihološke prirode, čemu je doprinijela diskriminacija u skoro svim sferama društva od obrazovanja do tržišta rada.
Da li će Univerzitet biti spreminiji da privuče studente iz ove kategorije?
Kada govorimo o zapošljavanju osoba sa invaliditetom na teritorijama gradova gdje Univerzitet Istočno Sarajevo ima svoje organizacione jedinice (Bijeljina, Zvornik, Doboj, Istočno Sarajevo i Trebinje) stanje je slično, tačnije poražavajuće. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje RS na ovoj teritoriji je evidentirana 831 nezaposlena osoba sa invaliditetom, od kojih je 42 VSS kvalifikovano, što predstavlja 5,05%. Što se tiče same teritorije grada Istočno Sarajevo, broj nezaposlenih osoba sa invaliditetom koji su fakultetski obrazovani je 4, tj. 5,79%. Ako uzmemo u obzir da je u Istočnom Sarajevu, univerzitetskom gradu, ovako mali procenat fakultetski obrazovanih osoba, stvarno stanje na terenu u drugim gradovima ne možemo ni pretpostaviti.
Koliko je univerzitetski grad spreman da obezbijedi bolje uslove osobama sa invaliditetom, prije svega studentima, razgovarali smo sa gradonačelnikom Istočnog Sarajeva Ljubišom Ćosićem koji je potvrdio da će se prilikom izgradnje novog studentskog doma u opštini Istočno Novo Sarajevo voditi računa da ovaj stambeni objekat bude prilagođen ovoj populaciji.
“Mislim da o ovoj populaciji, ne samo među studentima, nego generalno moramo voditi računa. Moram vam reći da sam često bio akter situacija gdje su ljudi u stambenim zgradama, tamo gdje nije napravljen adekvtan prilaz za invalide, obraćajući se Opštini sa zahtjevom za pomoć u izgradnji rampi i prilaznih mjesta samim objektima, kako bi to bilo riješeno, tako da i kao gradonačelnik ću biti na putu podrške ovakvim, ali i drugim rješenjima”, istakao je gradonačelnik ujedno pohvalivši našu inicijativu da se bavimo problemima studenata sa invaliditetom na području grada Istočno Sarajevo.Dakle, jasno je da su osobe sa invaliditetom u smislu prava koje imaju i zakona koji propisuje i odredbe njihove diskriminacije zaštićeni, problemi su u praksi, odnosno primjeni zakona što dovodi do toga da su potrebni napori svih nas kao bi se položaj osoba sa invaliditetom u društvu, ne samo na papiru, poboljšao.